Njemačka svetinja – autobahn: Mračna prošlost cesta na kojima se juri bez ograničenja

Autoceste u jednoj od malobrojnih zemalja svijeta gdje ograničenja brzine nema, prisilno su gradili radnici za vrijeme nacizma, kada je cestovno širenje bio dio propagande. Danas je brzina na autobahnu prijetnja ekologiji i ljudskim životima, ali od slobode se još uvijek ne odustaje…

Nijemcima su njihove autoceste po kojima jurcaju BMW-ima, Mercedesima i Audijima, daleko iznad preporučenih 130 kilometara na sat simbol slobode. Uz nekoliko iznimki, kao što je Isle of Man (otok Ujedinjenoga Kraljevstva s lokalnom samoupravom, koji se nalazi u središtu Britanskih otoka) nacija zaljubljena u automobile jedina je koja si može dopustiti takvu praksu, piše Punkufer.hr.

Neograničena brzina ipak nije dopuštena u čitavoj zemlji. U blizini naselja stiskanje po gasu se ne preporučuje, ali još je uvijek dovoljno prostora za jurnjavu. Na tim se, sigurnijim dijelovima autoceste, koji broje oko trideset posto ukupne kilometraže značajno smanjio broj nesreća.

Pozitivni trend ipak nije utjecao na to da veći broj Nijemaca poželi voziti sporije ili uvesti ograničenja brzine, baš što ni Amerikanci ne vole slušati o restrikcijama posjedovanja oružja, ili Japanci o lovu na kitove. Od vremena Carla Benza, “auto naciji” su njihovi limeni ljubimci ponos proizvodnje, izvoza, kao i dio nacionalnog identiteta.

U nešto mračnijim vremenima Hitler je intenzivno radio na stvaranju mreže cesta s više trakova, koje su u poslijeratnim godinama pridonijele ekonomskom uspjehu zemlje. Preteča današnjeg autobahna u Njemačkoj nastala je u poslijeratnoj Weimarskoj republici 1932. godine i povezivala je Köln i Bonn. Cesta još uvijek postoji, i dio je autobahna 555.

Nešto kasnije, Hitler je zadužio Fritza Todta za njemačku cestogradnju. Todt je stajao iza programa otvaranja radnih mjesta koji je, prema nacističkoj propagandi, pomogao iskorijeniti nezaposlenost u Njemačkoj. Radnici autoceste živjeli su u radnim kampovima u blizini gradilišta, ali ne i dobrovoljno – regrutirala bi ih služba rada Reicha – i tako su obrisani iz evidencije nezaposlenih.

Zbog velikog broja radnika potrebnih u ratnoj proizvodnji, nije bilo dovoljno ljudi za izgradnju autoceste, zbog čega je rasla potreba za prisilnim radom, potvrđuje Alice Etropolszky, berlinska stručnjakinja za promet.

Do 1942. godine dovršeno je tek 3.800 km od planiranih 12.430 km autoceste. Nakon rata, većina cesta u zapadnoj Njemačkoj se obnovila, a osmišljen je i program proširenja koji je započeo pedesetih godina. Bundesautobahn danas broji čak 13.000 kilometara autoputa, što ga svrstava među najduže i najgušće cestovne sustave na svijetu.Većina dionica ima dva, tri ili čak četiri traka u svakom smjeru, kao i dodatni trak za nuždu.

Autocesta je u Njemačkoj institucija. Kraftwerkov hit “Autobahn”, 1975. godine neumorno se vrtio i osvajao glazbene ljestvice, a inspirirao je i braću Coen u “Velikom Lebowskom”. Imena restorana, kafića i klubova diljem Europe također nose njemački naziv za autocestu.

Romantičarsku priču o slobodi na stranu, Njemačka bi uvođenjem ograničenja na cestama itekako smanjila visoku emisiju zagađenja CO2, a značajno bi pao i broj ljudi koji ostavljaju živote na cestama zbog velike brzine. Ograničenje brzine na autocestama prometnim čelnicima se čini “van pameti”, no političke inicijative o odgovornijem ponašanju se ipak bude. Takva uplitanja u “slobodu nacije” izazivaju bijes, kako sindikalnih vođa, tako i ljutitih vozača koji pomisao na zabrane doživljavaju emotivno.

Kako će Njemačka smanjiti zabrinjavajuće brojke zbog kojih ne ispunjava klimatske ciljeve, tek ćemo vidjeti. Ograničenje brzine na autocesti od 120 kilometara na sat nadoknadilo bi petinu zaostatka Njemačke do cilja postavljenog za 2020. u prometnom sektoru, tvrde stručnjaci za okoliš.

(www.jabuka.tv)

5 komentara

  • Njemacka sveta država, vidimo po penzionerima, EM duže žive ovi što imaju njemacke mirovine, EM veće mirovine neusporedivo🤷‍♂️

  • Organizacija Todt je zaslužna i za pravljenje ceste Mostar – Široki, kao i mnoge druge projekte, ceste prema rudnicima boksita,uključujući i vojno kupalište na Pecari sa pumpama koje su vukle vodu iz Lištice. “Oslobodioci” su to do temelja uništili. O kvaliteti njihovih radova, ali i Austrougarske monarhije svjedoče i danas očuvane ceste čiji zavoji su izvedeni onako kako trebaju biti, a ne na način da ljudi gube glave zbog kontra nagiba.

Odgovori na Vesna X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.