Zahvaljujući nizozemskim volonterima, učenicima i profesorima iz nizozemskog gradića Baarn, učenike dviju područnih osnovnih škola u Livnu, u Priluci i Zabrišću, dočekale su novouređene učionice. Svojim rukama i sredstvima koja su sami prikupljali, uredilo ih je 24 učenika s pet profesora, piše Večernji list BiH.
Škole bile u lošem stanju
Ova lijepa priča o volonterima koji su, sedmu godinu zaredom, proputovali 2.000 km kako bi poboljšali uvjete u kojima borave i rade livanjski osnovci, krenula je od Aarta de Ruitera koji je kao EUFOR-ov časnik u Livnu bio 2010. Tom prigodom je uočio da su područne škole u lošem stanju, te je po povratku u Nizozemsku sa suprugom osnovao Zakladu za obnovu škola. Pitamo ga je li se umorio od Livna i ovog dijela BiH.
“Ne, umorio se nisam, ali razočaran malo jesam. Razočaran sam što u ovih 7 godina, koliko dolazimo i pomažemo, nitko od dužnosnika i političara nije došao barem se pozdraviti, pokazati neko zanimanje, barem ono najosnovnije. No, nije važno, mi ne dolazimo zbog njih, nego jer želimo poboljšati uvjete djeci, i to je ono što me motivira”, govori za Večernji list stari znanac.
Znamo da će ga taj motiv i idućih godina dovoditi u Livno i druge dijelove HBŽ-a, već je bio i u B. Grahovu. Aartova ljubav s Livnom već nam je poznata, no, što je motiviralo i dovelo njegove kolege profesore i učenike da, u tamo nekom gradiću na drugom kraju Europe, zasuču rukave i po prvi se put u životu uhvate čekića, laminata, špartle i valjka?
Kad im se ukaže prilika doći će opet, kažu nam učenici Lieva, Oguzhan i Willem. Novac su prikupljali od svoje rodbine, jedna od učenica je prodavala stvari bez kojih može, a Willem je svoj novac zaradio u očevoj knjigovodstvenoj tvrtki.
Prijeđe tisuću kilometara
‘Večernjak’ je pitao Aarta je li ovo prvi put da učenici sami prikupljaju donacije potrebne za renoviranje učionica u livanjskim školama.
“Ne, nije prvi put. To je zapravo dio dogovora. Kada ih pitamo tko od ponuđenih zemalja želi tjedan dana raditura”, govori Aart. Pridružio se i Goran Čeko, ravnatelj OŠ “Ivan Goran Kovačić”. Dijeli mišljenje Večernjeg lista kako u današnje vrijeme koje, nažalost, karakteriziraju materijalno i sebičnost, činjenica da netko prijeđe na tisuće kilometara kako bi obnavljao seoske škole, doista ostavlja bez riječi.
Često čovjek pokušava naći neke riječi koje bi to mogle nadomjestiti, ispričati, prepričati priču, ali nemam ih dovoljno. Mogu samo reći da je to jedan veliki čovjek koji našoj djeci želi dobro. Vidio je da su škole bile u lošem stanju, jako ih je puno, vi znate dobro da imamo 24 objekta u našoj općini. Vrlo je teško to održavati, a on je to spojio s jednim dijelom edukacije djece, odnosno pomoći nama. Mogu mu reći samo jedno veliko hvala.”
(www.jabuka.tv)
Povezane objave
4 komentara
Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.
Ma samo pohvale! Srica vasa , pa ne vide kakve su vam svatovi , pali bi na guzicu! Oni skromni ucitelji dolaze popravljaju ucionicu po ucionicu, a vamo nemores ostat od ” lipote i ideja” ! Sramite se!
Luce svakom loncu si poklopac
Sigurno da boli što niko ne dođe i barem se zahvali, ali tako makar mogu znat kako je živit u ovakvoj državi bez glave i repa. Bog vidi i zna…doće svačije vrijeme…
Za ” ono xxx” , a ti!