Obitelj Brkan razvila je biznis na tradicionalnoj proizvodnji sira škripavca u starom obiteljskom domu u selu Slavogostići, smještenom na području općine Ravno.
Dragana i Zdravko, rođeni Dubrovčani, poslije izbjeglištva u Trebinju i bez posla odlučili su se vratiti na porušeni dom predaka i početi život iz početka. Od kuće bez krova, struje i vode za desetak godina došli su do farme od 30 krava, moderne štale i novoga krova za obitelj. Sve to zahvaljujući siru.
Brkani su postali nadaleko poznati po svom proizvodu – tradicionalnom hercegovačkom siru škripavcu.
“U selo smo se vratili 2002. godine. Od kuće je bila ostala samo jedna ploča, nije bilo ni struje ni vode i tako osam godina. Pomalo smo gradili, malo od donacija, malo osobnim sredstvima i evo nas”, počinje priču za Nezavisne novine Zdravko.
Kada se prisjete početaka i svega onoga što su prošli, kažu “mladost – ludost”.
“Mladi, jaki, guraš, ne gledaš. Sada ne znam bih li mogao iz početka onako bez ičega. Dosta se truda uložilo, ali, dobro, sve to prođe kao da nikad nije ni bilo. Sada ostaje sjećanje”, kaže Zdravko.
Za škripavac obitelji Brkan kupci kažu da je jedinstven i najbolji u Hercegovini
Brkani su prvo držali ovce, ali su onda uvidjeli da je preteško raditi s njima pa su počeli držati krave, od kojih prave ukusni sir.
Za njihov škripavac kupci kažu da je jedinstven i najbolji u Hercegovini. Zdravko ne bi komentirao takve priče i hvalio proizvod svoje obitelji, ali dovoljno govori činjenica da toliko godina opstaju, da se stalno šire te da ne mogu proizvesti sira koliko narod naruči.
“Mi proizvodimo samo sušeni škripavac i sir u ulju i začinima. To nam traže najviše i toga se držimo. Ljude možeš prevariti jednom, drugi put već nećeš, tako da kvaliteta u svakom trenutku mora biti na najvišoj razini. Mi imamo kupce koji od nas redovno uzimaju sir otkad smo počeli, znači već desetak godina”, kaže Zdravko.
Cjelokupnu proizvodnju sira im otkupe privatne osobe, koje dolaze iz najudaljenijih krajeva po njega u Ivanicu, gdje sada žive Brkani, a farma im je na selu, ali i neki od najluksuznijih restorana i hotela iz Dubrovnika.
“Za kolut suhoga sira potrebno je šest litara mlijeka. Čitav proces sirenja ide kao što je bilo prije 50 godina, domaće sirište, stari načini rada, a sušenje se radi isključivo na vjetru”, priča Dragana za Nezavisne novine.
A sušenje ovisi od vremena. Ako je jugo onda proces traje duže, kad je bura sve ide brže, ali obično kolut sira za jelo bude spreman poslije dva mjeseca.
“Ne možete vi reći: ‘E, mi sada odosmo na odmor’. Životinje moraju biti nahranjene, napojene, puštene, pomužene, tako da i kada krenemo na neku feštu moramo naći zamjenu”, ističe Dragana.
Djeca obitelji Brkan primjer su djece koja razumiju svoje roditelje i uvijek su tu da im pomognu.
Petra, Dajana i Nikolina, mamine i tatine nasljednice, su primjer djece koja razumiju svoje roditelje i uvijek su tu da im se nađu.
Ponosna majka kaže da čim dođu kući one znaju što im je raditi. Jedna pomaže u sirenju, druga okreće sir koji se suši, treća čisti. A malena Petra je na kraju posjeta novinare Nezavisnih zajedno s ocem Zdravkom odvela do sušane i pokazala kako ona radi oko sira.
(www.jabuka.tv)
Eto lipa vist! Vidite da se more i mora radit i bit uporan!Svaka pofala!
A i ovo moram dodat :nisam tila prva komentirat,cekala sam da se jave oni stalni i sad vidim da ovu upornui hrabru obitelj niko nije komentira,a onu sugavj severinu odma cim ste je stavili na portal.
Ma bravo Luce, što je,je…ova lipa reportaža je nešto što osvježava i dušu i tilo u ovim olovnim vrimenima. Ne znan ni sam zašto ljudi ne komentiraju ovu tešku pozitivu. S druge strane čim staviš onu kurbu Se……u, ili nekog šekija, blekija ili nekog kninđu, malog baju minđu, odma svi komentiraju budalaše….a štaš ko će ljudima ugodit taj se još nije rodijo niti će još dugo.
Eto novi cilj za vrime ferija! Mi se uvik drzimo zapada,sad malo na istok!