Okus i miris nestali zauvijek? Agonija oporavljenih od koronavirusa

Tri dana nakon pozitivnog nalaza na koronavirus “sve je imalo okus kartona”, prisjeća se 38-godišnja Elizabeth Medina, koja je na početku pandemije izgubila osjete okusa i mirisa. Godinu poslije, boji se da se oni nikada neće vratiti.

Razgovarala je s otorinolaringolozima i neurolozima, iskušavala mnoge nazalne sprejeve i dio je skupine pacijenata koje eksperimentalno liječe ribljim uljem.

Da bi stimulirala svoje osjete stavlja goleme količine začina u gotovu svu hranu koju priprema, pije čaj s aromatičnim biljkama i redovno ”njuši” ogrlicu natopljenu esencijalnim uljima, no zasad je sve to uzalud.

Medina, savjetnica za profesionalnu orijentaciju u njujorškoj školi, kaže da je izgubila mnoge svakodnevne užitke, uključujući jedenje i kuhanje. Dodaje da mjesecima svakoga dana plače.

Ona je jedna od nemalog broja ljudi s dugotrajnom anosmijom, poremećajem koji je podcijenjena posljedica pandemije.

Većina onih koji su u pandemiji izgubili osjete okusa i mirisa oporave se u tri do četiri tjedna, kaže Valentina Parma, psihologinja sa Sveučilišta Temple u Philadelphiji.

No, njih 10 do 15 posto tu posljedicu vuče mjesecima, dodala je Parma, znanstvenica na čelu skupine stručnjaka koja proučava taj problem.

Dugi covid

Gubitak osjeta u pandemiji pogodio je oko deset milijuna ljudi u svijetu. Okus i miris često se smatraju manje važnim od vida i sluha i njihov se gubitak doživljava manje ozbiljnim od drugih posljedica dugog covida.

Parma se s time ne slaže jer gubitak okusa i mirisa mogu odvesti u tjeskobu pa čak i depresiju.

Poput ostalih “anosmičara” Medina je utjehu i solidarnost pronašla u grupi za potporu koju je organizirala bolnica u blizini njezina doma.

Takvih je grupa na društvenim mrežama puno. Jedna od njih je britanska skupina AbScent koja je osnovana prije pandemije, ali je za njezina trajanja broj članova s 1.500 skočio na više od 45.000, rekla je osnivačica Chrissi Kelly, koja je i sama izgubila osjet mirisa nakon teže upale sinusa 2012. godine.

Najčešće pitanje koje postavljaju korisnici isto je ono koje progoni Medinu: Hoće li se osjeti ikada vratiti? Parma kaže da je to teško predvidjeti.

Svakodnevne vježbe

Jedan od dobrih indikatora da su anosmičari na dobrome putu oporavka je razvoj parosmije – iskrivljenog osjeta mirisa. Primjerice, kad vam kava miriše kao smeće. To je znak da se receptori mirisa počinju oporavljati.

Lijeka za anosmiju nema, a jedina je terapijska preporuka da se četiri različita mirisa njuše dvaput dnevno. To daje rezultate u 30 posto slučajeva, kaže Parma, ali tek nakon tri do šest mjeseci redovite prakse.

Suočeni s neizvjesnošću, mnogi pacijenti uzdaju se u poruke o oporavku ostalih osoba koje se redovno javljaju na društvenim mrežama.

Prošlo je točno godinu otkako sam izgubila miris i okus i sad sam prilično dobro, napisala je na stranici AbScenta Dominika Uhrakova, koja živi u engleskom Southamptonu.

Držite se, ne gubite nadu i želim vam svako dobro, dodala je 26-godišnjakinja.

(Hina)