Poznati konobar iz Turčinovića posjeduje bogatu zbirku hercegovačkih starina

Ispod teško prohodnih i nepristupačnih Trtala, istočno od Mokarskoga polja, smješteni su Turčinovići. Malo pitoreskno širokobriješko selo u kojem se nalazi jedinstveni “muzej u nastajanju” sa starinama hercegovačkoga kraja.

Njegov je vlasnik poznati širokobriješki ugostiteljski djelatnik Mirko Kožul Boban i strastveni zaljubljenik u hercegovačku starinu s etnološkom zbirkom od nekoliko stotina različitih eksponata koji čuvaju cijelu povijest ovoga kraja.

Njegova zbirka starina teško će ostaviti ravnodušnim putnika namjernika. U Bobanovu “muzeju u nastajanju”, čiji se eksponati trenutačno nalaze u dvije odvojene prostorije zajedničke kuće njegove obiteljske loze, na improviziranim policama mogu se pronaći brojni kućanski i odjevni predmeti, razne vrste posuđa, stari namještaj, pribor za obradu vune i vunenih proizvoda, bačvarski i poljoprivredni alati, oprema za stočarstvo pa čak i nekoliko vrsta hladnoga oružja.

Ukratko, sve ono čime su se naši stari koristili u kućanstvu i svakodnevnome radu.

Nastavio stopama djeda Joze i strica Marka

Tužna priča o tragičnome stradavanju sestara Šime i Draženke Čuljak po snježnoj mećavi u siječnju 1985. godine, koja je imala sretan i nadasve inspirativan završetak, stalni je Bobanov podsjetnik na početak njegove životne priče i ljubavi prema hercegovačkoj starini.

*Ove nedjelje, na drugi dan Nove godine, priča o njemu objavljena je i na RTV HB.

Mjesec dana nije se išlo u školu. Veliki snijeg potpuno je paralizirao ovaj kraj i stvorio brojne probleme. Nama se urušilo staro jagnjilo, sve je stradalo. Kako sam volio konje, odlučio sam neke stare predmete ostaviti na tavanu u nadi kako će mi jednoga dana zatrebati. Dakle, tada sam prvi put počeo razvijati osjećaj i brigu za našu hrvatsku, hercegovačku starinu, ističe Boban i otkriva kako je žicu naslijedio od pokojnoga djeda Joze koji je bio vrsni majstor za izradu proizvoda od drveta te pokojnoga strica Marka koji je bio poznati širokobriješki bačvar.

Svi smo tražili nekakvu zanimaciju u vremenu bez školskih obveza. I meni je tih dana najljepše bilo u društvu pokojnoga strica Marka koji me naučio raditi s drvetom. S njim sam, primjerice, napravio prve drvene žlice, čanjak, grablje ili češalj. Kasnije sam gostima dijelio neke svoje radove, poput vlastoručno izrađenih žlica koje su kao poklon dospjele i do Amerike, ponosno naglašava.

Rad na prikupljanju hercegovačke starine intenzivirao je 1997. godine kada je pogledao jednu televizijsku emisiju u kojoj se govorilo o važnosti očuvanja raskošnoga etnološkog nasljeđa.  Većinu predmeta u svojoj zbirci, osim onih iz obiteljskoga nasljeđa, dobio je od rodbine, susjeda i prijatelja, druge je kupio, a neke je čak i našao na smetlištu. Svaki je eksponat revno zaveo u jednu bilježnicu u kojoj vodi evidenciju o stanju svoga “muzeja u nastajanju”.

U svojoj zbirci ima ponešto iz gotovo svake turčinovske obitelji. U Bobanovu vlasništvu tako su sada opanci, kabanice, rute, gunji, avani, pegle, samari ili blanje njegovih sumještana iz ovoga vrlo homogenog (i nogometnog!) sela koje gotovo cijelo stoljeće održava demografsku konstantu od 600 do 700 stanovnika u stotinjak obitelji.

20 litara lože za Kosačinu sablju

U prikupljačkim početcima Boban je svoj hobi dao oglasiti u novine. S nekoliko novinskih redaka proširio je bazu, a onda su ljudi sami dolazili, donosili ili nudili svoje starine. Tako je došao u posjed sablje s grbom srednjovjekovne velikaške obitelji Kosača. O njegovu podrijetlu vrlo malo zna. Dobro se sjeća kako je za njega brat Ivan Iko dao – 20 litara lož ulja.

Najstariji je hercegovački eksponat u Bobanovoj zbirci škrinja s ugraviranim natpisom iz 1905. godine iz obiteljske kuće fra Tadije Kožula, gimnazijskoga profesora na Širokome Brijegu i odgojitelja bogoslova kojega su partizani kobnoga 7. veljače 1945. godine zajedno s jedanaestoricom subraće ubili, spalili i zatrpali u ratnome skloništu na Širokome Brijegu. Škrinju je kao miraz u Turčinoviće donijela fra Tadijina majka Anđa r. Vrljić iz Bogodola. U svojoj zbirci Boban ima i kutijicu za naočale fra Tadijina oca Bože iz 1944. godine.

Ipak, posebnu empatiju razvio je prema predmetima koje su koristili članovi njegove uže obitelji Kožula Koljića. Tako, primjerice, posebno čuva lulu i novčanik pradjeda Nikole, češljeve i osam pila za češljeve djeda Joze, opanke babe Janje, škiju koju je njegov otac Radoslav zamotao na samrti, domaće sapune matere Mande, tkalački stan tetke Mande koji je napravio stric Marko ili, pak, zajednički Iviškovića i Koljića kantar (rimska vaga, nap. a.) iz 19. stoljeća.

To je blago neprocjenjive vrijednosti. Svi ti predmeti bude uspomene na njih. I danas mi je pred očima prizor s očeve samrti kada je uzeo svoju škiju i zamotao posljednji ćat. Nažalost, nije imao snage povući niti dim škije pa sam mu dao običnu filter-cigaretu, prisjetio se Boban i otkrio kako je pradjedov novčanik sa starim hrvatskim kunama bio bacio prilikom renoviranja kuće i dva mjeseca kasnije vratio se po njega na smetlište.

Stara kuća iz 19. stoljeća mogla bi postati muzej

Mirko Kožul Boban vjeruje i ponosno ističe kako u svojoj zbirci hercegovačkih starina ima gotovo sve predmete i pomagala kojima su se služili naši preci u proteklome stoljeću. Žali samo za pravim starinskim drvenim krevetom za koji trenutačno i nema mjesta u svome “muzeju u nastajanju”.

Kulturno-povijesna baština našega kraja neiscrpan je izvor inspiracije i brige za udrugu za očuvanje spomeničke baštine “Zagruda” koju je Boban dao osnovati i registrirati kako bi lakše i sustavnije brinuo o hercegovačkim starinama. Nada se kako će upravo preko udruge osigurati potrebna novčana sredstva i dobiti svaku drugu pomoć za obnovu stare obiteljske kuće građene krajem osamdesetih ili početkom devedesetih godina 19. stoljeća.

Osiguravanjem odgovarajućega prostora Bobanove bi starine bile dostupnije i široj javnosti, a i sami muzej koji planira otvoriti obogatio bi turističku ponudu širokobriješkoga kraja. Ako je samo suditi po broju različitih eksponata koje posjeduje, Boban bi trebao biti visoko na listi prioriteta u programima dodjele potpore za održivu obnovu kulturne baštine.

Dio iz svoje bogate zbirke hercegovačkih starina Boban je predstavio na zajedničkoj izložbi s rođakom Slavenom Kožulom u širokobriješkoj Narodnoj knjižnici u listopadu 2014. godine. Tada se, lani prerano preminuli, Slape javnosti predstavio maketama kamenih kuća, a izložbu je organizirao širokobriješki ogranak Matice hrvatske.

(Ivan Kraljević/ časopis “Vitko” br. 20, Matica Hrvatska)