Posveta kćeri iz Metkovića tati: “On je taj koji me naučio da se za ženu moraš boriti”

Mariana Jurković iz Metkovića na Facebooku je objavila emotivan tekst posvećen ocu u kojem se prisjeća kako se s njime “opraštala” na dan vjenčanja.

Kaže kako je nastao spontano, taman negdje na njezinu godišnjicu braka.

U nastavku pročitajte Marijanine riječi i sjetite se svega što vas je otac naučio i recite mu – hvala.

Moj otac je to jutro plakao u jednoj ćoši, okrenut leđima glumeći jakost i čvrstinu, glumeći stijenu tako lomljiv – baš to jutro kada se udaje njegova kćer jedinica.

“Tata, znaš. Ja ću uvijek ostati tvoja, ne brini.”

Prišla sam mu, u bijeloj vjenčanici stiskajući knedlu u grlu pazeci da ne razmažem šminku kojom me kuma natrackala “da budem najljepsa.”
Jer, gušilo je skroz, baš tu u grlu, ono nešto.
“Tata, ja ti odoh..”
“Idi, kćeri. Ako misliš da je za te, idi.
Kada sam te dobio, znao sam da ćeš otići..”

Ma i šminka i kuma, ma sve, rasplakala sam se ko’ nikad.
Zagrlila sam ga jako, onako najjače.
Kao da ga više nikad neću vidjeti.
Kao da nam brane da se grlimo.
Kao da nas zauvijek otimaju jedno od drugog.

“Tata, znaš. Ja ću uvijek ostati tvoja, ne brini.”
“Kćeri, umij se, popravi se, sad će gosti. Vidi nas! Ko’ djeca!”
Navukao je masku tobožnje hladnoće i nestao među narodom sepireci se poput ponosnog pauna.

Tata. Otac. Ćaća.
Koliko samo znaci u zivotu jedne žene taj muškarac.

“On je taj koji mi je pjevao pjesmu od Trubadura “Marijana” a ja se kofol ljutila.”

On je sigurnost.
On je uzor.
Institucija.
Blagost i gordost.
Zaštita od svega lošeg.
Moj je meni bio predivan, kroz čitavu mladost, odrastanje, sazrijevanje.

On je taj koji mi je dao ime.
Koji mi je tepao “Seka”, “Sine”..
Koji se nije trijeznio danima kada sam se rodila.
On je taj koji je govorio da me rodio.
On je taj koji mi je pjevao pjesmu od Trubadura “Marijana” a ja se kofol ljutila.

On je taj koji mi je obećavao haljine.
Koji je pružao pažnju čak i više nego li mi je bila potrebna.
On je taj koji je razmazio svoju kćer jedinicu.
Do neba i nazad.

Koji me je naučio da se za ženu moraš boriti.
Ugađati joj, kada vidiš da je loše, pusti je dok je prođe.

“Korak mu je sve sporiji, kosa potpuno bijela.Hod ni blizu kao onda kada me pratio do oltara.”

On je taj.
Moj Ćaća.
I danas je bio kod mene.
Malo smo šetali i razgovarali.
Korak mu je sve sporiji, kosa potpuno bijela.
Hod ni blizu kao onda kada me pratio do oltara..

Pa mi teško, pa me boli.
Pa hoću da sam opet malena.
Da skačem po njemu
I da mi otpjeva Marijanu.
Da je vitalan, zdrav i mlad..
Ja sam mu i danas sjela u krilo i rekla da ga jako volim.
I sjedit cu dok god Gospod dozvoli.

Jer to je bolan Ćaća.
Jedan i jedini.
A žene uvijek ostanu tatine djevojčice šta se god desi.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

  • bravo dobra ženo,ti poznaješ što je ljubav roditelja i djece,Marijana teško je biti roditelj a još teže djeda koji voli svoju unučad a ja sam taj,hvala ti na tvojim osjećajima i riječima koje si uputila svome tati

  • Potece suza potiho…jer moja malena mrva Ce jednog dana postati i zena i otici, al duboko u srcu znam da tako mora biti jer ako ne bude ona ne bi bila sretna…a samo to je bitno na kraju….

  • Sve smo se rodile da odemo,i nase mame bake,tete,strine su otisla,tako je to u zivotu
    Mora tako da bude to je nasa zenska zvizda.Sretno svima sto odlaze.

  • Na dan mog vjenčanja moj otac nije bio sa mnom.Dvije godine prije poginuo je u saobraćaju sa svojih 45 godina.Morala sam biti jaka da se ne rasplačem pred svima.Bio je pazljiv i blag otac.Nikad nije podigao glas na svoju djecu.Nikad nije došao s posla da nam nije donio barem vrećicu bombona.Znao se igrati s nama kad smo bili mali.Znao je pričati s nama kad smo bili malo veći.Prošlo je od tog već 20 godina,a evo i sad sam se rasplakala.Nedostaje mi i danas.Počivao u miru!

Odgovori na Oglo X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.