Nema češnjaka bez jesenske sadnje

Češnjak se uglavnom sadi u jesen, prezimljuje, i u idućoj godini razvija vegetativnu masu i lukovicu – glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja, pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češanja u lukovici.

Češnjak je kao i luk sličnih zahtjeva prema tlu i plodoredu. Uzgaja se iza okopavina koje su obilno gnojenje organskim gnojem. Ako nema takvih površina onda svakako prije sadnje treba obaviti gnojidbu organskim gnojivima, primjerice Biorex ili Frutorto. Osim ovih gnojiva može se koristiti i organsko gnojivo pod nazivom Povrtko. Na istoj površini može se uzgajati svake 3 – 4 godine.

Priprema tla za sadnju ista je kao i kod proizvodnje luka. Češnjak ima mali broj selekcioniranih sorti, pa se za proizvodnju koristi sadni materijal proizveden što bliže području uzgoja češnjaka. Prosječna masa lukovice naših domaćih ekotipova obično je 30 – 40 g, a primjerice francuski kultivari oslobođeni virusa imaju prosječnu masu lukovice 70 – 100 g, što je dovoljno ilustrativan primjer.

Sadnja češnjaka

Jesenskom se sadnjom postižu veći prirodi, glavice su krupnije, ali se kraće čuvaju od glavica proizvedenih proljetnom sadnjom. Jesenska sadnja češnjaka obavlja se krajem rujna i u listopadu. Češnjak se sadi na dubinu 4 – 5 cm. Sadnja se obavlja u trake ili redove, ovisno od potreba i mogućnosti. Najčešće se sadi u troredne ili četveroredne trake na razmak 30 x 10-12 cm.

Za sadnju se uzimaju vanjski češnji s glavice češnjaka jer su krupniji i razvijeniji. Unutarnji češnji imaju tanji i slabiji ovojni listić, nejednaku krupnoću, pa se stoga ne postiže odgovarajući učinak. Za četvorni metar potrebno je posaditi 6 – 8 dekagrama češanja.
Češnji se prije sadnje, zbog zaštite od bolesti, potapaju u otopinu nekog botriticida desetak minuta. Za to možete koristiti pripravak Signum.

Češnjak je tehnološki sazrio kada lišće požuti, a stabljika se počinje sušiti. Vadi se po suhom i lijepom vremenu, kad je tlo umjereno prosušeno. Najpovoljniji rok vađenja je kada je 30 – 70% listova suho. Nakon vađenja češnjak se smješta u prostor zaštićen od sunca, u tankom sloju da se prosuši, a poslije se čisti i sprema za čuvanje. Na području Hercegovine se najčešće plete u vijence.

(www.jabuka.tv)