Odgoj djece u Hercegovini: Pismo ministrici i ravnateljima škola

Vrijeme je proljetnih školskih natjecaja po hercegovačkim školama. Vrijeme kad dobri đaci ostanu poslije nastave i rade dodatni test iz nekog predmeta. Na moju neizmjernu sreću roditelj sam jednog takvog djeteta koje je zaslužilo biti pozvano na natjecanje. Bistrog djeteta koje ponekad zaboravlja zadaću, propušta gradivo ali zahvaljujući babi i didu ta ležernost nema nekog utjecaja na odličan uspjeh.

Kada nam je u kuću stigla vijest da nam dijete ide na natjecanje u nama je proradila roditeljska želja da svome djetetu olakšamo put do dobrog rezultata na natjecanju, i to organiziranjem neke pripreme za natjecanje.

Priprema naravno podrazumjeva da bismo radili s njim malo teže zadatke. Znamo da bi on nakon 40-tak minuta isposlovao stanku, koja bi se produžila ostatak dana ali eto pokušali bismo. Ipak je proljeće i teško je djetetu uskratiti igru u dvorištu. Informacija da je natjecanje za par dana ohladila nas je od ambicioznog plana i dogovorili smo se da malo s didom provježba i to ako želi.

Iz napisanog možete zaključiti da mi je odgojni stil ležeran ali i da mi je do obrazovanja stalo. Mogli smo biti ambiciozni roditelji pa da nam dijete dva dana „ne diže glave“. Ali nastojim ne podrediti odgoj obrazovanju. Ono što se kasnije dogodilo uvjerilo me je u ispravnost moje odluke. Štoviše, da sam djetetu uskratio vikend proveden u igri zbog natjecanja koje je „namjestila“ nečija ambicizna mama bio bih bijesan zbog nepravde. Sad sam samo zabrinut zbog vrijednosti koje škole usađuju našoj djeci propuštajući iskontrolirati skorojevićke ambicije roditelja koji su ujedno i djelatnici škola čiji rad financiramo svi mi.

Oni koji imaju djecu mogu pretpostaviti što se dogodilo. Dijete se vratilo iz škole i priopćilo mi rezultate natjecanja. Njegov rezultat je bio adekvatan njegovoj pripremi ali me objašnjenje uspjeha drugih zateklo.

– „Najviše bodova su imali ti i ti“ – reče novopečeni natjecateljski luzer.

– „Imali su test jer su nam prije natjecanja pokazali iste zadatke koji su bili na testu samo s drugim brojkama“ – nastavi bez uzbuđenja!!!!

Malu početnu ogorčenost onim što čujem brzo su mi zamijenile druge brige. Ali opet idem popričati s njim i objasniti mu kako je to loše, ali da će često nailaziti na nepravde i da je nagrada na natjecanju manje važna od znanja…..uglavnom znate o čemu pričam.

Već smo u nekoliko navrata raspravljali o fenomenu da neki učenici dobiju lošije ocjene kad učiteljica umjesto predtiskanog testa koji se široko upotrebljava u školi dadne zadatke koje je sama osmislila i napisala.

I sve bi bilo ok da mi dijete nakon mog odgojnog monologa nije reklo:

– „Ma ok tata sve uredu“ – „Znam ja da si i ti učitelj i ti bi meni dao zadatke pa bih bio bolji“ – hladno izjavi!!

Dok sam poluzinut pojašnjavao razliku između pravednog i nepravednog, poštenog i nepoštenog nastojeći razumljivim riječnikom objasniti moralne imperative u glavi mi se „rojio“ ovaj tekst.

Ako možemo biti indiferentni prema tomu kako netko odgaja svoju djecu, možemo li biti zanemariti odgojnu štetu koju skorojevićke ambiciozne mame, koje su ujedno učiteljice, čine našoj djeci koja misle da bismo i mi učinili isto samo nismo u prigodi!!!!

Što će više utjecati na moje dijete? Sadržaj vjeronaučnog udžbenika ili nemoralna praksa prosvjetnih radnika kojoj djete svjedoči, i koja mu je očito ponavljanjem bez sankcije postala prihvatljiva. Je li mu prihvatljiva jer sam ja kao roditelj dosada pomirljivo prihvaćao slične informacije i učio ga da je društvena nepravda prisutna i da joj se prilagodi?

Činim li medvjeđu uslugu svome djetetu ako mu nastojim razvijati konzervativni moral umjesto ovog novog „turbofolk“ skorojevićkog odgoja? Hoću li odgojiti „žrtvu“ koja će sutra za 800 KM raditi za skorojevićko dijete koje je na natjecanja dolazilo s izvježbanim zadacima koji će biti na natjecanju?

Da se razumijemo! Iznimno cijenim učitelje. Prezadovoljan sam kako razredna učiteljica radi s mojim djetetom i znam da ne može utjecati na „unutarzborničku trgovinu“ testovima „mama-učiteljica“.

No ravnatelji škola i ministarstvo obrazovanja moraju osigurati regularnost školskih natjecanja kojima ne bi trebao biti cilj pobjeda nekog djeteta, nego promoviranje izvrsnosti kao cilj obrazovanja djece bez štete za moralni odgoj te iste djece.

Za promjenu da vidimo neke aktivnosti ministara i sindikata i aktiva prosvjetnih radnika u javnosti pojavljuju oko pitanja koja nisu predizborna natezanja oko plaća.

(Poskok.info | Tek jedan obični roditelj)