Pepeljuga s Vran planine: Do 4 kuharica, a poslije menadžerica

Vran planina i Čvrsnica steže, ja ću majko gdje me srce veže, tako stihovi hercegovačke gange govore u pjesmi, a mlada je 26-godišnja Hercegovka Marija Vukoja s Blidinja i doista živi. Jer nju srce, kako kaže, jedino i veže za blidinjski kraj. S jedne strane Vran planina, a s druge Čvrsnica obgrlili su blidinjsku visoravan i Blidinjsko jezero, dok u srcu tog još pustog hercegovačkog kraja svoju priču tankim nitima tvrdog hercegovačkog sukna na kamenu ispisuje Marija.

Imala je 17 godina

Ova uspješna poduzetnica, vlasnica jednog od najprestižnijih hotela u BiH, Hajdučkih vrleti, smještenog na pustopoljini blidinjske visoravni, sa završena dva fakulteta i još nekoliko specijalizacija iz menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu, živi svoj život i ostvaruje san pokojnog oca Vinka Vukoje Lastvića.

I ne samo to. Ona je prva žena, hajdučica na čelu Hajdučke Republike Mijata Tomića, koju je utemeljio njezin otac. Te 2009. godine, kad joj je otac poginuo, svega stotinjak metara od Hajdučkih vrleti u prometnoj nesreći, bilo joj je tek 17 godina.

Živjeli smo u Mostaru i bila sam maturantica mostarske gimnazije. Toga dana za mene se srušio cijeli svijet. Jer tad nije poginuo samo moj otac, izgubila sam čovjeka kojeg sam neizmjerno voljela, bio je moj idol. Bila sam njegova mezimica, samo njegova Marija, prisjeća se još sa sjetom u glasu.

Sa šesto maraka

Jer njezin otac je bio čovjek kojemu je “samo nebo bilo granica”. Rodio se u Rakitnom nadomak Blidinja, a kad je davne 1999. godine na pustom Blidinju, gdje i danas stalno živi tek dvadesetak stanovnika, kupio zemlju, mnogi ga nisu razumjeli.

Čudili su mu se što će u ovoj pustoši bez vode i struje. I unatoč svim protivljenjima s, kako majka zna i danas reći, 600 maraka u džepu počeo je graditi Hajdučke vrleti. Sam uz pomoć prijatelja. Majka i ja bile smo u Mostaru, a on više na Blidinju nego s nama.Znali smo da novac posuđuje od prijatelja za građu potrebnu za gradnju ovog danas što vidite. I danas znam da ih je samo velika uzajamna ljubav u svemu vodila. Vjerovali su jedno u drugo, priča Marija.

Poslije tri godine hajdučke vrleti su službeno zaživjele, a Blidinje kao zimsku atrakciju polako su počeli “otkrivati” i naseljavati danas vlasnici stotine sagrađenih vikendica. Zemlja se mogla kupiti za male iznose i mnogi su to iskoristili. Kao djevojčica Marija je vikendom dolazila na Blidinje s majkom i na gajbama od pića prala čaše, a već s osam godina posluživala je gostima piće. A onda sa sedamnaest, kad je otac poginuo, preuzela je sve poslove. I nije bilo lako jer nakon očeve smrti trebalo je donijeti odluku, nastaviti ili ostati u Mostaru i krenuti životom koji su živjeli njeni vršnjaci.

Majka mi je tada dala da sama donesem odluku, čak mi je sugerirala da izaberem život u gradu i nastavim studirati. U jednom trenutku naljutila sam se na nju kako uopće može dvojiti. Jer ja sam se na očevu grobu zaklela i donijela odluku. Nastaviti tamo gdje je on stao i dovršiti njegov nedosanjani san, priča nam Marija.

Brine se o 15 zaposlenih

A nije bilo nimalo lako jer otac je iza sebe ostavio dugove, sve uredno zapisano u jednoj bilježnici.

Hajdučke su vrleti nakon njegove smrti bile zatvorene samo tjedan dana. Ja i majka Albina, unatoč mnogim prijateljima, ostale smo same. I vrlo brzo shvatile da život treba ići dalje. Polako su počeli dolaziti gosti, a ja sam svaku zarađenu marku ostavljala i vraćala dugove.

Bilo joj je samo sedamnaest godina kad je kucala na vrata vjerovnika i vraćala posuđeno, priča nam ponosna mama Albina te nastavlja:

Mene su moji roditelji naučili živjeti s opancima na nogama, a ako mi nisu bili pod nogama, bili su mi pod glavom, uvijek spremne. Dijete treba naučiti raditi, dati mu obrazovanje, a poslije što joj Bog da. Nikad u životu ne smiješ reći ‘ne mogu’ i ‘neću’. Vjerujte da Bog sve posloži.

Marija nije imala ništa, a preuzela je očev projekt. Svakog dana, i “petkom i svetkom”, kako se to u ovom kraju zna reći, Marija ustaje u četiri. U kuhinji je do poslijepodne. Slaže meni, brine se o 25 zaposlenika. Sve treba, kako kaže, biti podređeno gostu. Marija prepoznatljivost Hajdučkih vrleti gradi na autohtonim hercegovačkim jelima decentno “upakiranim” u notu modernoga gastronomskog štiha. Sve je u hotelu izrađeno u drvu i tvrdom hercegovačkom kamenu, ali s notom modernizma.

Ova mlada menadžerica unatoč tome što živi u prirodi, okružena Vran planinom i Čvrsnicom, sebi dopušta, baš kao i svi mladi njenih godina, malo luksuza. Poslije 16 sati ova Pepeljuga s Vran planine “pretvara” se u uspješnu poduzetnicu s laptopom u ruci, spremnu organizirati i najzahtjevnije skupove. Voli putovati, obilaziti druge turističke destinacije i učiti kako biti uspješan u svom poslu.

Statut Hajdučke republike

No vratimo se malo na Hajdučku republiku i pitanje kako to izgleda biti prva među hajducima u ovom surovom kraju.

Nisam poželjela otići nikamo. Bila sam vezana uz oca i, kad je on poginuo, nisam dvojila. Moje je mjesto ovdje na Blidinju. Moj otac živi jer ja sam kao on. Samo sam ja žena. Zahtjevno je, ali ja sam sama izabrala svoj put. Moj otac je onako iz inata te 2002. utemeljio sa svojim prijateljima samo njegovu Hajdučku republiku, koja obuhvaća suverenitet na području od crte najvećeg vrha Vran planine do kapele svetog Ante te do crte raskrižja Risovac – Kedžar, pokazuje Marija.

Ova imaginarna republika ima svoj statut, novac, putovnicu, himnu i zastavu. Znao je tad njen otac, a očito i danas itekako dobro Marija nastavlja njegove ideje o tome kako privući gosta i u svemu s ostalima uživati. Zanimljivi su resori ministara, kojih je 30 u Vladi Hajdučke republike. U statutu piše da nema politike, ministri imaju resore unutarnjih poslova, zdravstva, prosvjete, financija, prometnica, informiranja, pravde, ali i ministarstvo nježnijeg spola, nejasnoća, svih carinskih ispostava, hajdučije i još neka ministarstva koja bi se, poručuju blidinjski hajduci, mogla oformiti u drugim vladama.

Naš novac je kubura i u planu mi je da taj novac bude pravi novac, želim uvesti samostalnu monetarnu politiku i kuburu približiti gostima na način da u našoj mjenjačnici mogu svoju valutu zamijeniti kuburom i u hotelu plaćati kuburom. Čekam da se još neke stvari pravno poslože i uskoro ćemo ponovno proslaviti dan Hajdučke republike s hajdučkim statutom, novcem i svim potrebnim što će vrijediti samo u Hajdučkoj republici, otkriva Marija.

Zanimljiva je i putovnica s kojom su neki pokušali i prešli granicu između BiH i RH. U nju uz osobne podatke vlasnik treba zalijepiti sliku ljubavnice, uz, dakako, odobrenje supruge.

I ja sam položio davnih godina zakletvu hajdučkoj gardi i ostajem, baš kao i svi ostali, vjeran danas našoj hajdučici Mariji, govori nam Ivan Vukoja Lukić, jedan od stanovnika ovoga kraja.

To nije posao, to je život

E, da znate koja su to vremena bila. Kad bih ja skuhala lučenicu (pura s maslom i lukom, op.a) s kiselim mlijekom i kiseli kupus sa suhim mesom, svi hajduci bi preda mnom stajali mirno, kroz smijeh će mama Albina, kojoj se u pogledu osjeti puno sjete.

Ma kad bih vam pričala što sve mogu podnijeti dvije žene u ovoj pustoši, ljudi ne bi mogli vjerovati. Sve bih učinila za moju Mariju, ona je moj nebrušeni dijamant, poručuje Albina. A s druge strane, Marija ističe kako ovo što ona radi nije posao, već njen život.

Ovo je moj cjeloživotni projekt. Meni novac nije prioritet. Želim uspjeti u ovom poslu, želim da su moji zaposlenici zadovoljni i da se moji gosti, kad jednom dođu, požele vratiti. Svaki dan, novi dan i novi izazov, ovo je moj san. Sve što jesam, sve što znam, uložila sam u ovaj posao. Moj cilj je puno veći od same zarade, poručuje Marija, koju u svemu podupire majka, piše 24sata.hr.

Ona je stup svega, svugdje je ima. Stalno je tu negdje, sve vidi i iskusnog oka upozorava na eventualne pogreške. Vedrog duha mojoj majci se ne može ništa zamjeriti, ako i uputi ponekad kritiku, ističe ova mlada i uspješna poduzetnica, od koje bi zasigurno i puno iskusniji u ovom poslu u velikim turističkim destinacijama imali puno toga naučiti.

(www.jabuka.tv) 

46 komentara

    • Zar joj je potrebna udaja da se ostvari kao covjek ili zena? Vec ima dovoljno u zivotu bez nasih primitivnih shvacanja da je zena za udaje do 25te i za kuhinje samo.

      • Ma ja bolje je ostat stara cura.Sta ce udaja …Udaji se mala kad se zaljubis a tvoja stvar kad ce ti Bog sudjenog spremit,jer od stare cure samo je gori stari momak.

        • Je li to manje vrijedna zena ako je ”stara cura”? Sta da se i nikad uda, u cemu je stvar, sto tebe to osobno vrijedja? Problem tebe i takvih sto ste toliko zalupani da zenu vrednujete iskljucivo po tome je li udata i koliko je sinova rodila. Jebo to sto je uspjesna poduzetnica i sto ima ne daj Boze drugacije planove i zelje za buducnost. Jok, udaji se mala krvi ti issove.

          • Pogresna interpretacija price gore.Bog nas odabire da budemo zena i majka ili muz i otac.Jedno su nase zelje , a drugo su Boziji planovi.Za muskarce znam iz Biblije meni najdraze knjige da ih ima tri vrste nesposobnih za brak i ja ih ne vrijedjam i zasto bih ..nije krscanski niti u redu pristajat na jade takvima.Kod djevojaka je drukcije prije se udaju one koje ne grade karijeru nego u napad na nekoga s parama,dok one stidljive sklone ucenju cekajuci pravoga ostanu .Nitko se ne treba udavat niti zenit ako ne voli drugu stranu ili ne voli djecu.

      • Zarolao sam malu šalu koja je puna istine. Džaba diplome i karijera dok ti dijete ne kaže tata volim te do neba. Govorim iz osobnog iskustva. I što više odrastam shvaćam da je tradicionalni način života ispravan i nimalo zatucan. Maloj svaka čast na uspjehu, prodala mi je tri kole zaredom na Gospi Sniježnoj iako nisam bio žedan. Još kao djevojčica je posjedovala nadprosječan intelekt. Šteta je takve gene ne širiti dalje. Eto to sam mislio. Uživajte!

  • Prije 17 godina bio tamo…sobe prljave,posteljina ostala od nekoga prije mene…vozio malo bicikl I sada ću se tuširati..kad ono nema vode…kaže ova mala tada 9 god…pričekajte tata ode sa cisternom po vodu…

    • Ne bih se složio s tobom. Da je sve idealno nije. Ali da nije Hajdučkih Vrleti i fra Krasića Blidinje ne bi bilo ono što je danas.
      Spavao sam tamo, i jeo bezbroj puta. Osoblje je profesionalno, hrana dobra a smještaj pristojan. Cijene su više nego dobre za ono što se za njih dobije. Otiđite negdje na more ili neko drugo poznato mjesto pa ćete vidjeti šta možete dobiti za te cijene.

  • Hrana je nikakva mezu kad narucis isto plastika i uštipci tako,taj restoran samo drzi ime Hajducke Vrleti jer je jedini u planinu gdje ces prvo navratit.

  • KOJI SU OVI IMBECILI S OVIM POJEDINIM KOMENTARIMA!!!HAHHAHAHA
    Pa sve su to ljudi kršćani koji idu pred Boga sklopljenim rukama..
    Pa Kosovo će za nas postat zapad,a aveć je zbog ovakvih imebcila.
    Jutros sam bio u Hajdučkim vrletima, mogu samo reć oni su postali simbol Blidinja.

    • Te imbecilne komentare je pisao sve jedan te isti imbecilni lik koji mrzi sve zensko iz njemu znanih razloga , a ja ih nagadjam da se nije ostvario kako muskarac i kao otac pa zloban na tudje uspjesno dijete.Da je ovo tvoja kcer pricao bi o njoj stalno u superlativima.Djevojko divna si samo tako u slozi sa svojom majkom idi dalje.

  • Vidite kako je cura hrabra nije odustala radi cace a pola muskih nebi odrzavalo stari vinograd radi starog cace nego njima to ne triba kupice 10 l vina,a nije bas sve u koristi

  • Je brate uštipci su dobri, nisu tvrdi ni kruti ko kamen nego baš onako kako triba.
    A ni sir nije za bacit nego prste polizat, opet pečenica brate čim je vidiš nako lipu oko srca ti se nekako smekša a meza , štaš reć , sve za deset..Čim skupin malo više para eto mene gore jopet.

  • Za svaku pohvalu je šta mala radi. Lako je laprdati i sjediti pred tipkovnicom. Ona je stvorila od ničega nešto prepoznatljivo. I lijepa je.

  • Naravno da u restoranu neće nikad biti kao kod kuće hrane. Ipak mislim da im je hrana ok, cijene podigli jer mogu i imaju navalu veliku a ovoj curi svaka čast na upravljanju i drži do svojih radnika jer oni su ti najvrijednije.
    Sve najbolje želim

  • Zloba je definitivno zarazna!Curi svaka cast i pohvala,jako iskrena.Ispovjed pred svecenikom jedno,a ovo je drugo.Cura je lijepo ispricala o teskocama,dugovima i lavovskoj borbi da njezina zivotna zadaca i obecanje pokojnom ocu bude stvarnost i zivi projekat koji je zapocet.Zlobnici se osvrcu na dugove jer ih svrbi u ovoj prici sto nije navela koliko su dugovi bili,kome se dugovalo i u kojim apoenima se vracao dug.Truli vjernici nasi nazalost,koji glasno propagiraju vjeru,glume karizmatike i imamo ih svi mi u susjedstvu.Takve treba detektirati i javno prozivati da ne truju zlobom normalan svijet.Iskrena vjera u Boga,i pruzanje podrske radnome covjeku je nas blagoslov za zivot uz Boga.

  • Sve najbolje i sve je drugo dobro ali stvarno ustipci nisu ko zna sto je ustipak.bravo za ovu vrijednu curu.

  • Vidala sam golfa2 ali nikad me nije puno zanimalo ko su ti ljudi a onda cujem da je otac poginuo,a sad ovo bas mi je drago da su uspjele bog nek im je na pomoci.

Odgovori na ZZZ X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.