Ove zvijezde neće vidjeti Rusiju: Svjetsko bez Džeke, Sancheza, Buffona, Balea…

Svjetsko prvenstvo u Rusiji okupit će 32 momčadi sa svih kontinenata. Bez lažne skromnosti i subjektivnih dojmova sve te selekcije zaslužile su tamo biti. Mnoge od njih spletom okolnosti prošle su težak i dugotrajan put do završnog tunira. Ipak, u ovom članku osvrnuti ćemo se na one koji to nisu uspjeli, a koji bi svakako svojom kvalitetom obogatili najveću sportsku manifestaciju.

Alexis Sanchez (Čile)

Iako su uvijek imali momčad koja je bila puna zvijezda, tek otkrivenih talenata i onih koji tek čekaju afirmaciju, Čile nikada nije postizao neki izvanserijski rezultat na Svjetskom prvenstvu. U redu, osvojili su treće mjesto daleke 1962. ali nakon toga, kada bi se i kvalificirali, domet bi bio prvi krug nokaut faze.

Koji su razlozi toga, je li neraspoloženje u momčadi i manjak timskog duha problem već posljednjih godina i desetljeća, je li kvaliteta koju su nesumnjivo posjedovali kumovala da smatraju kako će rezultat doći sam od sebe – nebitno je. Činjenica jest da ih ove godine neće biti na natjecanju što u prijevodu znači da ćemo biti zakinuti za neka velika imena današnjeg nogometa.

Svakako među njima je najvažniji Alexis Sanchez. Napadač, krilo nevjerojatnog potencijala, brzine, eksplozivnosti i odličnog udarca. Ova sezona obilježena je i njegovim transferom iz redova Arsenala u Manchester United. Iako se očekivalo kako će eksplodirati pod Mourinhom jer je bio nezadovoljan u redovima Topnika, rezultat je izostao. Ovo zasigurno nije najbolja sezona Sancheza, a posljedice su se osjetile i na reprezentativnom nivou.

Čile je završio kao šesti s istim brojem bodova kao Peru koji je ipak imao nešto bolju gol razliku te je prošao u interkontinentalne dokvalifikacije. Velik je to udarac za njih. Reprezentacija očito nije bila kompaktna, igrači poput Sancheza, Artura Vidala, Gary Medela i drugih nisu pronašli zajednički jezik i posljedice su bile neminovne.

Arjen Robben (Nizozemska)

Arjen Robben tip je igrača kojeg volite ili mrzite, nema između. Oni koji ga vole reći će kako je nevjerojatno eksplozivan, lukav i ključan u najtežim trenucima. Oni koji ga mrze reći će kako ima samo jednu nogu, jedan trik i na to se cijelu karijeru izvlači.

Naravno da potonji argumenti nisu pošteni niti valjani. Kako će i sam Robben reći u intervjuu za časopis FourFourTwo, “Bolje imati jednu odličnu nogu, nego dvije prosječne”. Robben se oprostio od Nizozemske, sigurno više neće igrati za nacionalnu vrstu, a nakon nove ozljede pitanje je kako će se vratiti i do kada će uopće trajati njegova nogometna karijera.

Robben je veliki igrač, bez obzira u koju stranu spadali, ljubitelja ili hejtera. Ovaj će Nizozemac vječno žaliti za onim udarcem u finalu Svjetskog prvenstva protiv Španjolske kada je mogao svojoj reprezentaciji donijeti zlato, prvo u povijesti. Nikada neće niti zaboraviti jedanaesterac protiv Chelseaja u finalu Lige prvaka. Sigurno je kako Robben nikada neće ući u raspravu oko najboljih igrača svih vremena, najboljih krila u povijesti, ali sa svoje 34 godine na leđima bio je simbol one Nizozemske koja je nekoliko godina igrala najljepši nogomet.

Jasno kako izostanak Nizozemske označava i činjenicu da nećemo još nekolicinu igrača Oranja vidjeti u Rusiju koji bi svakako obilježili natjecanje: Virgil Van Dijk, Memphis Depay, Kevin Strootman, Georginio Wijnaldum.

Gianluigi Buffon i Ciro Immobile (Italija)

Ova nogometna sezona, uz sve uspone i padove, loše vijesti, dobre vijesti, ostat će upamćene i po dvije nevjerojatno tužne scene. Niti jedan nogometni navijač, ljubitelj ove prekrasne igre nije mogao ostati ravnodušan na scenu suza Gianluigija Buffona kada je njegova Italija u dodatnim kvalifikacijama ispala od Švedske. Ako to nije bilo dovoljno, onda se engleski sudac Michael Oliver odlučio isključiti ovu legendu talijanskog i svjetskog nogometa u 94. minuti četvrtfinalnog susreta protiv Real Madrida.

Buffon je bez premca jedan od najvećih vratara svih vremena, čovjek koji je obilježio posljednjih 20 godina svojim fantastičnim obranama, liderskim kvalitetama i što je najvažnije, jer nogometna karijera je kraća od one dugotrajnije, životne, onim ljudskim. Igrač koji je uvijek imao poštovanja prema protivniku, suparničkim navijačima i esenciji sporta – nadmudrivanju i kvalitetnom pobjeđivanju, a ne podcjenjivanju i omalovažavanju. Zato će ostati legenda ne samo nogometa nego sporta općenito i zato je činjenica da ga nema u Rusiji još tužnija.

Nismo slučajno istaknuli Ciru Immobilea uz legendarnog Buffona. Immobile je sjajan strijelac, još uvijek relativno mlad i tek u svojim najboljim godinama, a čini nam se nedovoljno cijenjen ili još gore – podcijenjen. Immobile je ove sezone u talijanskoj Serie A postigao 29 golova, a za Lazio u svim natjecanjima mrežu je zatresao čak 41 put. Ne treba uspoređivati lige, različite stilova igre, ali sjećate se koliko se, i to s apsolutnim pravom, cijeni Mohameda Salaha koji je za Liverpool strijelac ove sezone bio čak 43 puta. Ništa manje pohvala zaslužuje i Immobile.

Jasno, neigranjem Italije, ostat ćemo zakinuti i za majstorije Lorenza Insignea, Stephan El Shaarawyja, Claudija Marchisija i mnogih drugih koji su godinama bili simbol Italije koja nažalost tek drugi put nakon 1958. neće nastupiti na svjetskoj smotri.

Gareth Bale (Wales)

Wales je na Europskom prvenstvu 2016. godine bio definitivno priča natjecanja. Po prvi puta Velšani su se kvalificirali na europsku smotru i odmah dospjeli do polufinala gdje su poraženi od kasnijih pobjednika Portugala s 2:0. Jasno je kako je ključan akter te momčadi bio Gareth Bale. Wales je tijekom godina vodio legendarno krilo Manchester Uniteda Ryan Giggs, ali nikada nije uspio sa svojom nacionalnom vrstom doći na veliko natjecanje.

Bale je to uspio i zato su nakon prošlog Eura očekivanja bila puno veća. Skupina kvalifikacija nije bila neprelazna, uz Srbiju, Irsku i Austriju, praktički bez neke od najjačih momčadi i mnogi su mislili kako bi Wales trebao proći kvalifikacijsku fazu. Nisu uspjeli i Bale je ostao bez dva uzastopna natjecanja. S obzirom na promjene koje se događaju u vrhu svjetskog nogometa i formatu natjecanja, vjerojatnost je da ćemo narednih prvenstava sigurno vidjeti Wales na samoj završnici. Pitanje je samo hoće li ih voditi najbolji strijelac Walesa u povijesti ili će s vremenom neki drugi igrači morati ponijeti taj “teret”?

Miralem Pjanić i Edin Džeko (BiH)

Bosna i Hercegovina imala je odličnu priliku za nastup na drugom Svjetskom prvenstvu u svojoj povijesti. U skupini s neprikosnovenom Belgijom, tu su još bili Grčka, Cipar, Estonija i Gibraltar. Već pri pogledu na skupinu jasno je bilo kako će BiH najveću bitku za prolaz voditi s Grčkom. Taj dio plana prošao je dobro. U dvije utakmice, BiH je odigrala dva puta neriješeno s Grcima. Sada je ostalo pobijediti sve ostale, realno slabije momčadi i nadati se kiksu Grčke.

Grčka je kiksala protiv Estonije na svom terenu, no BiH je unatoč vodstvo 0:2, na Cipru izgubila s 3:2. Tada se znalo da će samo čudo odvesti susjednu nam zemlju u Rusiju. Skoro se i dogodilo. Bosna je na vrućoj Grbavici vodila protiv Belgije 2:1, no nije izdržala. Šteta, jer smo ostali zakinuti za dva odlična individualca koji igraju glavne role u svojim klubovima.

Pogotovo se to odnosi na Edina Džeku koji je postao prava zvijezda Rome. Ove sezone Džeko igra sjajno, postigao je 23 pogodaka za Romu u 45 susreta, vitalan je faktor u vrhu napada rimskog kluba i čak je i sjajni Liverpool osjetio kako samo jedna lopta koju Džeko prima može biti znak za opasnost. S druge strane, tu je Miralem Pjanić, mozak veznog reda Juventusa. Pjanić nije igrač koji će zabiti 15 i više golova po sezoni, on nije takav tip razigravača. Pjanić je igrač koji organizira napad, povezuje dvije linije i koliko je važan bilo je vidljivo kada je Juventus igrao bez njega. Stara Dama s Pjanićem i bez njega nije ista momčad.

Vrijedi spomenuti

Kada američki mediji rade slične liste uvijek na kraju izdvoje nekoliko honorable mentions pa je red da i mi izdvojimo nekoliko igrača koji bi svakako začinila najljepšu sportsku manifestaciju na svijetu.

Jedan od onih koje treba spomenuti je Riyad Mahrez. Alžir je izgledao jako loše u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. U skupini s Nigerijom, Zambijom i Kamerunom, bio je potpuno podređen. Nije to bila ni sjena momčadi koja je svojom borbenošću oduševljavala, koja je taktički parirala i sjajnoj Njemačkoj 2014. godine. Naprosto, bile su ovo promašene kvalifikacije za Alžir, a samim time ostali smo zakinuti za Mahreza i njegove sunarodnjake među kojima je i El Arabi Soudani, napadač zagrebačkog Dinama.

U istoj skupini, samo s Kamerunom, igrao je i Vincent Aboubakar. Prošle sezone Aboubakar je igrao odlično za Bešiktaš (na posudbi) u kojemu je bio jedan od najvažnijih igrača, a ove sezone u svom Portu pružao je odlične igre u Ligi prvaka gdje je postigao pet golova. Ovaj kamerunski napadač istinski je killer koji je bio primjetan i u francuskom Lorientu koji ga je lansirao u Porto 2014. godine. Kamerun je kvalifikacije završio bolje od Alžira, ali protiv Nigerije šanse nisu imali te su završili na trećem mjestu sa samo sedam bodova iz šest utakmica.

Ukrajina i Grčka reprezentacije su koje su uvijek blizu svjetskih smotri i uvijek će ulaziti u kategoriju nezgodnih suparnika i potencijalnih “mina”. Izostanak ovih dviju vrsta možda neće uznemiriti nogometne navijače jer često obje momčadi ne gaje pretjerano lijep nogomet, pri čemu se ta tvrdnja više odnosi na Grčku. Ipak, istaknimo dvojicu koji će svakako nedostajati svjetskoj smotri. To su sjajni stoper Rome i Grčke Kostas Manolas te iznimno kvalitetno krilo Schalkea i ukrajinske nogometne selekcije Jevhen Konopljanka.

Konačno, ova lista ne bi imala smisla da ne nabrojimo igrače jedne reprezentacije čiji izostanak spada u najveća iznenađenja. Pretpostavljate, radi se o SAD-u. Njihov izostanak sa svjetske smotre doista je nevjerojatan. SAD je proteklih natjecanja redovito dolazio među 16 najboljih te je njihovo nenastupanje doista ogromno iznenađenje.

Tako ćemo ostati bez igrača poput iznimno snažnog i srčanog napadača Jozy Altidorea, mladog igrača Borussije Dortmund za kojim ludi pola Europa Christiana Pulišića ili legendarnog Clinta Dempseya kojeg je ESPN proglasio za najvećeg nogometaša SAD-a svih vremena. Iako SAD nikada nije slovio kao nogometna nacija, njihovi nastupi gotovo uvijek su bili dobri, zanimljivi i njihov izostanak također spada u red onih koji mogu žalostiti nogometne ljubitelje.

Idealnih 11 (maksimalno dva igrača iz svake reprezentacije)
Golman: Gianluigi Buffon (Italija)
Obrana: Virgil Van Dijk (Nizozemska), Kostas Manolas (Grčka), Antonio Valencia (Ekvador)
Vezni red: Miralem Pjanić (BiH), Arjen Robben (Nizozemska), Arturo Vidal (Čile), Evgenij Konopljanka (Ukrajina)
Napad: Alexis Sanchez (Čile), Ciro Immobile (Italija), Gareth Bale (Wales)

(RTL)