Pozitivna priča: Marija Ćeškić – Hercegovka koja domaćom kuhinjom osvaja svijet

Hercegovina ima mnogo mladih, talentiranih i svestranih ljudi o kojima se premalo i uvijek nedovoljno zna. Mladih ljudi koji svoje talente i energije nesebično daruju za dobrobit cijele zajednice, ne bojeći se da neće uspjeti ili da će biti iskorišteni. Mladih ljudi koji i u drugima bude poduzetnički duh i vjeru u bolje sutra. Zato donosimo novu pozitivnu priču, upravo s jednom od takvih mladih osoba.

Marija Ćeškić
 diplomirana je pravnica, političarka, kolumnistica i velika obožavateljica Hercegovine. Ova 26-godišnjakinja već se godinu dana bavi promocijom hercegovačke hrane i vina na društvenim mrežama, iz jednoga jednostavnoga razloga – Hercegovinu vidi kao nedovoljno promovirani gastronomski raj i mjesto za odmor duše. Na društvenim mrežama okupila je brojne sljedbenike, a njezine kolumne o hercegovačkoj hrani čitane su i dijeljene daleko izvan Hercegovine.

Ljubav prema zavičaju

Sebe naziva, a tako je se često i doživljava, velikom lokalpatriotkinjom. U vremenu u kojemu mnogi u Hercegovini, odnosno u Bosni i Hercegovini, vide samo loše strane, ona ostaje pozitivna i u svom zavičaju nalazi mnogo toga vrijednoga divljenja.

“Mislim da je pozitivan pogled na svijet općenito zapravo stav prema životu. To imaš ili nemaš. Naravno, to se može i naknadno pronaći i njegovati i preporučujem svima. Također, vjerujem da to ima veze i sa vjerom. U život, u sebe i, na kraju krajeva, u samoga Boga. I da, jesam lokalpatriotkinja. To je i stvar odgoja. Otkad sam se rodila, odgajana sam tako da vjerujem da je čast biti Hrvat i Hercegovac”, govori Marija Ćeškić za portal Jabuka.tv.

Umjesto da se prepusti negativnosti i krene linijom manjega otpora, ona ostaje pozitivna i vjeruje u bolje sutra, jer su – kako kaže – pozitivnost i vjera stvaralački.

“Kad čovjek krene istinski vjerovati i nastoji u svemu pronaći bar malo dobra, sve se zapravo okreće na dobro. I tu nas naš mentalitet zna itekako sputavati. Ali čak ni na to više ne želim trošiti dragocjenu energiju i vrijeme. Život je stvarno prekratak da bi se čovjek obazirao na to što netko misli. S tim da i to treba naučiti”, navodi Marija.

“Kad čovjek krene istinski vjerovati i nastoji u svemu pronaći bar malo dobra, sve se zapravo okreće na dobro.”

Mladu Širokobriježanku pitali smo i zbog čega voli svoj kraj. Odgovori su krajnje jednostavni, ali mnogima trenutno teško shvatljivi.

“Prvo – jer je moj. Drugo, Hercegovina je prelijepa i ima ogroman potencijal koji vidi velika većina, ali imamo taj neki usađeni strah od promjena, borbe za boljim. Premalo smo promovirani, a toliko toga imamo ponuditi. Puno toga što Hercegovina nudi je vrijedno divljenja: prirodne ljepote, klimatske prilike, zdrava i ukusna hrana i odlična vina, vjerski turizam. Naravno, potrebno je sve podignuti na jedan veći nivo, ali dobra osnova postoji”, ističe Marija.

Promocija Hercegovine

Upravo je promocija prelijepe Hercegovine pisanjem o autohtonoj hrani jednom od ključnih ideja iza pisanja kolumni o hercegovačkom nepcu i kuhinji.

“Kolumne pišem srcem. Želim da dotaknu ljude, one koji ih budu čitali. Da ih potaknu na ljubav prema sebi i bližnjima, na želju da se mijenjaju na pozitivno, da slave život. Kroz hranu, kroz zajedništvo, svjesni dara koji imaju. I naravno, da zaintrigiraju ljude da dođu vidjeti Hercegovinu. A, znam da im mi imamo što ponuditi. Srce i odličnu, domaću, autohtonu hercegovačku hranu i vina. Sigurna sam da neće požaliti.”

Hrana koju jedemo za Mariju Ćeškić nije samo “gorivo” koje nam je nužno za preživljavanje i koje nam daje energiju za rad. Uštipci, pura, pršut i janjetina za nju su stvar identiteta.

“Naša hrana svjedoči da se teško živjelo, ali da se preživjelo. I da se od osnovnih namirnica izvuklo ono najbolje. Tu je naglašena ona hercegovačka snalažljivost. Imaš brašno, sol, vodu i ulje. Eto uštipaka. Eto bijele kaše. Ako je tu kukuruzna krupica, eto pure (palente). Imaš domaće maslo, kiselo mlijeko i bijeli luk – eto lučnice. Da sir ne bio običan, a i da bi se na prirodan način konzervirao, stavi ga u životinjsku kožu i suši. Sir iz mijeha mi je jedna od najdražih hercegovačkih delicija. Raštika je sad hit u SAD-u. U nas se kuha stoljećima kao izvor vitamina i željeza. Naravno, za bolje uvjete imamo hercegovački pršut i janjetinu s ražnja. Opet ona strpljivost spomenuta kod vina. O voću da ne govorim, grožđe, smokve, šipak. Slatki plodovi koji su upili sunce. Naš med. Eliksir zdravlja u jednoj žličici dnevno. Imamo mi puno toga, ali brzo to zaboravljamo”, govori Marija nakon što je vrlo brzo složila kvalitetan jelovnik.

Today, at ‘Podrumi Andrija’ winery. Trilled by every detail and love to wine art. Thank you and don’t give up! ______________________________________________ Danas, u Podrumima Andrija. Oduševljena svakim detaljem i ljubavlju prema vinskoj umjetnosti. Hvala vam i ne odustajte! 😍😘😋❤️🍷🍇☀️ #fromherzegovinawithlove #foodinherzegovina #lovemyjob #instagram #instafood #instadaily #greetingsfromherzegovina #herzegovinaispassion #herzagram #autumn2017 #foodism #foodies #foodpics #foodgasm #foodporn #foodiegram #foodoftheday #foodpics #foodlover #foodism #foodandwine #foodiegram #haveaniceday #hercegovina #herzegovina #wine #winestagram #winetasting #winelover #podrumiandrija #rosewine #hercegovackovino #hercegovackiprsut

Objavu dijeli roмanтιc_ғoodιe_gιrl (@from_herzegovina_with_love)

Hercegovačko vino – “cvijet u kamenu”

U jednoj od svojih kolumni o hercegovačkoj hrani i vinu, Marija je napisala da vjeruje da samo dobri ljudi mogu napraviti dobro vino. To je povezala s jednom od tvrdnji preminuloga Tomislava Ivančića, koji je kazao da samo istinski dobar čovjek može stvarati dobre stvari.

“Ta mi se rečenica duboko urezala u pamćenje i kad sam je počela primjenjivati na vlastiti život i živote oko sebe, uvidjela sam da je uistinu tako. Vino je ljubav. Vino je umjetnost. Vino je, kako kažu, poezija u boci. Hercegovina ima dugu tradiciju vinogradarstva i pravljenja vina. I zbog toga je posebno smatram blagoslovljenom zemljom. Zemlja vina. To je tako moćna činjenica. Vino treba vremena. Ne može se nestrpljiv čovjek baviti vinarstvom. Jer bi brzo odustao. Ili zbog količine posla u vinogradu i oko vina, ili zbog loše godine, ili kad bi naišao rat. Naši djedovi su sve ovo imali i nisu odustali. Jer su voljeli svoje korijene i bili svjesni svoga identiteta. I zato smatram da samo dobri ljudi mogu napraviti druge dobre stvari, pa tako i vino”, uvjereno govori svestrana Hercegovka za portal Jabuka.tv.

Jedna od metafora kojom se ova kolumnistica o hrani služi za opis vina je “inat i cvijet u kamenu“. I inače, često spominje riječ “inat”, koji za nju nije samo negativna tvrdoglavost po svaku cijenu.

“Inat zna biti jako pozitivna stvar koju gledam kao upornost. Hercegovci su uporni ljudi. To nam je u genetskom kodu. Na kraju krajeva, kad je toliko kamena oko nas, drukčije i ne možeš. Stoljećima je uvijek netko drugi vladao ovim prostorima. I bilo je potrebno snaći se. Zaraditi kruh svagdašnji. S vinom je ista filozofija. Istina i taj neki urođeni strah nas dosta koči. Tako malo ljudi je dovoljno spremno i hrabro riskirati. Žao mi je zbog toga jer bismo mogli toliko toga dobroga stvoriti i osigurati ljepšu budućnost”, optimistična je talentirana Hercegovka.

Hercegovinu treba brendirati

Naziv “Hercegovina” za Mariju Ćeškić je složenica sastavljena od tri dijela: herc-ego-vino. Ovo “herc” vuče na germanizme pa smo Mariju pitali možemo li se tako sjetiti naših gastarbajtera i svih koji odlaze iz zemlje “srca, ega i vina”, odnosno bi li nam odlasci bili nužni kad bismo kao zajednica uspjeli više cijeniti prirodne blagodati i iskoristiti sve ono što nam zavičaj daje.

“Prva stvar koja mene užasno rastužuje je upravo taj nedostatak svijesti o hercegovačkom identitetu i vjerovanje da je svatko bolji od nas. A, zapravo naši ljudi, kad odu živjeti van, sjednu na šefovske stolice. Znači da smo dovoljno sposobni i pametni. Naravno, politička situacija je grozna, ali toliko ljudi se deklarira apolitičnima, kao da nisu svjesni da je moć zapravo u njihovim rukama. Država nije predsjednik države niti stranka na vlasti. Država je narod. Ali imam iskustva iz politike gdje ljudi griješe na najjednostojnijoj stavci – ne izlaze na izbore. I onda očekuju promjene. Promjena će biti onoliko koliko ih mi tražimo. Ali moramo biti masa koja traži. Pojedinac teško može sam nešto promijeniti”, uvjerena je Marija, koja ima i par konkretnih savjeta:

“Hercegovinu je prvo potrebno dovoljno promovirati. Marketing je danas sve. Hercegovinu učiniti brendom i izvoziti je u svijet. Zatim promicati poduzetništvo, kroz razne poticaje i smanjenje poreza. Uređeno zakonodavstvo je uvjet bez kojega se ne ide naprijed. Ali to je na nama da to zahtijevamo i tražimo. Mi moramo shvatiti što želimo, koliko to želimo i kako kvalitetno to želimo. Jer ovakav sustav ne može još dugo. Ili će se dogoditi reforme ili nešto treće, s tim da ne vjerujem da bi ljudi ostali ratovati kao mogući ishod nekoga rješenja”, govori kolumnistica s političkim iskustvom za portal Jabuka.tv.

Kolumna o rođendanima dotiče se i prestanka slavljenja rođendana. Marija Ćeškić nije uvjerena da ljudi prestaju slaviti rođendane zbog neimaštine ili zbog nedostatka vremena. Problem je u nama.

“Kriza jest, ali najčešće identiteta, duševnoga stanja čovjeka. Naravno, nekome je možda i neki od razloga iznad, ali mislim da je stvar da prebrzo ‘odrastemo’. Dok je čovjek dijete, pozitivnije gleda na svijet, pa onda slavi i vlastiti dolazak na svijet. Ali negdje s godinama, kao da gubi vjeru u vlastitu svrhu, u vlastitu ulogu na ovom svijetu. A, svi smo došli s jedinstvenom svrhom i jedinstvenim talentima. Koliko smo spremni odreći i žrtvovati da bi ispunili upravo tu svrhu, ovisi o nama samima. Na nama je hoćemo li talente zakopati u zemlju ili donijeti duplo više njih. Kažu da je najveći broj snova upravo na groblju. Jer se ljudi nisu usudili. Tako da sam i  kolumnu završila s poukom da ljudi počnu ponovno slaviti vlastite rođendane. Pa taman sa šalicom kave i pakiranjem napolitanke. Dobro je što vas ima”, veselo i domaćinski kao da dočekuje ova Širokobriježanka.

Teško je govoriti o hrani, i to onoj pravoj hercegovačkoj, a ne ogladniti. Za kraj smo zamolili Mariju da nam preporuči jedan pravi hercegovački ručak.

Domaća juha je uvijek okrepa. Ili varijacija na temu raštika ili kiseli kupus sa suhim mesom, ali oni se mogu služiti i kao glavno jelo jer su dosta zasitni. Za predjelo može biti domaća suhomesnata plata: hercegovački pršut, pečenica, slanina, sušena kobasica, uz sir, bilo iz mijeha ili mladi, ili kajmak. Naravno, hercegovački uštipci ili peksimeti ne izostaju. Glavno jelo, janjetina s krumpirima ispod peke. Desert – krema od kozjega sira, meda i smokava ili sladoled od smokava. Ovo bi bilo iz Hercegovine, s ljubavlju”, bez problema “kuha” Marija za portal Jabuka.tv.

Ovu mladu Hercegovku možete pratiti i njezine nove kolumne čitati na Instagram profilu From Herzegovina with love i na Facebook stranici Iz Hercegovine s ljubavlju.

Ovo je samo jedna od pozitivnih priča koje nas okružuju, a koje se rijetko primijete i „ispričaju“ javnosti. Ako vjerujete da imate kvalitetnu priču, svoju ili nekoga poznanika, javite nam se i rado ćemo je podijeliti.

(www.jabuka.tv)

6 komentara

  • Svaka čast Mariji i svim mladim osobama poput nje. Vjerujte u sebe i u svoje talente, okanite se političarenja i prestanite biti pesimistični. Imate sve što vam treba za uspjeh u svojoj sredini. Zagrnite rukave, vjerujte i radite!

  • Bravo Marija inat i iz inata je opstanak i usuditi se nesto poceti prvi.
    Imamo sve sto treba samo smo slabo kreativni i koci nas strah od neuspjeha ,nasi stari su stvarali ni iz cega .
    Ostavili nam recept za nastavak ili iskoristit onaj od baka ,djedova i roditelja.
    Nasi preci su nosili na ledima a mi to nemoramo.

Odgovori na Široki X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.