Pitali smo psihologinje kako najbolje pripremiti dijete za polazak u vrtić

Početak rujna je pred vratima, a to uvijek znači samo jedno – početak nove školske godine, prvašićima prvi dan škole, ali mnogima i prvi dan vrtića.

Nema sumnje, najteža prilagodba je uvijek onim najmlađim mališanima koji kreću u vrtić. Rijetki su oni koji krenu bez ikakvih “problema”, obično je to prvo odvajanje od roditelja, prva konkretna socijalizacija s drugom djecom u nepoznatoj okolini. Jednako teško je i roditeljima, mnogi sami priznaju.

Kako pomoći djetetu da se što bolje pripremi za vrtić i u istom se što prije prilagodi odgovorit će nam sugovornice s kojima smo razgovarali – Marija Marušić, magistrica psihologije i ravnateljica dječjeg vrtića ”Svijet mašte” iz Širokoga Brijega i Ivana Granić Galić, specijalistica kliničke psihologije zaposlena na Klinici za dječje bolesti SKB Mostar i jedna od voditeljica Instagram profila Laboratorij sreće.

Kao i o svim drugim temama s djecom treba uvijek iskreno i otvoreno razgovarati, na način koliko je razumljivo za njihovu dob. No, ukoliko je dijete malo i ne razumije ono što mu se događa na način da mu se verbalizira, u redu je s djetetom doći prvi dan u vrtić tek toliko da upozna prostor i odgajateljice, ne duže. Osim toga, poželjno je sasvim malo dijete prije polaska u vrtić ostavljati s bliskom osobom kako bi se dijete naučilo kada mama ode da će se i vratiti. Sasvim mala djeca (godinu dana) uglavnom lagano prihvate jer se kod njih još nije u dovoljnoj mjeri razvila separacijska anksioznost, strah od odvajanja i anksioznost kao posljedica, kazala je Marušić za Jabuka.tv.

Komunikacija je ključna

Koliko je bitan način na koji se razgovara s djetetom pojašnjava psihologinja Granić Galić.

Jednom kad odlučite dijete upisati u vrtić krenite polako taj vrtić spominjati kroz neke svakodnevne aktivnosti. Svakako je dobro djecu voditi ranije da vide prostorije i svu djecu koja se tamo igraju. Možete iskoristiti i slike s interneta da mu pokažete prostorije i sve aktivnosti koje mališani tamo rade. Tako će taj vrtić djetetu postati poznato mjesto. Dok se doma s djecom igrate na podu možete ih pitati: Što mislite imaju li ovakve kocke u vrtiću? Ili ovakvo auto? I sama sam vrtićko dijete i to sam koristila govoreći npr. Znaš, ja se sjećam kako sam ja jako voljela vrtićki čaj. Ili čitanje priča prije spavanja. Što misliš ima li i u tvom vrtiću to? Hoćeš mi reći ako bude? Jedva čekam saznati! Djeci tako vrtić postaje normalna tema razgovora i mjesto za igru i ugodu.

Nikako djeci ne govorite: Ma znaš što, ideš ti meni u vrtić od idućeg tjedna… jer dijete tad vrtić doživljava kao kaznu i prijetnju. Kada dijete ostavljate uvijek budite iskreni. Recite npr: Čim ručaš, ja dolazim po tebe ili čim pojedeš užinu nakon spavanja, tata će te pokupiti. Jako je važno da se ove odluke i držite jer ne želite da se dijete brine gdje su mama i tata sad ili još gore smijem li im sutra vjerovati kad kažu će doći po mene…, objašnjava za portal Jabuka.tv Granić Galić.

Mnogi su roditelji u nedoumici koja je idealna dob za dijete da krene u vrtić. Mnogi se drže pravila da je idealno da dijete bude uz majku do  treće godine, ukoliko je to moguće naravno, dok drugi smatraju da je bolje krenuti što ranije.

U pravilu tu ne postoji točan odgovor. Što je dijete manje odvajanje je lakše, ali je svakako poželjno da dojenačku dob dijete provodi u blizini majke. U odnosu i na neke puno razvijenije zemlje kod nas zaposlene rodilje većinom koriste godinu dana porodiljnog dopusta dok je recimo u Švicarskoj porodiljno svega 14 tjedana što je zabrinjavajuće. Dakle, ne prije navršene godine života ako je ikako moguće. Otprilike tako i funkcioniraju vrtići kod nas u Hercegovini, rekla nam je psihologinja Marušić.

Koji su najveći izazovi s kojima se susreću djeca, ali i roditelji odgovorila nam je psihologinja Granić Galić koja se s upitima roditelja susreće svakodnevno na poslu, ali i na Instagram stranici koju vodi.

Proces prilagodbe

Najveći izazov vrtića jest svakako adaptacija. Jako je teško gledati vlastito dijete kako plače i protestira jer neće da ostane. I sama sam to dvaput prošla i bilo mi je teško bez obzira na to što sam dječji psiholog i što sam znala da je sve to normalna reakcija. Morate znati da postoje djeca koja su težeg karaktera i koja probijaju granice češće od drugih i samim time plaču više od drugih. Kod takve djece je sasvim očekivano da ujutro češće protestiraju. Na psihološkoj Instagram stranici Laboratorij sreće, baš u ovom razdoblju polaska vrtića dobijemo hrpu upita o ovome.

Roditelji brinu može li djetetu ostati trauma ako plače u vrtiću. Ja tad roditeljima kažem ovo: Ako vi dijete sad povučete iz vrtića, vi mu možete poslati poruku da ga volite i štititi, ali mu šaljete i poruku da se ono ne može suočiti s vrtićem i odvajanjem. Svi njegovi vršnjaci mogu, a eto baš on ne može… Ovo sigurno nije poruka koju želimo djeci poslati. Zato roditeljima kažem da ustraju i budu u bliskoj komunikaciji s odgajateljima kako bi dobili informaciju kako se dijete stvarno snalazi… obično se ta djeca ubrzo nakon roditeljskog odlaska jako fino igraju i uklapaju u društvo. A ako ih roditelj tad povuče iz vrtića, problem može postati samo veći jer prezaštićivanje djece nikako nije dobro i nastavlja se samo dodatno komplicirati u školskom sustavu, izjavila je za portal Jabuka.tv specijalistica kliničke psihologije Ivana Granić Galić.

Nerijetko se roditelji pitaju jesu li neki postupci njihove djece ispravni i je li neko ponašanje znači da se dijete zapravo prilagodilo na novonastalu situaciju. A kako teče pravilan proces prilagodbe objašnjava psihologinja Marušić za Jabuka.tv:

Adaptacija, kao sto sama riječ kaže je nešto sto se odvija postupno, sukladno potrebama djeteta. Taj proces aktivne adaptacije bi trebao trajati nekih tjedan dana gdje se i rad odgajatelja prilagođava tome kako bi mu se mogli posvetiti. Prvi dan je to jako kratko i onda svaki sljedeći dan se ostaje duže. Ako ste prisutni adaptaciji svog djeteta ne smijete dijete prezaštićivati pa da ne dopuštate da ga odgajateljica primi u naručje, radite stvari umjesto djeteta u trenutku dok se odgajateljica pokušava zbližiti s djetetom, odgovarate na pitanja umjesto djeteta i slično.

Kada završimo proces aktivne adaptacije i dijete ostane i na spavanju, treba imati na umu da adaptacija vrlo vjerojatno nije završena. Dijete može puno duže prolaziti kroz prihvaćanje te se ne treba iznenaditi ako deseti dan odbija ući jer želi mami.

I roditelji nekada griješe

Koliko je potrebno da se dijete navikne na vrtić – jedno je od najčešćih pitanja zabrinutih roditelja.

Nekako se uzimaju tri mjeseca prilagodbe kao neki period u kojem bi se gotovo sva djeca trebala naviknuti na vrtić. Ako prilagodba traje duže, riječ je o težoj adaptaciji i dobro je potražiti stručnu pomoć kako bi se ista što prije završila. U praksi sam vidjela djecu koja su po pola godine odbijala vrtić, protestirala odbijanjem hrane i prkošenjem, a sad obožavaju ići. Kada se uz adaptaciju jave i vrtićke viroze (a jako često se jave) priča se dodatno komplicira i produžava jer svaki povratak u vrtić je gotovo početak od nule. Tako da roditelji moraju biti strpljivi i smireni jer već će se to nekako posložiti i dijete će obožavati ići, smatra psihologinja Granić Galić.

U najboljoj namjeri, ali roditelji rade greške i samo oni osviješteni ih priznaju. Koje su najčešće roditeljske greške navodi psihologodinja Marušić:

Definitivno greške u komunikaciji i ne postavljanje granica djetetu. To se odražava na cjelokupno ponašanje djeteta a dugoročno će narušiti njegovu dobrobit. Moram naglasiti kako to roditelji najčešće nesvjesno rade, iz ljubavi prema djetetu, ne uviđajući vlastite pogreške. Vezano za greške u komunikaciji to su prije svega fraze kojima se direktno ili indirektno djecu plaši vrtićima kao da je to nešto strasno a ne bezbrižno mjesto odrastanja. Izjave tipa: “Vidjet ćeš kad kreneš u vrtić, tamo ćeš morati slušati”, “Morati ćeš jesti i spavati u vrtiću” definitivno nisu privlačne nikome, a ponajmanje djeci.

Drugi problem je vezan za ne postavljanje granica djetetu. Ako dijete kaže: „Neću danas u vrtić“ i vi se priklonite tome pa ostavite dijete sa sobom niste učinili nikakvu uslugu svom djetetu. Što se događa? Sutra morate na posao, na put, na sastanak i dijete prisilno ostavljate jer danas nemate taj luksuz da bude uz vas, dobijete isfrustrirano dijete.

Mnoga djeca koja su i ranije išla u vrtić preko ljeta prave pauzu. Na koji način im pomoći da se ponovno vrate u staru rutinu.

Da, mnoga djeca prave pauzu i te pauze preko ljeta kada su tata i mama na godišnjem odmoru su poželjne. Ono što je važno je da to djetetu i predstavite kao pauzu. Objasnite mu da ovih dana nema vrtića, ali da se ubrzo vraća. Ako je dijete malo (1-2 godine) moglo bi se dogoditi da vrtić zaboravi. Zato iskoristite slike koje imate iz vrtićke grupe i pokažite mu ih. Pokažite mu kako plešu ili slave neki rođendan. Pronađite slike teta pa mu pokažite. Sve će to pomoći djetetu da lakše prepozna sredinu u koju se vraća. Sa starijom djecom možete iskoristiti kalendar i križati dane koji su ostali do vrtića. Možete napraviti i plan kupovine ako nešto djeci treba, npr. nove šlape ili ruksak kako bi se dijete osjećalo uključeno u cijeli proces pripreme i povratka.

Ja svojoj djeci volim organizirati i druženje s djecom iz skupine u koju idu jer im tako pomažem da održe kontakt s vršnjacima iz grupe i da se vrtiću dodatno vesele i u isti lakše vrate. Obavezno pazite kako djeca na pauzi doma provode vrijeme. Često čujem kako su djeca pred ekranima jer su vrućine i nemaju se čime igrati. Ovo može dovesti do toga da u rujnu imate dijete koje je postalo „ovisno“ o igricama i crtićima i koje će puno više protestirati na povratak u skupinu jer isti sadržaj nema tamo. To posebno pazite, upozorila je u razgovoru za portal Jabuka.tv psihologinja Granić Galić.

Korisni savjet

I na koncu psihologinja Marija Marušić je dala savjet svim roditeljima čiji mališani uskoro kreću u vrtić.

Često polazak djeteta u vrtić teže pada roditeljima nego djeci i dogodi se da se treba više pomoći roditelju. Budite svjesni da je polazak djeteta proces kojem se treba posvetiti, nije realno očekivati da će dijete krenuti u vrtić i prvi dan ostati cijeli dan te da će ići tako svaki sljedeći dan bez problema. Vjerujem da ima djece koja mogu to obaviti bez problema ali su rijetkost. U svojoj odluci slanja djeteta u vrtić budite ustrajni, nije u redu komešati se pred vratima hoću-neću jer dijete gleda u vas i prepoznaje vašu nesigurnost i strah.

Prikažite djeci vrtiće kao sigurna mjesta, mjesta gdje će se družiti s vršnjacima i provoditi vrijeme u igri jer svakom odgajatelju je stalo do dobrobiti djeteta. To su osobe koje će dijete hraniti, presvlačiti, tješiti kada je tužno i dijeliti radost s njim kada je sretno, učiti ga i pratiti njegov razvoj. Posao odgajatelja nije lagan, to je velika odgovornost i zahtjevan posao ali je ljubav koju svaki dan prime nezamjenjiva, zaključila je u razgovoru za portal Jabuka.tv psihologinja Marija Marušić.

(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)