Nogometna analiza: Širokom treba “turbo” napadač za titulu prvaka!

Nogometaši Širokoga Brijega u subotu su odigrali prvu pripremnu utakmicu pred nastavak domaćega prvenstva te rutinski izborili uvjerljivu 3:0 pobjedu nad Croatiom iz Zmijavaca, dok ih u sklopu drugoga pripremnoga dijela u Istri sutra očekuje prvi od četiri tamošnja nastupa, sraz sa slovenskim prvoligašem Rudarom iz Velenja (trenutno poput Širokoga Brijega četvrtoplasirana momčad nacionalnoga prvenstva), kojega s trenerske klupe vodi Marijan Pušnik, ne tako davno i trener splitskoga Hajduka.

Susretu s Croatiom nazočio je lijep broj gledatelja iako se igralo na terenu SC-a “Musa-Karačić” na Mostarskom Blatu i to je jedan pokazatelj kako se narod Širokoga Brijega sve više vraća utakmicama ovoga kluba, odnosno sa sve većom znatiželjom prati zbivanja u i oko kluba.

Zanimljivo je bilo čuti i komentare s tribina tijekom samoga susreta pa vrijedi jednim osvrtom dočarati gdje je trenutno širokobriješka momčad, odnosno ukazati na dobre i manje dobre strane.

Vratari

Po jedno poluvrijeme u ovom susretu branili su Krešimir Bandić i Martin Zlomislić. Nisu imali pretjerano velikoga posla, ali su i jedan i drugi zabilježili po jednu uspješnu intervenciju i zapravo između njih dvojice vodit će se borba za drugoga klupskoga vratara, budući da Luka Bilobrk ne bi trebao biti sporan kao prvi izbor među vratnicama.

Međutim, svaki ozbiljan klub treba imati barem još jednoga ozbiljnoga vratara, a kako se čini NK Široki Brijeg je na dobrom putu što se toga tiče, jer i Zlomislić i Bandić su perspektivni, radišni, svaki od njih zaslužuje priliku, pa stoga širokobriješka klupska struka ne treba biti zabrinuta za ovu poziciju.

Stoperi

Josip Barišić i Slavko Bralić su već standardno pouzdani, Bernardo Matić je tu kao treći izbor, premda on može biti rješenje i na nekim drugim pozicijama. Jedno od rješenja u toj zadnjoj liniji može biti i Danijel Kožul, iako je u ovom dvoboju imao jednu drugu ulogu i svoj dio posla odradio više nego korektno.

Sada je tu i Marko Perković, “ptica” koja je u širokobriješko nogometno jato “doletjela” s dalekoga Islanda. Odradio je drugo poluvrijeme subotnjega ogleda, onako bez prevelikoga rizika u svojoj igri, osjetilo se da je on tu “novi”, svakako u skok igri može biti dobar, jer fizičkom konstitucijom odmah ostavlja takav dojam, no što se tiče ostalih segmenata prerano je donositi bilo kakav sud.

Sve u svemu, nije to loše na stoperskim pozicijama, ali ipak daleko od toga da je bajno, jer u usporedbi s konkurentskim klubovima koji sa Širokobriježanima vode borbu za prvenstveni vrh bilo bi nerealno ustvrditi kako su “Plavo-bijeli” bolji od ostalih. Ali, ako su i lošiji nisu puno lošiji.

Desni bočni

Dino Ćorić je bio najbolji pojedinac u prvom poluvremenu susreta s momcima iz Zmijavaca, asistirao je i za gol, a na svojoj prirodnoj poziciji gotovo besprijekorno odradio posao, no Dino kada je fizički zdrav nikada nije i ne može biti sporan. Uvijek cijeloga sebe daje za momčad, a to najbolje znaju navijači i stoga ne čudi što je godinama jedan od njihovih najomiljenijih ljubimaca.

Josip Ćorluka je u drugom poluvremenu na ovoj poziciji također bio poprilično agilan, doima se spremnijim nego ikada ranije i Širokobriježani su na ovoj poziciji uistinu odlični.

Lijevi bočni

Povratnik Josip Kvesić je odigrao prvo poluvrijeme na poziciji lijevoga bočnoga i on će bez sumnje biti pojačanje za Široki Brijeg, premda ne treba sumnjati ni u Markovićeve kvalitete i mogućnosti. Činjenica je kako je Marković ove sezone kudikamo lošiji nego par sezona ranije, možda je došlo i do manjeg “zapuštanja”, no Kvesićevim dolaskom dobio je pravu konkurenciju na ovoj poziciji, pa je i za jednoga i drugoga dobro što su u istoj momčadi, jer se dodatno trebaju dokazivati, a u njihove kvalitete također ne treba sumnjati. Također, Kvesić može biti i rješenje na nekim drugim pozicijama što je još jedno lijepo saznanje za trenera Sablića.

Zadnji vezni

Begonja i Marić su bili pokretljivi u prvom poluvremenu navedenog subotnjeg sraza, dakako koliko je bilo potrebno u jednoj utakmici takvoga tipa, no kod Marića se moglo zapaziti u više navrata koliko je i tehnički potkovan, pa šteta zbog dodatnog samopouzdanja kod tog momka što nije zabio gol kada se našao u jednoj dobroj šansi.

Uz još malo hrabriji pristup taj momak bi mogao čak biti i otkriće proljetnog dijela sezone, bez obzira što se iz sadašnjega kuta gledanja stječe dojam kako u aktualnoj igračkoj konkurenciji na tim pozicijama neće doći do neke veće minutaže, međutim za očekivati je da će biti i ozljeda i kartona, povremenog odmaranja nekih igrača tako da bi iz širokobriješkog nogometnog “ribnjaka” proljetos mogao “isplivati” baš dvadesetogodišnji Mateo Marić.

Damir Zlomislić je, ako potpiše, definitivno jedno veliko pojačanje, svakako i prvi izbor na poziciji zadnjega veznoga, jer kod njega lopta i u širinu i prema napadačima ide baš koliko je potrebno, nema tu bespotrebnog velikog trošenja energije, a nema stoga što momak igra glavom, klasa je za Premijerligu BiH i kamo sreće da je tu bio i prvi dio sezone.

Danijel Kožul je istinski klupski vojnik, uvijek spreman kada i gdje zatreba, odnosno kada zaškripi tamo gdje se u datom trenutku i ne nazire neko kvalitetno rješenje, međutim Dane “uskoči”, te “pokrpa” rupe. Najbolji dokaz tome je protekla polusezona kada je u par navrata bio i jedan od boljih pojedinaca na utakmicama Širokoga Brijega. Široki Brijeg se na ovoj poziciji doima boljim nego ranije i to je još jedno ohrabrujuće saznanje.

Prednji vezni

Tu je prva opcija Stjepan Lončar kojeg zbog odlaska s reprezentacijom u SAD nije bilo, kao ni Menala, a neće ih biti još neko vrijeme, no od onih koji su tu nismo previše vidjeli izuzev Josipa Ćorića, koji je postigao lijep zgoditak, što je najvažnije oporavio se u potpunosti od ozljede, ima dovoljno igračkog iskustva i može itekako pomoći u ostvarenju tih širokobrijeških ambicija, no što se tiče Wagnera i Ivankovića sumnjamo kako premijerligaš s Pecare može nešto previše dobiti od njih dvojice.

U Wagnerovom slučaju vrijeme je učinilo svoje, a što se tiče Jure ne možemo reći da je u nekim poznim igračkim godinama, iako nije ni u cvijetu mladosti, no u prvom dijelu sezone momčad od njega i nije imala pretjeranu korist, a ako je suditi po prikazanom kontra Zmijavaca neće je imati ni u nastavku sezone. Bože Vukoja je zaigrao u drugih 45 minuta susreta, momak koji je u juniorima silno obećavao, međutim u seniorskoj konkurenciji još se nije potvrdio, istina ni imao neku veću minutažu jesenas, ali ako želi doći do te veće minutaže on i na ovim pripremnim utakmicama treba “gristi” kao ris, ali su protiv Croatie izostali njegovi “ugrizi”.

Krilni igrači

Luka Menalo je i protiv Amerikanaca u reprezentativnom dvoboju pokazao kakva je igračka “zvijer” i zapravo bi i za njega i za momčad bila šteta da je zimus završio u Hajduku, jer realno uz par još kvalitetnih reprezentativnih nastupa cijena će mu se dodatno podići, dok je napad Širokoga Brijega bez njega nezamisliv. Ogroman će dobitak biti za “Plavo-bijele” ukoliko ga zadrže do završetka tekuće sezone.

Dejan Čabraja je na duže vrijeme ozljeđen i stoga je dobro što se i Ivan Baraban u potpunosti oporavio, te što je stigao Ivan Peko. Baraban je bio odličan na lijevom krilu u drugom poluvremenu utakmice s Croatiom, ali i Peko po toj desnoj strani u prvih 45 minuta. Vidi se da je majstor svoga zanata, potrebno mu je pružiti maksimalnu podršku i zato ne treba sumnjati kako je on spreman sve uloženo jednakom mjerom vratiti.

Mladi Domagoj Marušić je igrao u drugom poluvremenu na njegovoj poziciji, također se svidio, postigao zgoditak, borio, trudio… Svakako klupska budućnost i igrač koji već zaslužuje biti uz prvu momčad, dakako dobijati određenu priliku u ovoj polusezoni, jer nakon Menalovog i Lončarovog odlaska, što se čini kao nešto neminovno, prvi sljedeći na kojem bi klub mogao zaraditi neki pristojan novac upravo je Marušić. Momak je u mlađim kategorijama porušio mnoge rekorde, a evo već prvim nastupima među seniorima potvrđuje svoj neupitni talent.

Napadači

Stipe Jurić je zabio gol. Dosta često ih zabija u prijateljskim utakmicama, no u onim službenim nastupima njegovi zgodici su izostajali, iako znamo da on u sebi ima te odlike. Nakon Krstanovićevog odlaska ostao je jedini klasični napadač, no u sustavu kakvoga Sablić gaji oslanjajući se više na “tajfune” sa krila, Menala i Čabraju, Jurić je ostajao u njihovoj sjeni.

Ukoliko klub angažira Dražena Bagarića bojimo se da Jurić i neće imati neku veliku minutažu, ali dobro je da bar u pripremnim nastupima pokazuje dobru formu, jer ako se ipak ukaže neka ozbiljnija prilika onda je bolje imati igrača koji nije izgubio naviku postizanja golova nego kao što je bila situacija s Bašom koji je imao i malo previše minutaže, a učinak mu je bio totalna nula, pa je logično uslijed toga i došlo do raskida suradnje.

Široki Brijeg je na ovoj poziciji jako “tanak”, no Bagarićevim angažmanom to bi se totalno promijenilo. Naravno, za “muku” na ovoj poziciji mogu zaigrati i Wagner i Ivanković, ali kao što rekosmo to je baš za muku, a Sablić je toga itekako svjestan, pa čovjek stoga i čeka da mu dovedu pravog napadača kao što ozebli čekaju sunce. I što reći nego – dovedite pravog napadača i imat ćete pravu momčad, momčad sposobnu boriti se za titulu prvaka.

(www.jabuka.tv)