Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Naglasio je da IPO ne smatra oblikom pomoći tvrtki, već prilikom za uspostavljanje partnerstva i zajednički napredak.
Podrijetlom iz Posavine, Pipunić je prije 35 godina zakoračio u svijet poduzetništva, zajedno s puncem.
Njegova karijera oblikovala se kroz različite državne okvire, od Jugoslavije i BiH do Hrvatske i Europske unije, no ostao je vjeran Osijeku, gradu u kojem je pokrenuo svoju prvu firmu, Agroposavina, specijaliziranu za trgovinu ratarskim kulturama.
U prijelazu iz dogovorene u tržišnu ekonomiju, trgovina je bila početni kapital. Osijek mi je bio logičan izbor, poznat i domaći, rekao je Pipunić, prenosi Hercegovina.info.
Tržište bivše države obuhvaćalo je 22 milijuna ljudi i nudilo goleme prilike za razvoj privatnog poduzetništva.
Kako Pipunić kaže u šali, “novca je bilo na lopate, samo ga je trebalo znati uzeti”.
Danas njegova Žito grupa zapošljava oko 1.600 ljudi i obrađuje više od 80.000 hektara zemljišta. Riječ je o vertikalno integriranoj poljoprivredno-prehrambenoj kompaniji koja kontrolira cijeli proces proizvodnje “od njive do stola”.
Tvrtka prednjači u proizvodnji jaja, svinja i mlijeka, a u proteklih devet godina uložila je više od 200 milijuna eura, dok u novom investicijskom ciklusu planira dodatnih 105 milijuna.
Izazovi nas ne usporavaju već potiču. Imamo tržišnu prednost jer proizvodimo sve što plasiramo i time balansiramo rizike. Pozivamo ljude da postanu naši partneri kroz IPO, ali ne nudimo lažna obećanja, svatko odlučuje sam, poručuje Pipunić.
Godine 2016. Pipunić je proglašen hrvatskim EY Poduzetnikom godine, a godinu poslije predstavljao je zemlju na svjetskom izboru u Monaku.
Iako nije govorio strane jezike, kaže da ga kompleksi nikada nisu sprječavali: Pogledao sam brojke pobjednika iz Kanade i zaključio da smo mi danas jača tvrtka.
Temelji Žito grupe nastali su na ostacima bivših društvenih poduzeća poput IPK Osijek, PPK Valpovo i Đakovštine, koje su, prema njegovim riječima, propale zbog neorganiziranosti. Iskoristio je priliku i konsolidirao proizvodnju u regiji gdje konkurencija gotovo nije postojala.
Na pitanje o ulozi politike u njegovu uspjehu, Pipunić odgovara jasno:
Ne može vam pomoći nijedna vlast ako proizvod ne valja. Nama je politika samo platforma, a stvarnu vrijednost stvaraju naši ljudi.
Njegove ambicije ne staju na poljoprivredi. U Čepinu je otvorio hotel na “njivi na kojoj nije bilo ničega”, koji je od Bookinga dobio ocjenu 9,9, najvišu u Europi za objekte s više od 500 recenzija.
Osim toga, otvorio je i zdravstveni centar koji privlači pacijente iz Kazahstana, Dubaija i Saudijske Arabije.
Ključ uspjeha, tvrdi, leži u mreži ljudi koji su otišli iz regije u svijet, a on ih je motivirao da se vrate.
(www.jabuka.tv | Foto: Davor Javorovic/PIXSELL)
Povodom 32. obljetnice masakra, portal Jabuka.tv ponovno donosi svjedočanstvo Milke Rotim koja je u srpnju…
Ovisnost o videoigrama može ozbiljno narušiti mentalno i fizičko zdravlje djeteta, pa je važno da…
Ministarstvo poljoprivrede zaprimilo je obavijest o pozitivnom nalazu virusa bolesti plavog jezika (BPJ) serotipa 8,…
Na 6. izdanju Street Food Festa u Širokom Brijegu, koji je i ove godine okupio…
Županijsko tužiteljstvo ŽZH podiglo je optužnicu protiv muškarca iz Beograda zbog pokušaja prodaje heroina na…
Zbog lošeg vremena odgođene su utakmice Malonogometne lige mjesnih zajednica Grada Širokog Brijega koje su…
Komentari:
Novac je prebacivan gdje je službi odgovaralo.
"Ključ uspjeha, tvrdi, leži u mreži ljudi koji su otišli iz regije u svijet, a on ih je motivirao da se vrate."
U tom je bit uspjeha bilo koje tvrtke. Ljudi. A pogotovu oni koji su bili u svijetu, imaju dodatnu perspektivu na stvari naucili su posao i zele se vratiti kuci, jer se covjek najbolje osjeca medju svojim ljudima, tamo di svi imaju iste ili slicne vrijednosti i tradiciju a i kod kuce imaju najbolje sanse i u poslu. A ovaj covjek je bio dovoljno bistar za to prepoznati i motivirati ih.
U onoj državi privatnu firmu mogao je imati isključivo i jedino suradnik udbe,kosa ili dba
Novac je isao iskljucivo pripadnicima i suradnicima jugoslavenskih obavjestajnih sluzbi. Ostali su ostajali bez glave ako su pokusali pokrenuti svoj business a nisu bili dio ovih struktura.
Takvih je od nastanka Hrvatske u svm sazivima bila puna Vlada i ostale institucije. U BiH je još gore. Polazeći od Nikšića i Plenkovića, svi ministri, vojni dužnosnici, veleposlanici, direktori javnih tvtrki - (zna se i privatnih) sve sami udbaši. U BiH svi članovi Prdsjdnišva (Srbi, muslimani i oni koji prdstavljaju Hrvat), čelnici gotovo svih stranki, urdnci novina, radio - postaja, novina, sad i portala - sve udbaš do udbaša..