Po čemu je posebna širokobriješka Prva osnovna škola

Nakon Osnovne škole u Grudama i Gimnazije Ljubuški, ekipa portala Jabuka.tv posjetila je Prvu osnovnu školu Širokom Brijegu. U razgovoru s ravnateljem, nastavnicima i djelatnicima škole, pokušali smo doznati što sve planiraju u ovoj školskoj godini, kao i po čemu je baš ova škola posebna.

Prva osnovna škola, zajedno sa svojim područnim školama, ima 1.180 učenika, zaposleno je 130 djelatnika od čega je njih 100 uključeno u nastavni proces.

Ravnatelj škole je već osam godina Janko Mandić.

U tijeku je obnova fasade škole, i vanjsko uređenje, mijenjaju se otvori i grijanje kako bi škola bila što više energetski učinkovita. Ravnatelj nam otkriva da će se nakon vanjskog izgleda škole poraditi i na njenoj unutrašnjosti.

U razgovoru s nastavnicima doznajemo da je disciplina u školi na zavidnoj razini te da učenici čuvaju ono što imaju, čak i kad je to što imaju jako skromno. Što se učenja tiče, važno je napomenuti da učenici koji su najbolji u osnovnoj školi nastave taj trend i prelaskom u gimnaziju, te da su učenici generacije iz ove osnovne škole često postajali i učenici generacije u srednjoj školi.

Učenici su aktivni u raznim sekcijama, a postoji čak dvadeset sekcija. Ekipa portala Jabuka.tv razgovarala je sa profesorom Tomislavom Ćavarom, voditeljem Foto-video sekcije, i s profesoricom Marijom Rezo, voditeljicom etnografske sekcije.

Govoreći o svojih 10 godina rada u školi, profesor Ćavar je za Jabuku.tv izjavio kako je raditi s djecom dinamično i zanimljivo, a što se tiče njegovih sati u školi rekao je: “Moramo djecu poučiti razmišljati, u sustavu se događaju greške jer djeca ne znaju razmišljati. Kad predajem njemački, pokušavam ih usmjeriti na konverzaciju, da imaju praksu izražavanja na njemačkom jeziku.”

Foto-video sekcija koju vodi profesor Ćavar prati sve događaje tijekom školske godine, fotografijama sudjeluju u školskom godišnjaku “Drugo zvono”, imaju i svoj YouTube kanal, a ove godine se bave projektom “školski dnevnik” u video formatu. Za prošlogodišnju proslavu dana škole pripremili su video zid koji je prikazivao sve statističke podatke važne za proteklu školsku godinu. Sekcija broji 15-ak učenika.

Osim ove sekcije, učenici su aktivni i u brojnim drugim sekcijama, a posebno je zanimljiva i etnografska sekcija. Profesorica Rezo, koja već osam godina predaje povijest i zemljopis, vodi etnografsku sekciju gdje učenici mogu učiti o starim običajima, jeziku i kulturi te povijesti hercegovačkog kraja.

Članovi sekcije su tako napravili etnografsku izložbu koja je bila popraćena i tradicijskom pjesmom. Zanimljiv je podatak da na svim sastancima učenici koji su uključeni u etnografsku sekciju pričaju “ikavicom” pa se dotaknu i nekih davno zaboravljenih riječi.

U već spomenutom godišnjaku, škola prezentira sve događaje tijekom školske godine, osmaši se tu imaju priliku oprostiti sa svojim razrednicima, a učenici koji vole pisanje mogu predstaviti svoje literarne radove.

Brojne akcije, kao što su prikupljanje čepova starih lijekova, odlaganje baterija i papira pokazuju ekološku osviještenost, ali i humanost učenika koji prodajom reciklažnog materijala doniraju sredstva učenicima u potrebi (skrbni fond) ili kupe nešto za školu (npr. novi projektor).

U ovoj školi već dvadeset godina postoji i odjeljenje za djecu s posebnim potrebama.

Ekipa portala Jabuka.tv ušla je u prostorije tog odjela, a imali smo priliku i porazgovarati s učiteljicama, defektologinjom, psihologicom i socijalnom radnicom. U odjel za djecu s posebnim potrebama redovno ide šest učenika, a još četrnaest učenika dio nastave provodi tu, a dio u redovnim razredima.

Tri učiteljice koje smo zatekli u učionici su govoreći o svom poslu i priznale su nam da je potrebno mnogo strpljenja i ljubavi kako bi se postigli i najmanji pomaci. Njihov pristup je iznimno blag i topao, a u uvjetima u kojima rade daju sve od sebe.

Iako postoje tri učionice sa odvojenim hodnikom, i posebnim toaletima, uvijek nedostaje didaktičkih materijala, udžbenika kao i osnovnog pribora i donacije su uvijek dobrodošle. Tijekom vremena darivanja ih se obično sjete i poduzetnici, a posebno je lijepa gesta koju su ove godine napravili maturanti generacije 1995. Na proslavi 20. godišnjice mature prikupili su novac kako bi ovaj razred mogao dobiti fotokopirni stroj koji im je bio prijeko potreban. Donacijama u bonovima za učenike sudjeluje i Hercegtisak, ali bilo bi lijepo kad bi se mogla osigurati dodatna sredstva koja bi, na primjer omogućila prijevoz učenika s posebnim potrebama, kako roditelji. koji ponekad dolaze iz susjednih gradova, ne bi morali svaki dan dolaziti, čekati i odvoziti djecu.

U rad s djecom s posebnim potrebama, kao i s problematičnim učenicima, uključene su i pedagogica Dragana Oreč te socijalna radnica Karmela Musa.

Učiteljice iz razreda za djecu s posebnim potrebama usko surađuju s defektologinjom, s kojom smo popričali o ovom razredu, učenicima i svim poteškoćama s kojima se susreću.
Defektologinja Tina Zovko za portal Jabuka.tv govori da se “za svakog od učenika u tom razredu izrađuje poseban program prilagođen samo njemu. Cilj nam nije prolagoditi učenika sadržaju, već sadržaj učeniku. Uvijek se trudimo ići na njihove bolje strane, poticati ih u onom u čemu su bolji.”

Dodaje i da je “sve više učenika s autizmom, a u radu sa svima se trudimo dati najbolje od sebe. Socijalizacija, komunikacija i vještine čitanja i pisanja su ono što se trudimo savladati, ali naglašavam da su svi programi individualni.“

Zanimalo nas je i što s učenicima koji završe osnovnu školu, a defektologinja Zovko nam je rekla da postoji program srednje škole u suradnji sa Srednjom strukovnom školom Široki Brijeg i da se ta djeca mogu obrazovati za zvanje pomoćnih radnika, npr. pomoćnog trgovca.

Ali, kako doznajemo, nakon završene srednje škole, za njih u društvu nema mjesta te uglavnom ostaju doma s obitelji.

Iznimno je pohvalna praksa inkluzije učenika s poteškoćama u redovnu nastavu. Učenici s manjim ili kombiniranim poteškoćama, koji su nekad išli u “specijalne razrede” danas se uključuju u redovnu nastavu, gdje sa svojim vršnjacima, uz veliku suradnju defektologa i nastavnika, pohađaju nastavu, a osim toga, pohađaju i sate matematike i hrvatskog jezika u razredu za djecu s posebnim potrebama, a s njima redovno radi i defektologinja.

Za učenike koji su uključeni u redovnu nastavu bilo bi najbolje da imaju svoje asistente u nastavi, koji bi im mogli pomoći da prebrode fizičke poteškoće, kao što su penjanje uz stepenice ili čak listanje knjige.

U zajedničkom učenju su najviše obogaćeni njihove razredne kolege koji imaju priliku rasti i učiti pokraj djece koja su “drugačija” i tako prihvaćati različitosti, ali i učiti se toleranciji.

Nadajmo se da će sutra odrasti u ljude koji će stvoriti svijet u kojima će biti mjesta za sve njih, i pomoćne radnike s posebnim potrebama i sve one koji danas u svojim domovima sa svojim roditeljima, provode svoje godine gledajući kako svijet pokraj njih prolazi, a za njih u njemu nema mjesta.

Ovu priču završavamo riječima defektologinje Tine Zovko: “Želimo živjeti jedni pokraj drugih, a ne jedni ispred drugih.”

(www.jabuka.tv)