”Ponekad se pitam, jesam li se previše toga odrekla zbog djece”

Žene većinom u nekom trenutku požele imati djecu. One koje, iako su možda već zagazile u tridesete, duboko u sebi nemaju slične osjećaje često ih potisnu pod pritiskom okoline. No, bolje je ne imati djecu nego ih imati iako su neželjena, a mi još nespremne. Evo što o svemu iskreno kaže jedna mama u američkom časopisu Cosmopolitan.

“Dok sam sinoć prala boju sa terase zato što ju je moja trogodišnjakinja odlučila preliti preko glave kao u Ice Bucket Challengeu, pomislila sam: ‘Zašto sam, zaboga, rodila djecu?’

Prije pet godina bila sam spremna postati majka, uzbuđena što ću napraviti mjesto za djecu u svom životu. Ali, iako sam se upustila u to potpuno posvećena, i dalje nisam bila svjesna koliko posla ona zahtijevaju. Posla – i radosti! Ali, zaista: posla. Iscrpljujućeg, koji lomi kosti, emotivno iscrpljujućeg, posla tipa ‘često ćeš dodirivati ljudski izmet’.

Vaše potrebe prestanu biti važne

I taj posao preuzima prednost pred svim ostalim stvarima koje biste radije radili, poput gledanja serije tijekom subotnjeg popodneva, ili pak odustajanja od križaljke u novinama nakon pet minuta da biste bili na društvenoj mreži sat vremena. Ne možete ignorirati svoje dijete jer ono je stvorenje koje živi, diše i oslanja se na vas da ga održite u životu. Vaše potrebe – odmor, intelektualni poticaj, tuš, sladoled – prestaju biti važne kad dijete uđe u priču. I ne postoji ništa pogrešno u tome da vam se ovakva žrtva uopće ne sviđa.

Otkako sam rodila svoje prvo dijete, postala sam stalno savjetovalište za žene koje se pitaju trebaju li imati djecu. ‘Želim djecu, ali nisam sigurna da li ih trebam imati sada’, kažu. Druge su nervozne, ali ipak će to napraviti jer se boje da će zažaliti ako ih ne rode. Ovima šapnem ‘Nek ti bog pomogne’, i pozdravim ih s kutijom bebi-maramica i flašom tekile u ruci. Zatim, postoje i one koje će nabrati nos i reći ‘Ja iskreno ne znam želim li djecu.’ Ovim ženama kažem ‘Djevojko, nemoj.’

Paralelno s promjenama kroz koje je prolazilo moje tijelo, moja karijera je počela kretati uzlaznom putanjom. Živjela sam u New Yorku, uređivala portal, imala svoj mali tim pisaca, trčala na premijere i intervjuirala zvijezde, a tijekom vikenda sam sudjelovala u stand-up komediji i za moje nastupe se uvijek tražila karta više.

Čeznula sam za svojim uredom bez prozora

Brinula sam o tome što će dolazak Kćeri br. 1 značiti za ovu moju umjetničku rutinu koja je hranila moju dušu. Iako sam bila presretna kad se rodila, ipak sam se borila s nepoznatim osjećajima tijekom prvih nekoliko mjeseci majčinstva: nedostajao mi je moj stari život.

Žudila sam za svojim uredom bez prozora, iscrpljujućim rasporedom i sastankom za sastankom, kao i agresivnom žurbom stanice metroa. Željela sam otići u svoj joga studio, provoditi kasne noći nad kriglama piva u svom omiljenom baru, planirati u pet do dvanaest, imati mogućnost raditi što god želim, kad želim, zato što mogu.

Na kraju i jesam završila u toj kancelariji bez prozora kad se završilo moje tromjesečno odsustvo. Povremeno sam čak uspijevala i izaći na pivo, iako sam mogla popiti samo jednu kriglu jer sam kod kuće imala bebu koja sisa i koja će se probuditi u ponoć, cvileći za mnom. Ali vrlo sam brzo naučila da kad se radi o životu s djecom, ne postoji balans. Vaš fokus klacka se u svim mogućim pravcima.

Baš kad kod kuće sve dođe na svoje mjesto, posao se raspadne. Kad je posao sređen, zanemaren je život kod kuće. Moj muž je ravnopravan partner u ovoj igri roditeljstva, ali se i dalje ponekad brinem da sam se odrekla previše toga zbog svoje dece. Na svakom koraku pitate se da li je ono što radite dobro za njih, za vas, za nas. Nema jasnog puta niti lakog odgovora, nema nikog da vam kaže ‘Bravo – dobro ste odlučili!’ Samo radiš nešto, i nadaš se da to neće previše zeznuti tvoje klince – ili tebe.

Ljubav se nalazi na mnogim mjestima

Iako nas ohrabruju da idemo kojim god putem želimo, društvo nam i dalje govori da će nas jedino djeca učiniti blagoslovljenim, i konstantno nas podsjeća da se žena koja je rodila s 35 godina smatra ženom koja je rodila ‘kasnije’.

Da stvari budu još gore, dok vagate svoje mogućnosti, ljudi koji imaju djecu obožavaju usput spomenuti ono staro ‘ne poznajete pravu ljubav dok ne dobijete djecu’. Nemojte se osjećati osramoćeno ili pritisnuto zbog tih sveznalica. Ljubav možete pronaći na mnogo mjesta: s obitelji, prijateljima, životinjama, kroz volontiranje. Kroz putovanja, duhovnost i istraživanje. Ova ljubav može biti značajna, duboka, može promijeniti život i da, može biti prava.

Život bez djece može vas nevjerojatno ispuniti, i hoće. Možemo biti majke na toliko mnogo načina, čak i bez vlastite djece. Usvojite životinju, budite mentor učeniku, zbližite se s nećacima , ili pak djecom svojih prijatelja.

Ne želim vas obeshrabriti da ikada imate djecu. Sumnja i preispitivanje su potpuno normalne stvari koje ćete raditi prije i tijekom majčinstva. Ali nema ništa pogrešno u tome da imate strast koja je toliko jaka da zahtijeva vašu punu pažnju, kao što je u redu da jednostavno možete provesti vikend čitajući Harryja Pottera po peti put – ako to želite.

Ako ste uistinu neodlučni i rastrgani i iskreno nemate pojma što raditi – nemojte imati djecu. Bar ne još uvijek. Pričekajte dok se ne budete osjećali sigurno da ćete ove žrtve i životne promjene moći prihvatiti, ne zato što osjećate da bi trebalo, ili zato što vam cijeli svijet govori da je vrijeme za to. Napravite to jer ne možete zamisliti nastavak svog života bez djece i svega što uz njih dolazi.”

(zivim.hr)

4 komentara

Odgovori na Max X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.