Pet najpoznatijih ubojstava jugoslavenske UDBA-e

Jugoslavenska policija, ali i sve republičke tajne političke policije rado su za likvidaciju političkih protivnika, prije svega onih u emigraciji, koristili usluge ljudi iz podzemlja, piše srbijanski Blic.

Zlatno doba ovih ubojica trajalo je od 60-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća.

U tom razdoblju su, prema podatcima koje je još prije 20-ak godina objavio škotski list “Daily Record”, ovdašnje tajne policije ubile više od 60 političkih emigranata.

Povjesničar Bojan Dimitrijević podsjeća da je upotreba kriminalaca za političke likvidacije poprimila šire razmjere tek sredinom 60-ih godina, nakon što je pojačana aktivnost emigracije, posebno hrvatske.

– Do tada su korišteni ljudi koji su imali svoje regularne poslove. Zanimljiv je slučaj jednog liječnika koji je ubijao za tajnu službu da bi poslije obavljenog posla ponovno oblačio bijelo odijelo i liječio pacijente, kazao je Dimitrijević za srbijanski Blic.

Angažiranje ljudi iz podzemlja, kako kaže Dimitrijević, za DB je predstavljalo dvostruku uštedu – posao je bio obavljen, a istovremeno su imali uvid u to što se događa sa druge strane zakona.

Kriminalci su pak za te svoje usluge dobivali slobodu djelovanja u inozemstvu i neku vrstu logističke podrške (putovnice i sl.).

Postojalo je, međutim, pravilo da se i ubojstva rade po ključu, točnije svatko je ubijao svoje – hrvatska služba progonila je i likvidirala ustaše, a srpska služba bila je zadužena za četničku i albansku emigraciju.

– Pitanje je, međutim, hoće li se ikada saznati puna istina o tome. Ne vjerujem da su vođene bilješke, a i ako jesu, najvjerojatnije su potom uništavane, kaže Dimitrijević i dodaje da se o tim ubojstvima najviše saznavalo od istraga vođenih u zemljama gdje su i ona počinjena.

Stjepan Đureković

U žižu javnosti sada je vraćeno ubojstvo nekadašnjeg direktora “INA marketinga” Stjepana Đurekovića, čije je tijelo 1983. godine izrešetano, a glava smrskana sjekirom u podrumu tiskare u njemačkom gradu Wolfratshausenu, 26 kilometara od Münchena.

Za aktualizaciju ovog ubojstva pobrinula se njemačka kancelarka Angela Merkel, odbivši doći na proslavu ulaska Hrvatske u EU jer Zagreb odbija Njemačkoj izručiti Josipa Perkovića, optuženog da je sudjelovao u tom ubojstvu.

Ubojstvo Đurekovića, odnosno akciju “Dunav”, naredio je, kako se vjeruje, osobno Stane Dolanc, tadašnji ministar policije.

Dragiša Kašiković

Ubojstvo jednog od vođa srpske političke emigracije u SAD-u predstavlja možda i najveći skandal među svim ubojstvima, jer je zajedno sa njim izmasakrirana i njegova devetogodišnja pokćerka Ivanka Milošević.

Dragiša je ubijen u Chicagu sa 64 uboda nožem, dok je Ivanka ubodena 54 puta.

Dragišini čelo i obraz bili su, kako je svojevremeno pričao Nikola Kavaja, potpuno smrskani.

Zidovi i tavanica bili su isprskani krvlju.

Ubojica nikada nije otkriven, ali se sumnja da je to učinio Bogoje Panajotović, konobar podrijetlom iz Niša, za kojeg se sumnja da je osim za UDB-u radio i kao suradnik američkog Federalnog istražnog zavoda (FBI).

Jovan Barović

Prvoborac, a potom i odvjetnik, najpoznatiji je kao odvjetnik prvog istočnoeuropskog disidenta i visokog dužnosnika Komunističke partije Jugoslavije Milovana Đilasa kada se ovaj sukobio sa partijskim vrhom.

U veljači 1979. godine odvjetnik Jovan Barović je poginuo u teškoj prometnoj nesreći pod potpuno nerazjašnjenim okolnostima.

Prvobitna, traljava istraga pokazala je da je uzrok smrti bio infarkt, što obdukcija, međutim, nije nikad potvrdila.

Vozač kamiona koji je udario u Barovićev automobil na praznom putu Beograd-Zagreb nikada nije priveden niti ispitivan.

Maks Luburić

Vjekoslav – Maks Luburić bio je ustaški oficir i zapovjednik sustava koncentracijskih logora u NDH, među kojima je najveći bio onaj u Jasenovcu.

Nakon što je zajedno sa ostalima iz rukovodstva NDH napustio ustaše opkoljene kod Bleiburga, Luburić je otišao u Vatikan, pa potom u SAD i Njemačku.

Krio se potom u Španjoslkoj pod imenom Vicente García Pérez, odakle je koordinirao terorističkim napadima širom Europe.

Maksa Luburića ubio je agent Udbe Ilija Stanić nakon što se uspješno infiltrirao u Hrvatsku narodnu obranu.

Ubijen je u svojoj vili u Španjolskoj 20. travnja 1969. udarcem štanglom u glavu i sa više uboda nožem u grudi.

Enver Hadri

Albanski aktivist sa Kosova ubijen je 25. veljače 1990. u Bruxellesu na ulici dok je stajao na semaforu.

U trenutku ubojstva je kod sebe imao dokumente koje su navodno povezivale srpski politički vrh sa većim brojem ubojstava Albanaca na Kosovu.

Osumnjičeni za ubojstvo su Veselin Vukotić, Andrija Lakonić i Darko Ašanin.

Lakonića je nedugo potom navodno u Srbiji ubio Vukotić, a Ašanin je najprije uhićen u Grčkoj, odakle je izručen Srbiji, gdje je i ubijen.

Vukotić je uhićen prvo u Španjolskoj 2006. godine i isporučen Srbiji.

Pušten je, međutim, na slobodu da bi ponovno bio uhićen u Novom Sadu 2010. godine. (Blic.rs)

(www.jabuka.tv)