Natječaji u BiH: Jedini kandidat s doktoratom posljednji na listi

Da u Bosni i Hercegovini ni najveće akademske titule i međunarodne reference ne koriste mnogo ukoliko nemate “partijske knjižice” svjedoči i posljednji slučaj s Univerziteta u Bihaću. Iako je na natječaju bio jedini kandidat s doktorskom disertacijom, Almir Badnjević završio je kao najlošije ocijenjeni kandidat, jer je, prema njegovim riječima, jedini kriterij za izbor bila stranačka podobnost.

U srpnju 2017. godine raspisan je natječaj za izbor članova Upravnoga odbora Univerziteta u Bihaću. Na natječaj se prijavilo osam kandidata, od kojih je samo jedan imao akademsku titulu doktora znanosti. Upravo je taj kandidat, prema nejasnim kriterijima Povjerenstva za izbor i imenovanje Upravnoga odbora Univerziteta, ocijenjen kao najlošiji.

Riječ je o Almiru Badnjeviću, jedinom doktoru znanosti iz oblasti biomedicinskoga inžinjeringa u Bosni i Hercegovini, piše Klix.ba.

Badnjević je osnovnu školu pohađao u Bosanskoj krupi te je bio učenik generacije, dok je srednju Elektrotehničku školu 2005. godine završio u Bihaću, također kao učenik generacije. Zvanje magistra elektrotehničkih znanosti stekao je 2010. godine na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu te kao jedan od najboljih studenata generacije postaje dobitnik Zlatnoga prstena Univerziteta u Sarajevu. Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu 2015. godine je stekao zvanje doktora znanosti.

Iste godine izabran je u zvanje docenta iz oblasti bioinžinjeringa, elektronike i automatike na univerzitetima u Sarajevu i Bihaću. Radi kao šef Odsjeka za genetiku i bioinžinjering na Burch Univerzitetu u Sarajevu, docent je na Tehničkom fakultetu u Bihaću te stručnjak iz prakse na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu.

Od 2010. do 2013. godine pohađao je više od 20 različitih specijalizacija iz oblasti medicinske elektronike, medicinskih uređaja i biomedicinskoga inžinjeringa širom Europe.

Uz bogato radno iskustvo, Badnjević je autor ili koautor više od 60 znanstvenih članaka objavljenih u poglavljima knjiga, znanstvenim i profesionalnim publikacijama te međunarodnim konferencijama. Autor je jedinstvene knjige koju je publicirao najveći svjetski izdavač Springer pod nazivom: “Inspection of Medical Devices“, koja je univerzalni protokol za cijeli svijet o ovoj temi.

Od 2016. godine njegov CV je uvršten u američki Marquis Who’s Who in the World, čime je postao jedan od tri posto najuspješnijih ljudi na svijetu.

No, ništa od navedenoga nije mu bilo od pretjerane koristi prilikom izbora za članove Upravnoga odbora Univerziteta u Bihaću. Za Klix.ba Badnjević je objasnio što se to u proteklom periodu događalo kada je riječ o ovom natječaju.

Na prijedlog nekoliko prijatelja, prije godinu i pol sam počeo raditi na Tehničkom fakultetu u Bihaću kao vanjski suradnik. U međuvremenu se okupila jedna grupa mlađih ljudi, među kojima sam bio i ja, koja se dobro uvezala i odlučila da zajedničkim snagama pomogne Univerzitetu u Bihaću. Organizirali smo nekoliko znanstvenih konferencija i uspjeli donijeti dva Erasmus projekta, govori Badnjević na početku razgovora.

U međuvremenu je raspisan natječaj za Upravni odbor Univerziteta, a kolege su ga nagovarale da se prijavi.

Na jednoj od tih konferencija pitao sam premijera županije, dekana, rektora i ostale je li u redu da se ja prijavim, jer nisam želio nikom smetati i kvariti bilo kakve odnose. Oni su mi rekli da imam njihovu punu podršku, da se trebam prijaviti i da im je drago što sam uopće htio surađivati s bihaćkim univerzitetom. Nakon svega toga, isti ti ljudi formiraju povjerenstvo koje izvrši ovakvo ocjenjivanje, objašnjava Badnjević.

On ističe da se u natječaju kao kriterij tražilo visoko obrazovanje.

Tu je stajalo da ako bude više kandidata s, primjerice, doktoratom – gledat će se broj publikacija. Od svih prijavljenih kandidata samo sam ja imao doktorat. Na samom intervjuu, pak, izložio sam kompletan plan i program što namjeravam raditi, a rekao sam im i da ću sav honorar preusmjeriti studentima kojima je potrebna financijska podrška. Ipak, na konačnoj listi sam ocijenjen kao najslabiji kandidat, dodaje.

Ističe da je zbog očigledne nepravde odlučio javno reagirati.

Ne želim više ni raditi kao suradnik na Tehničkom fakultetu u Bihaću te sam otkazao ugovor o radu s njima. Na kraju krajeva, tužit ću povjerenstvo koje je to uradilo, jer naprosto želim znati koji su to bili kriteriji za ocjenjivanje. Tijekom dana, čak me zvalo nekoliko kolega s Univerziteta u Sarajevu koji rade kao suradnici na Bihaćkom univerzitetu i također su mi rekli da će otkazati svoj angažman, kaže Badnjević.

Badnjević smatra da se ovakvim primjerima šalje “odlična” poruka mladim ljudima.

Kada su me kolege nagovarale da se prijavim na natječaj govorili su mi da, ako se ja prijavim sa svojim referencama, nema šanse da će neka politika nešto progurati. Zajedno s njima, želio sam pokazati mladim ljudima da, ako imaš reference, ni politika te ne može sputati i da kao takav moraš biti prihvaćen. Međutim, nakon ovakvih primjera, zaista čovjeku bude jasno zašto se pola Unsko-sanske županije iselilo, kaže za kraj Badnjević.

Odgovor Univerziteta u Bihaću na pitanje koji su kriteriji Povjerenstva prilikom rangiranja kandidata za članove Upravnoga odbora i kako se dogodilo da kandidat koji jedini ima akademsku titulu doktora znanosti i dobre znanstvene reference bude posljednje plasiran, još uvijek nije dobiven, piše Klix.ba.

(www.jabuka.tv)