Priča iz Njemačke: Prednosti i nedostaci života u inozemstvu

Prenosimo priču djevojke iz Bjelovara koja je nakon selidbe u Zagreb na kraju svoju sreću ipak pronašla u Münchenu.
Odlučila je progovoriti o prednostima i nedostacima novoga života te svoje iskustvo iz Njemačke podijeliti s nama, piše Kus.ba.

Priča iz Njemačke

“Obožavam Hrvatsku i uvijek sam je smatrala svojim domom. No, nakon završenog studija i teško stečene diplome shvatila sam da za mene u ovoj državi nema mjesta. Nikako nisam uspijevala pronaći svoje mjesto pod suncem, među ljudima koji rade i dobro zarađuju.

Bilo mi je nevjerojatno da sam sad visokoobrazovani građanin koji je društvu nepotreban, koji svoje znanje ne može iskoristiti, podijeliti i za to biti plaćen. Vjerujem da je to danas priča mnogih, onih mlađih kao i onih malo starijih.

Pokušala sam stvoriti nešto sama, otvorila sam školu stranih jezika u Zagrebu. Međutim, nikako nisam uspijevala steći dovoljan broj polaznika koji bi mi osigurao ono osnovno, da platim najam prostora i imam za život. Odustala sam. Profesorica na rubu gladi – to bi bio dobar naziv situacije u kojoj sam se nalazila.

Nisam imala što za izgubiti, skupila sam sve što sam imala i odlučila se na selidbu. Struka me povezivala s Njemačkom pa je to bio logičan odabir kamo ću.
Prva prepreka koju većina ljudi ima prilikom selidbe jest smještaj. Ja sam tu imala sreće, jer imam brata koji već neko vrijeme živi u Münchenu, došao je tijekom studija i ostao, pa sam mogla odsjesti kod njega. Savjetujem vam hostel ili nešto slično za početak ako nemate nikog svog, barem što se tiče selidbe u Njemačku.

Stanovi koji se iznajmljuju su većinom nenamješteni i teško je odmah pronaći mjesto kamo bi se čovjek mogao useliti i živjeti. Cijene jesu nešto više nego kod nas u svim pogledima, tako da si treba osigurati neki početni kapital za život. No, puno je lakše pronaći posao, unatoč silnim radnim imigrantima.

Nakon tog prvog koraka, sve se nekako počelo samo slagati. Administracija je drugi kamen spoticanja, no više sam posla imala u Hrvatskoj prilikom zatvaranja svoje škole nego u Njemačkoj kao imigrant. Shvatila sam da ovdje ima puno doseljenika koji žele ili moraju naučiti njemački jezik i tu sam se pronašla. Danas radim to što volim i dobro od toga živim. I ne bih to mijenjala ni za što.

Plaća je uvijek redovna, a iznimno se cijeni marljivost i točnost u radu. Ono što mi nedostaje su naše kave,Nijemci nisu narod koji provode toliko vremena u kafićima kao Hrvati.

Nedostaje mi naša opuštenost, pogotovo vikendima kad sam slobodna, jer tu nema toliko mjesta za zabavu kao kod nas. No, sve je to nešto na što se s vremenom može naviknuti. Nijemci djeluju jako hladno i strogo, no uvidjela sam da je to više glas koji ih prati nego stvarno stanje.

Hoću li se vratiti u Hrvatsku? Možda, nikad ne reci nikad. No, za sad se ne vidim u toj priči. Nije bilo lako napraviti to što sam napravila, ostaviti obitelj i prijatelje i otići u nepoznato. Ali s prijateljima sam ostala u kontaktu, a stekla sam i nove.

Život je jedno predivno putovanje, barem ja na njega tako gledam. A koja je svrha putovanja ako se ne usudimo na tom putu istražiti, vidjeti, probati i nešto novo?”

(www.jabuka.tv)

3 komentara

  • Sta je doticna zavrsila, zaboravila je napisat. Fala Bogu da se snasla i stan i posa i prijatelji! Puno srice u Dijaspori!

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.