Od Domovinskog rata do Ukrajine: Straha ima, svjestan si gdje ideš

Nakon svakog rata vrijedi ista rečenica – “Ne ponovilo se”.

Kao dokument vremena služe brojne snimke i izvještaji ljudi koji su naši oči i uši na terenu. Dok danas živimo u svijetu gdje dobivamo nebrojene izvore iz minute u minutu, snimatelj Tomić se prisjeća ne tako davnog, ali ipak puno drugačijeg vremena.

Naša samoinicijativa i snalaženje, poznavanje terena i grada. Ja sam prošao od uličnih do rovovskih borbi, tri puta sam ulazio u Sarajevo i dva puta prolazio kroz famozni tunel. Znači stvar osobne snalažljivosti, a uzdaš se i uz Božju sreću, kaže Dragan Tomić, bivši snimatelj HRT-a.

Sebi sam u glavi usadio misao da moram biti koncentriran i hladne glave, da ne paničim. Nažalost, neki ljudi koji su bili sa mnom na ratištu poslije su imali malo PTSP-a, dodaje Tomić.

Dragan Tomić

Njegov mlađi kolega i danas član HRT-a, našao se na zadatku na Bliskom istoku i specifičnom ratu Izraelaca i Palestinaca uz organizaciju na terenu koja te ujedno osigurava, ali i ograničava.

Mi nismo mogli ući u Gazu koja je bila totalno okupirana i zatvorena. Nije se moglo pristupiti, unutra je bila samo Al Jazeera, nitko izvana nije mogao ući unutra tako da nismo mogli imati ni drugu stranu. Straha ima, ali se ti toliko posvetiš poslu da tek navečer vrtiš neke filmove kada ti adrenalin malo padne. Kada si krenuo tamo svjestan si gdje ideš i što trebaš raditi, kazao je za RTV HB Marko Mikulić, producent i snimatelj HRT-a.

Kako staviti u kontekst razliku između 90-ih i današnjeg vremena, između domaćeg i stranog terena?

Boravili smo i radili stalno na terenu, vraćali se kući spavati. To je bilo ratno vrijeme četiri i pol godine. Današnji ratni snimatelj boravi nekoliko dana i vrati se u svoju redakciju, svojoj obitelji, kaže Tomić i dodaje:

Kao tinejdžer mene su fascinirale snimke iz Drugog svjetskog rata, tko je očekivao da ću i ja to isto raditi. Nažalost, i radio sam. Ipak, bude čovjeku drago da je zabilježio nekakvih stvari, čak sam i pozitivnih stvari u ratu zabilježio. Na nekakav način možeš reći da si sudionik povijesti.

Radili s naprednom tehnologijom ili bez nje, ostaje činjenica da izvještavanje iz bilo kojeg ratnog sukoba stavlja veliku odgovornost pred ekipu koja se svakog jutra budi s glavom u torbi.

Cijeli prilog kolega s RTV HB možete pogledati putem videa:

(www.jabuka.tv)

Komentari:

a says:

9. ožujka 2022. at 8:00

zasto ide?
- b says:
  
  9. ožujka 2022. at 11:09
  
  Zato sto mu je to poziv i posao.
Becks says:

9. ožujka 2022. at 8:49

Mašija širokobriješka legenda... živio 100god...
Anonimno says:

9. ožujka 2022. at 10:38

Masija ljudina i po..
Bog te cuva i pozivio
Dzo says:

9. ožujka 2022. at 12:03

Bila mu je obaveza branit hercegovinu pa nije lova draga hvala
- Džej says:
  
  9. ožujka 2022. at 12:44
  
  Ma gdje si to ti branio jade…
  - Dzo says:
    
    9. ožujka 2022. at 20:58
    
    Naj prije u hr pa herceg bosnu majmune a mladi sam od masije
- ja says:
  
  9. ožujka 2022. at 13:25
  
  aj ne seri.....
  - Džej says:
    
    10. ožujka 2022. at 8:20
    
    Po kalkulaciji godina bio si maloljetan, znaci nisi trebao ići ali si htio… što će reći bio si dobro glup…
Anonimno says:

9. ožujka 2022. at 12:42

Mašija institucija
Anonimno says:

9. ožujka 2022. at 13:42

Sretno Mašija
Joe says:

9. ožujka 2022. at 16:38

Mašija je čisti primjer profesionalca, izuzetno moralnog i rado viđenenog čovjeka u našom gradu!
Anonimno says:

9. ožujka 2022. at 17:12

Pa kud uopće idu u ratnu zonu ove male TV kuće i male novinarske kuće nema smisla.
Pop says:

9. ožujka 2022. at 22:38

Marsija kralju pozdrav