Malo tko nije čuo za mostarsku udrugu Minores koja već duži niz godina pokušava pronaći rješenja za problem beskućništva, socijalne ugroženosti i marginaliziranosti brojnih obitelji i mladih. I nakon četiri godine postojanja, grupa volontera i sada djeluje, radi, pomaže i žrtvuje svoje vrijeme za dobrobit i pomaganje ljudima u nevolji.
Minores nije nikakva grupa aktivista, nego kako kažu: „ Minores je jedan vapaj. Nije to nikad bila furka ili nekakvo pokazivanje. Biti u Minoresu značilo je biti “minores” (op. “manji od onih najmanjih”); biti u Minoresu, odnosno biti Minores značilo je probuditi se u 5 ujutro i hodati Mostarom s torbom punom sendviča i čajeva i bez ikakva straha obilaziti najveće ruševine i rupetine i gledati nećemo li sresti nekoga kome je potrebna pomoć. Ili razgovor. Ili ono mostarsko: “esi mi dobar?”
Tako je prije četiri godine u jednu ekspediciju krenulo desetak mladih u potragu za izgubljenim, prevarenim i usamljenim osobama grada Mostara. Tjedno obilaze beskućnike, a mjesečno socijalno – ugrožene obitelji. Od tada do danas su imali preko 700 obilazaka beskućnika i podjele preko 9000 toplih obroka. Uz to su se podijelile ogromne količine odjeće, deka i lijekova, prehrambenih i higijenskih potrepština. Uz beskućnike obilaze i socijalno ugrožene obitelji čiji je broj, nažalost, svakodnevno u porastu:
„Velik je broj obitelji koje jedva krpaju kraj s krajem. Dobna skupina je različita, umirovljenici, usamljena lica, a u posljednje vrijeme su to, nažalost, i mlade obitelji s djecom, koje ostanu bez posla ili budu prevareni lažnim obećanjima o istima. Pokušavaju se pošto – poto snaći, ali na kraju, kad dođe do grla, sramežljivo i posramljeno nazovu naš kontakt broj ili se jave putem društvenih mreža, pa zahtijevaju strogu anonimnost moleći za paket hrane.“
Kako saznajemo, država Bosna i Hercegovina nema točnu i konkretnu informaciju o broju beskućnika u državi: „Kategorija beskućnika nije definirana kao posebna kategorija korisnika kad je u pitanju Zakon o osnovama socijalne zaštite iako po pravilu pretpostavlja i definira obvezu većih županija i gradova da imaju prihvatilišta ili prenoćišta za beskućnike. U Mostaru isto ne postoji, ogromna su žrtva loše zakonske regulative. Isto je i sa zdravstvenom skrbi i socijalnim statusom koji se čeka iz godine u godinu. Imali smo starijih osoba koje bi po zakonu trebale imati pravo na dom za starije i nemoćne, ali isto ne mogu ostvariti.“
Idući, veliki korak Minoresa jest otvaranje Centra za resocijalizaciju koji je krajnji i jedini cilj dugoročnijeg i sustavnijeg rješenja ovih problema. Naime, Minores je u najam dobio zgradu čija rekonstrukcija zbog financijskog i materijalnog nedostatka ide veoma sporo:
„Centar za resocijalzaciju bi uljepšao sliku grada Mostara, uklonio bi beskućnike s ulice i pružio im adekvatnu socijalnu i profesionalnu rehabilitaciju, psihološku pomoć i druge socioterapijske metode bitne zbog ponovnog prilagođavanja sredini u koju se vraćaju.
Uz savjetovanje, izobrazbu, prekvalificiranje, zaposlenje, ali i uključenje u razne aktivnosti Centar bi osposobljavao svakog štićenika, beskućnika za što lakši ponovni ulazak u društvo. Mostar bi tako postao jedan od rijetkih gradova Bosne i Hercegovine koji se može pohvaliti s ovakvom vrstom pružanja pomoći i rješavanja problema, jer su dosadašnja iskustva ovakve vrste resocijalizacije veoma slaba.
Posebno bi se fokusirao na djecu i na mlade koji nisu samo naša budućnost nego i sadašnjost koji su zahvaljujući kulturološkom neodgoju i inerciji adekvatnih institucija oskudna za osobe koje bi im pokazale pravi smjer.
Tako bi u Centru djelovalo i savjetovalište za mlade i obitelji posebno za one koji trpe psiho – fizičko nasilje, uz to bi se sadržavala adekvatno opremljena prostorija za radionice s djecom i mladima te dvorana za tečajeve, (stranih jezika, informatike…) instrukcije i pomoć u bilo kojem drugom obliku, a sve u svrhu smanjenja mogućih devijacija u svim sferama bića, ali i socijalne isključenosti.“
Sve bi se to koordiniralo uz pomoć volontera / studenata koje bi pratili i podržavali stručni suradnici (socijalni radnici, pedagozi, psiholozi) koji bi bili zaposleni u Centru. Tako bi se dobile poslovne prilike te bi tako jednim dijelom bila smanjena i stopa nezaposlenosti mladih, potencijalnih osoba.
Više informacija o radu i djelovanju ove organizacije možete pronaći na web stranici: http://minores.info/ ili facebook stranici: https://www.facebook.com/UdrugaMinores/
E-mail: minores.mostar@gmail.com
Mobitel: 063/505-558
Tekući račun: 3381302232507872
IBAN: BA39 3381 3048 4667 3198
(Herzegovina.in)
Južni Sudan, Libija i Afganistan su najopasnije zemlje na svijetu za posjetiti 2024. godine, pokazali…
Zlatni džepni sat pronađen na tijelu najbogatijeg čovjeka na Titanicu prodan je američkom kolekcionaru za…
Hrvatski nogometni reprezentativac Joško Gvardiol bio je strijelac prvog gola za Manchester City u 2-0…
Era jeftinog ljetovanja već odavno je gotova. Za veliki dio bh. građana odlazak na more…
Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je da će izvanredna sjednica Vijeća sigurnosti UN…
Američki portal Remitly objavio je kartu koja pokazuje u koje zemlje se žele preseliti žitelji…
Komentari:
Pa kad morete pomoc , zasto ne pomognete g. Visnji koja je bolesna, bez dokumenata, bez prava na kemoterapiju i sim jos bolestan !