Nakon punih 20 godina Viktor i Lyudmila Moiseenko iz Asipovichya u Minsku u Bjelorusiji su pronašli svoju kćer Yuliu Gorinu (24), nestalu kad je imala samo četiri godine.
Roditelji, koje je policija gotovo dva desetljeća sumnjičila da su ubili kćer, napokon su je uzeli u svoje naručje. Priča nevjerojatno podsjeća na slučaj nestale male Britanke Maddie McCann, samo što ova ima sretan kraj, prenosi Fenix.
Što se dogodilo prije 20 godina?
To nitko još točno ne zna. Prema tvrdnjama roditelja, Yuila je tog kobnog 21. listopada 1999.godine putovala s ocem vlakom iz Bjelorusije u Rusiju. Tad je imala samo četiri godine.
Njezin otac Viktor Moiseenko je tijekom vožnje zaspao. Kad se probudio, počela je njegova noćna mora – četverogodišnje kćeri Yulie više nije bilo.
Policija je učinila sve kako bi pronašla dijete. Kad to nisu uspjeli, posumnjali su na roditelje i optužili ih za ubojstvo vlastitog djeteta. No, kako dokazi za to nikad nisu pronađeni, nesretni roditelji su sve do 2017. godine bili pod sumnjom policije.
Tad je ponovno pokrenut slučaj, roditelji su podvrgnuti ispitivanju putem poligrafa i prošli. Za djevojčicom se u to vrijeme još tragalo.
Priča za filmski scenarij
Cijelo to vrijeme roditelji, koji su danas u kasnim pedesetima, su tražili svoje dijete. Živjeli su u očaju i neznanju.
Prije tri tjedna su napokon zagrlili svoju kćer, i to zahvaljujući njoj, odnosno njezinom dečku.
Naime, ona nikad nije prestala tražiti svoje roditelje.
Policiji u ruskom gradu Ryazanu, gdje živi, otkrila je kako se sjeća putovanja s muškarcem i ženom, te da su je skrivali od policije, piše Daily Mail.
Ne sjeća se gdje su je i zašto ostavili, ali kad ju je policija pronašla, rečeno joj je da je govorila bjeloruskim naglaskom.
Ne sjećam se što se točno događalo. Sjećam se da smo spavali u napuštenim kućama. Policija mi je kasnije rekla da sam govorila bjeloruskim naglaskom i koristila domaće bjeloruske riječi za povrće, kao npr. za krumpir ili crveni luk, ali ne znam zašto ruski policajci nisu tome pridavali važnost dok su tražili moju obitelj, kazala je.
Policija u Rusiji ju je pronašla i nakon neuspjele potrage za roditeljima su je poslali u sirotište, a nakon nekoliko mjeseci posvojila ju je jedna obitelj.
Tražila biološke roditelje
Yulia Gorina je dala sve od sebe da pronađe biološke roditelje. Ali, svi pokušaji da otkrije svoj pravi identitet su bili uzaludni. Tek kad je rekla svom dečku Iliji Kryukovu (31) što joj se dogodilo, on joj je pomogao.
Odlučio je sve istražiti. Google je odigrao presudnu ulogu. 31-godišnjak je putem tražilice otkrio da je prije 20 godina u Bjelorusiji nestala djevojka.
Počeo je istraživati i došao do bioloških roditelja svoje djevojke.
Dirljivo okupljanje dogodilo se nedavno u policijskoj postaji u bjeloruskom naselju Marjina Horka.
Majka Yulie Gorina, Lyudmila Moiseenko, rekla je: “Dvadeset godina je kao cijeli život, ali nikad nismo izgubili nadu. Vjerovali smo – i tako smo se našli.”
Svi su plakali od sreće
Svi smo plakali, rekla je Yulia Gorina.
Nismo mogli ni razgovarati, samo smo plakali i grlili se. Roditelji su mi rekli da me dugo traže i vjerovali su da će me jednog dana naći. Majka me nije mogla pustiti, sjedila sam joj u krilu kao da sam djevojčica, a ona me nije puštala, rekla je Yulia.
Lyudmila Moiseenko je medijima rekla: “Danima smo sve pretraživali, svaki vlak od Minska do Asipovichy i natrag, pitajući putnike jesu li vidjeli Yuliu, fontane, trgovine, napuštene kuće, sve smo provjerili … Bilo je nevjerojatno bolno, sve te godine tuge, ne znajući što se dogodilo s našom kćeri.”
U međuvremenu je DNK test potvrdio ono što su svi znali zbog sličnog izgleda roditelja i kćeri: Yulia Gorina zaista je ona djevojčica koja je nestala prije 20 godina. Sada su svi uzbuđeni što mogu započeti novo poglavlje u svom životu i dovršiti staro.
Nisam pronašla samo majku i oca, nego i brata Dmitrya i stariju sestru Nadezhdu, kaže Yulia.
Yulia i dalje živi u Ryazanu, gdje je 1999. godine pronađena na željezničkoj stanici.
(www.jabuka.tv)
Sto ti je zivot ? Prelijepa prica sa prelijepim zavrsetkom.Sto ti je svijet mali.Zivot je ono sto planiras , a ne bude. Isto kada trazis neku stvar i ne mozes je naci , a poslije istu nadjes bez trazenja kao da si je ti tu ostavio . Hvala Bogu za sretni pronalazak.