Ovu biljku nitko ne uzgaja, a donosi i po 1.000 eura po kilogramu

Njegovi mladi izdanci, blago gorkog okusa i bogatog nutritivnog profila, konzumiraju se u proljetnim mjesecima i cijene zbog svoje nježnosti i sezonskog karaktera.

Iako se najčešće povezuje s proizvodnjom piva, hmelj (Humulus lupulus) krije mnogo više od gorkih tonova koje daje ovom omiljenom piću.

Riječ je o biljci iz obitelji Cannabaceae, čiji izdanci – nježni poput divljih šparoga – danas predstavljaju jednu od najskupljih gastronomskih delicija u Europi.

Njegovi mladi izdanci, blago gorkog ukusa i bogatog nutritivnog profila, konzumiraju se u proljetnim mjesecima i cijene zbog svoje nježnosti i sezonskog karaktera.

U nekim europskim državama, kilogram svježe ubranih izdanaka hmelja dostiže i vrtoglavih 1.000 eura. Dok se na zapadu Europe ovi izdanci smatraju pravim kulinarskim luksuzom, na Balkanu gotovo da su zaboravljeni.

Povijest hmelja: Od egipatskih napitaka do bavarskog piva

Iako se danas hmelj neraskidivo vezuje uz proizvodnju piva, njegova upotreba u ishrani i medicini seže daleko u prošlost. U doba drevnih Egipćana koristile su se namočene žitarice za pripremu napitaka sa ljekovitim svojstvima, iako hmelj tada još nije bio dio recepture.

Tek u 11. stoljeću, bavarski monasi počeli su koristiti hmelj za aromatiziranje i konzerviranje piva. Upravo su oni popularizirali njegovu upotrebu u pivarstvu, dajući pivu karakterističnu gorčinu koju danas poznajemo. No, osim u industriji piva, hmelj je od samih početaka imao značajnu ulogu i u narodnoj medicini.

Svećenici su ga koristili kao prirodni sedativ – pomagao je kod smirenja živaca, nesanice, a spominjao se čak i u kontekstu smanjenja libida. Njegova svestranost učinila ga je dragocjenim saveznikom i u kulinarstvu i u farmaciji, piše Klik.hr, prenose Nezavisne novine.

Delikates za gurmane: Skupa, kvarljiva i rijetka

Danas se izdanci hmelja smatraju gastronomskim draguljem u europskim restoranima. Njihova cijena proistječe iz više faktora: rastu samoniklo, teško ih je uzgajati, berba je ručna i sezonska, a rok trajanja izuzetno kratak. Najbolje ih je konzumirati odmah nakon branja, zbog čega su dostupni gotovo isključivo lokalno.

Upravo ta kombinacija ograničene ponude i visoke potražnje pretvorila je izdanke hmelja u luksuzni proizvod koji može dostići cijenu od čak 1.000 eura po kilogramu.

Balkanski paradoks: Imamo savršene uvjete, a ne proizvodimo

Iako klimatski uvjeti širom bivše Jugoslavije savršeno pogoduju uzgoju hmelja, ova biljka gotovo da je iščezla iz domaće poljoprivredne slike. Nekada se uspješno uzgajao u mjestu Gregurovec kraj Križevaca, gdje je lokalna zadruga proizvodila sortu slovenske Aurore. Međutim, zadruga je prestala s radom 2012. godine, a s njom je ugašen i organizirani uzgoj hmelja u toj zemlji.

Za ozbiljan uzgoj hmelja potrebna su značajna ulaganja – od infrastrukture do tehnološke opreme. To često obeshrabruje male proizvođače. Ipak, s obzirom na rastuću popularnost craft pivarstva i domaćih proizvoda, hmelj u ovoj regiji ima potencijal za povratak – uz uvjet jače podrške države i lokalnih zajednica.

U vremenu kada domaća poljoprivreda traži nove modele održivosti i tržišne niše, hmelj se nameće kao zanimljiva, i prije svega – vrijedna opcija. Ne samo za potrebe pivarske industrije, već i za visoku gastronomiju, koja sve više cijeni sezonske i autentične proizvode.

Možda je zaista vrijeme da ponovo pogledamo ovu biljku – ne samo kao sastojak piva, već kao resurs čiji potencijal Balkan trenutno – nepotrebno – zanemaruje.

(www.jabuka.tv)