Posljednji mjesec nastave: Kako pomoći djetetu da ispravi ocjene?

Kraj nastavne godine stresan je za sve njegove sudionike, kako za učitelje i nastavnike tako i za učenike, ali i njihove roditelje, posebno ako dijete treba ispraviti određene ocjene.

Nastava završava za nešto više od mjesec dana, no za maturante i znatno ranije. Ipak, to je još uvijek dovoljno vremena kako bi se ispravile ocjene koje se realno mogu ispraviti. Ako je dijete osnovnoškolske dobi, pogotovo ako je mlađe od 13 godina, umnogome mu mogu pomoći i roditeljski savjeti i savladavanje vještina učenja.

Zadovoljna.hr donosi neke od njih:

1. Pomozite djetetu da napravi realan plan

Izrada kvalitetnog plana učenja najvažniji je korak prije nego što dijete krene na učenje. Potrebno je realno sagledati situaciju s ocjenama i shvatiti što se može popraviti, a što ne. Ako dijete iz nekog školskog predmeta ima dvojke ili trojke, nerealno je očekivati da ih u mjesec dana može podići na četvorku ili peticu.

To jednostavno ne funkcionira tako. Ne samo da je takav skok moguć u samo vrlo rijetkim situacijama, nego se time na dijete vrši i ogroman pritisak. Ako se napravi plan s takvim ciljevima, a potom se ne ostvari, dijete će biti razočarano samo sobom i stvoriti otpor prema učenju.

Umjesto toga,

pomozite djetetu da vidi u čemu je dobro, u čemu može biti bolje i koje ocjene realno može popraviti.

Napravite plan učenja kojem će poseban naglasak biti upravo na tim predmetima.

2. Svaki predmet zahtijeva drukčiji pristup učenja

Jednako važno kao izrada plana učenja jest i shvaćanje toga da svaki školski predmet ima svoje posebnosti, a to zahtijeva i drukčiji pristup učenju. Primjerice, povijest, književnost ili matematiku i kemiju ne može se učiti na jednak način.

Dok je u povijesti važno pamtiti datume, a u književnosti baratati književnom terminologijom, u kemiji je nužno shvatiti djelovanje jedne tvari na drugu, dok je matematiku nemoguće učiti bez rješavanja velikog broja zadataka.

Bude li dijete nastojalo samo upamtiti što veću količinu podataka bez razumijevanja uzročno-posljedične veze ili pak učiti definicije iz matematike a da nije riješilo ijedan zadatak, uspjeh će svakako izostati.

3. Korištenje strategija aktivnog učenja

Korištenjem strategija aktivnog učenja može se smanjiti utjecaj vanjskih i unutarnjih distrakcija na koncentraciju, a te su strategije primjenjive već i na samim nastavnim satima, kao i tijekom učenja. U njih se ubrajaju vođenje bilješki, postavljanje pitanja i odgovaranje na njih, stvaranje sažetka, upoznavanje s terminologijom koja se uči, podcrtavanje, vođenje bilješki, učenje naglas, korištenje različitih grafičkih prikaza.

Šareni flomasteri i papirići mogu biti dodatna motivacija u tome jer praksa pokazuje da je djeci lakše učiti kada je gradivo i grafički privlačno.

4. Mentalne mape

Jedna je od spomenutih grafičkih strategija aktivnog učenja stvaranje mentalnih ili umnih mapa. To je jedna od tehnika koja je primjenjiva na gotovo svaki školski predmet, a idealna je upravo tijekom savladavanja velikih količina gradiva koje je potrebno sintetizirati. Vrlo ih lako mogu izrađivati čak i djeca koja pohađaju niže razrede osnovne škole.

Osmislio ih je Tony Buzan, a da bi se iskoristile na najbolji mogući način, treba slijediti nekoliko pravila. Glavni pojam o kojem je riječ treba smjestiti u sredinu papira, a potom oko njega račvati gradivo. Poželjno je koristiti što više simbola, slika i šarenih boja. Ti grafički elementi pružaju vizualnu stimulaciju, a ujedno pomažu u grupiranju pojmova.

5. Verbalne mnemotehnike

Još jedna tehnika koja znatno može pomoći kada dijete mora naučiti velik broj novih pojmova, a napose kada mora savladati grupiranje, podjele te potpodjele pojmova, svakako je korištenje verbalnih mnemotehnika. Primjerice, ako je dijete vješto u korištenju rime, od nekog gradiva koje teško pamti može napraviti čitavu pjesmu, a rima će pomoći da je lakše upamti.

Jednostavnija je verzija verbalnih mnemotehnika stvaranje akronima – kratice koja je nastala od prvih slova nekih drugih riječi koja, iako sama za sebe ne znače ništa, zajedno napisana označavaju neki pojam. Druga je opcija da se verbalna mnemothnika, tj. elaborirano kodiranje kombinira sa slikovnom mnemotehnikom, tj. predočavanjem.

Primjerice, ako dijete mora zapamtiti koji su glasovni dentali (d, t, n, c, z, s), može sastaviti rečenicu čije će riječi u sebi kao prvo slovo imati upravo ta slova, poput “Djevojka Tina nosi crveno-zelenu suknju”.

Dodatan savjet: Učenje u posljednjim tjednima može biti vrlo stresno za dijete.

Zato je nužno da se ne pretjera te da se između učenja rade i pauze u kojima će dijete raditi ono što ga najviše veseli. No na kraju dana, tik prije obavljanja večernje higijene i odlaska na spavanje, korisno je ponoviti s djetetom naučeno gradivo pomoću nekoliko kratkih pitanja.

(www.jabuka.tv)