Ponekad je najbolje ne raditi baš ništa

Živimo u svijetu u kojem se svakog trenutka nešto očekuje od nas. Radimo, družimo se, kuhamo, čistimo, jedemo, pijemo, putujemo, skrolamo po društvenim mrežama ili gledamo televiziju. Uvijek negdje idemo ili pokušavamo nešto postići.

Živimo u kulturi koja se gnuša nad tim da se ne radi ništa, što je vidljivo u našim bjesomučno zgusnutim rasporedima i stalnoj potrebi da se zabavljamo.

Dr. Manvir Singh, znanstveni novak na Institutu za napredne studije u Toulouseu i doktor znanosti s Harvardovog Odsjeka za evolucijsku biologiju čovjeka, nedavno je na Twitteru skrenuo pozornost na našu nesposobnost da radimo – ništa.

Dr. Singh podijelio je objave koje su istaknule studiju iz 70-ih i 80-ih godina na malim neindustrijskim društvima, a u kojoj su istraživači zabilježili aktivnosti kojima su se ljudi bavili tijekom dana.

Šokantna je činjenica – barem iz današnje perspektive – da im je rad u praznom hodu ili “ne raditi ništa” bila jedna od omiljenih aktivnosti.

Jeste li spremni početi ne raditi ništa?

Neki kažu da je jedna od zdravih nuspojava redovite prakse meditacije naučiti cijeniti nečinjenje.

Jednostavna praksa meditacije svjesnosti uči ljude da ostave po strani teške misli i da se osjećaju ispunjeno postojećim stanjem u ovom trenutku, bez konstantne potrebe da bivaju produktivni ili zabavljeni.

Osjećaj ispunjenosti

U zapadnom svijetu neprestano se traga za osjećajem ispunjenosti. U istočnoj filozofiji taoizma osoba može biti ispunjena samo ako je prvo prazna.

Dakle, ako se odvoji vrijeme da se isprazni od osjetilnih inputa, teških misli ili želje da se negdje ode ili da se nešto čini, javlja se zadovoljstvo postojećim, kako piše Upworthy.

(www.jabuka.tv)