Odgovor će vas iznenaditi: Znate li zašto kutije za pizzu imaju rupe sa strane?

Prije nego što su kutije postale standard, pizze su se u Napulju nosile u bakrenim posudama zvanim stufa, dok su se u SAD-u omotavale u papirnate vrećice.

Jeste li se ikada zapitali zašto kutija za pizzu ima rupe – iako želimo da naša margarita, capricciosa ili quattro formaggi ostanu što dulje tople? Na prvi pogled, čini se kao dizajnerska pogreška. No zapravo, te male rupice su pravo inženjersko čudo – bez tih rupa vaša pizza možda nikada ne bi bila onako hrskava i ukusna, piše City Magazine.

Kad se pizza izvadi iz pećnice, ona je vruća i počinje ispuštati veliku količinu pare. A para je – za koricu – prava katastrofa. Ako se pizza odmah zatvori u hermetički zatvorenu kutiju, ta vlaga ostaje zarobljena, a rezultat je gnjecava, mlohava korica koja se raspada pri svakom zalogaju. Tu na scenu stupaju rupe! One omogućuju da višak pare “izađe” iz kutije i tako čuvaju hrskavost tijesta – ono što pizzu čini omiljenom diljem svijeta.

Mnogi proizvođači savjetuju da se pizza ostavi nekoliko sekundi na zraku prije pakiranja, no ključni korak je otvaranje rupa na kutiji. Tako se sprječava zadržavanje vlage, a time i neželjena gnjecavost.

Ironično, rupe u kutiji ne hlade pizzu – dapače, pomažu joj da ostane topla. Zahvaljujući svojim malim dimenzijama i strateškom položaju (najčešće sa strane), omogućuju dovoljno ventilacije da para izađe, ali da se pritom zadrži toplina.

Rođenje kutije “Michigan”

Za današnju kutiju za pizzu možemo zahvaliti Domino’s Pizzi i njezinu osnivaču Tomu Monaghanu. On je 1960-ih, u suradnji s tvrtkom Triad, razvio modernu kutiju poznatu kao Michigan box. Zanimljivo, prve verzije nisu imale rupe, pa su ih zaposlenici ponekad rezali ručno. Danas su rupe najčešće unaprijed probušene ili označene, ali i dalje ih često treba ručno “aktivirati”.

Prije nego što su kutije postale standard, pizze su se u Napulju nosile u bakrenim posudama zvanim stufa, dok su se u SAD-u omotavale u papirnate vrećice – što zvuči zanimljivo, ali je bilo pravo ubojstvo za tijesto. Kutije za pizzu postale su popularne tek nakon Drugog svjetskog rata, paralelno s eksplozijom popularnosti pizze.

Bez obzira na stil – tanka, debela, napolitanska ili američka – sve pizze trebaju ventilaciju. Čak i ako nisu izrazito hrskave, tijesto mora ostati suho i čvrsto, jer je to temelj dobrog okusa i teksture. Sljedeći put kad otvorite kutiju i osjetite topli oblak pare koji vam zapahne lice, sjetite se: te male rupe nisu slučajnost. U svijetu gdje mnogo toga nema smisla, lijepo je znati da – barem kad je riječ o pizzi – one imaju svoju svrhu.

(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)