Poznata sarajevska novinarka o Gradu Širokom Brijegu

“Široki neće stati, bit će još jači i veći sada kada se gradom zove”, naslov je članka objavljenog u novom broju biltena Grada Širokog Brijega Široki info. Autorica članka o Gradu Širokom Brijegu je poznata sarajevska novinarka Radija FBiH Zlata Behram, a portal Jabuka.tv ga prenosi u cijelosti.

Nikada neću zaboraviti priču dida (to je izvorno hercegovački naziv za djeda) u proljeće ne baš davne godine. Pričao mi je o Širokom Brijegu kojega su preimenovali u jednom povijesnom trenutku u Lišticu, a onda mu ponovo vratili staro ime koje se skraćeno i od milja zove Široki.

Tek sam bila postala hercegovačka nevjesta koja je po novinarskom zadatku trebala ići u Široki Brijeg s kolegom iz Makedonije. Sjedili smo ispred kuće i nikako nismo smjeli odbiti dobrodošlicu domaćina u obliku domaće lozovače. Bila je ljuta, ali je godila. Kolega je smotao cigaretu od domaćeg duhana na koji je domaćin bio jako ponosan. Tako je i krenula didova priča o hercegovačkom zlatu, duhanu koji je oduvijek bio nešto bitno u cijeloj Hercegovini, posebno u Širokom. Od sve priče ostala su mi upečatljiva didova sjećanja na teška vremena koja nikada nisu zaobilazila zapadno-hercegovačke krajeve.

Hercegovci su mi uvijek bili čudni. Nakon tog razgovora sam shvatila zbog čega su bili mirni, zbog čega su manje pričali od drugih, zbog čega su bili surovi… Dida mi je pričao da su sve vlasti zapostavljale njegov zavičaj, jer nisu imali šta uzimati od naroda koji je radio da preživi. Valjalo je iz kamena, ispod najvrelijeg sunca s pogledom u nebo i molitvom Bogu da pošalje poneku kap za duhan i sve ostalo što je trebalo vodu kako bi se lakše dočekala zima. Širokobriježani su morali trbuhom za kruhom u bijeli svijet da zarade sebi i da pošalju onima koji su ostali iza njih. Molili su se Bogu da pomogne, i oni koji su odlazili i oni koji su ostajali. Voljeli su i jedni i drugi svoj grad. Oni koji su odlazili su odlazili zato što su voljeli Široki, a oni koji su ostajali, ostajali su zato što ga vole. Čudno, ali stvarno! Oni koji su odlazili kasnije su pomagali da se grad diže, da se mladost školuje, da se otvori poneka tvornica… Oni koji su ostajali, čuvali su ognjišta, grad, povijest, navike i vjeru.

Nedavno sam se sjetila ove priče u ne tako davno proljeće i dida koji više nije među živima. Pomislila sam kako je dida sretan gore s anđelima i što vidi svoj Široki u puno boljem izdanju od onoga kada je on u njemu živio. Međutim, i sada bi mogao reći da ponovno vlasti zaobilaze Široki Brijeg, jer u njemu žive vrijedni ljudi koji mogu zaraditi za svoj život, ali ne i za život onih kojima treba puno da bi funkcionirali. Posjetila sam nakratko Široki, svega se sjetila i s osmijehom zaključila da su ovi ljudi zaslužili da ih se zove Gradom. Puno znoja i muke je u suhoj zemlji hercegovačkoj i došla je pravda.

Obradovala me je vijest da je Široki Brijeg postao grad i da više nije samo općina. A zašto i ne bi bio kada su vrijedni ljudi učinili sve da Široki naraste. Prije nego što itko ode u ovaj, sad već grad, preporučujem da pročita bogatu povijest i posjeti ona mjesta i objekte koji se spominju u prošlosti. Ne mora sve, barem one koji najviše sjećaju na neka davna i neka skora vremena.

Obavezno neka siđe do rijeke Lištice koja je i najbolji svjedok svim vremenima. Treba vidjeti Gimnaziju i saznati koliko generacija je prošlo kroz nju i da je ovdašnji narod želio obrazovanje. Probajte kuhinju, popijte lozovaču, obiđite vjerske objekte i dobre franjevce, njihovu crkvu, galeriju, poslušajte tamburaše… Kako se nešto ne bi zvalo gradom kada ima svoju Likovnu akademiju (u sklopu Sveučilišta u Mostaru)!?

Znam da Široki neće stati i da će biti još jači i veći, sada kada se gradom zove. Molitve Bogu su uslišene, a narod je dočekao pravdu! Da i njima dođu bolja vremena. Grad je grad. Bit će više novca, a i vlast će ga drugačije gledati. Sada bi dida, s početka moje priče, bio zadovoljan, ali nebi vjerovao nikome, mahao bi sumnjičavo glavom, jer takav je narod širokobriješki. Vjeruju samo sebi i Bogu. Svi su ih varali i svi su otimali, a oni samo htjeli da žive od svoga poštenog rada. Sretno Široki!

Informativni bilten Široki info u kojem je objavljen članak možete preuzeti sa službene stranice Grada Širokog Brijega www.sirokibrijeg.ba.

(www.jabuka.tv | Piše: Zlata Behram)