Najuspješnija serija u povijesti Netflixa bazirana na dječjoj igri

Netflixova serija „Igra lignje“ je prva po gledanosti u više od 90 zemalja. Dječja igra koja postaje borba na život i smrt je više od krvoprolića.

Jedna stvar je zajednička siromašnim i bogatim ljudima, kaže se u „Igri lignje” („Squid Game”): ne uživaju u životu.

Jedni zbog toga što ne znaju kako skrpiti kraj s krajem i prehrane sebe i svoje obitelji, a drugi se dosađuju u svom izobilju. Zašto ih onda ne spojiti?

I tako „Igru lignji” organiziraju vrlo bogati, koji iz razonode pozivaju stotine gubitnica i gubitnika. Onda ih vode kroz šest rundi igre. Svatko tko ne prođe rundu u ovoj igri biva „diskvalificiran” – pogubljen. A pobjedniku se smješka novčana nagrada od nekoliko milijuna.

Radnja ove po svemu sudeći najuspješnije serije u povijesti Netflixa, bazirana je na jednostavnoj dječjoj igri, koja uključuje život i smrt.

Bilo da se radi o igri trčanja, u kojoj svatko tko se u pogrešnom trenutku pokrene biva upucan u glavu, ili gubitnički timovi u jezivoj tišini budu bačeni u ponor – a na kraju se više računaju perfidni psihološki trikovi, s kojima igračice i igrači moraju apsolvirati runde „Igre lignji”, piše DW.

Brutalno i neizdrživo

Serija je dijelom toliko neizdrživo jeziva da neki prestaju gledati. Tko izmišlja ovako nešto uništavajuće? To je korejski redatelj i scenarist Hwang Dong-hyuk.

On je imao spremnu priču još 2008., ali nitko se nije htio upustiti u snimanje, a svim potencijalnim ulagačima je bilo prebrutalno i nerealno.

Scenarist je ispričao Wallstreet Journalu da je tada, kako bi preživio, morao čak prodati svoj laptop. Pandemija koronavirusa je toliko produbila rastući jaz između bogatih i siromašnih da je to postala salonska tema, kaže Dong-hyuk.

Svijet se promijenio. U odnosu kako je bilo prije deset godina, sve što se u ovoj seriji događa je za današnje ljude vrlo realno.

Ogledalo društva

Godine 2020. korejski film „Parazit” osvojio je Oscara. I u ovom filmu je također središnja tema struktura korejskog društva. Možda je međunarodni uspjeh ovog filma doprinio da je „Igra lignji” startala tako dobro.

Sulgi Lie, stručnjak za film i medije na Slobodnom sveučilištu u Berlinu i Akademiji lijepih umjetnosti u Beču autor je izložbe retrospektive korejske kinematografije. On smatra da serija neobično jasno prikazuje probleme društva u Južnoj Koreji.

Radna mjesta se ukidaju, strani radnici se eksploatiraju i obespravljuju, hijerarhijska struktura postaje još očiglednija. Tijekom korona-krize se izvještavalo o povećanoj stopi samoubojstava ljudi, koji su jednostavno propali kroz pukotine socijalnog osiguranja. Mislim da su slične globalne tendencije u Koreji još izraženije.

Tu se uklapa i to što su igračice i igrači u seriji iz svih mogućih društvenih miljea: otpušteni radnici, jedan izrabljivani Pakistanac, nekadašnji elitni student, žena koja je izbjegla iz Sjeverne Koreje, liječnik koji je pogrešno liječio pacijenta i naravno – gangster. Nitko od njih nema „vani” više nikakve šanse, jer društvo je brutalno prema gubitnicima. I zbog toga svi oni koji su preživjeli prvi krug, dragovoljno idu dalje.

A onda, tako stoji na jednom mjestu u seriji: Postoje dva pakla. Gori se zove – stvarnost.

Nasilje nije ono što je najbrutalnije

„Igra lignji” se često kritizira zbog drastičnih scena nasilja. Pritom orgije nasilja u popularnim filmovima i serijama nisu ništa novo. Još je u Tarantinovim filmovima poput „Od sumraka do zore” bilo krvi do koljena, kao i u vrlo uspješnoj seriji „Igra prijestolja”.

Zaista brutalno u seriji je, kaže Lie, to što se jednostavne dječje igre odjednom pretvaraju u krvavi pir – na dječjem igralištu, ispred zidova oslikanih plavim oblacima…

Vrlo jednostavan, ali učinkovit trik je to što se serija oslanja na vrlo arhaične dječje igre poput pikula ili natezanja konopca, i što nasilje eskalira upravo iz tih dječjih igara. Nije samo nasilje, nego je napetost između igre i nasilja ono što je najzanimljivije u seriji.

Zašto je „Igra lignje” tako popularna posebno kod mladih, za Lie je očigledno: Mnogo toga podsjeća na strukturu računalnih igara. S jedne strane je tu brojanje mrtvih, što u video-igricama nije neuobičajeno, ili skupljanje trofeja ili bodova, a s druge strane tu su razine igre. Ako savladaš jednu, prelaziš na drugu.

Nevjerojatni obrati

Ovisnici o serijama u pravilu mogu vrlo brzo predvidjeti što će se u idućem trenutku dogoditi. U „Igri lignji” to pak nije baš jednostavno. Scenarist uvijek ima spremno iznenađenje. Pritom se gledatelji teško mogu identificirati s nekim od likova.

Krugovi igre zahtijevaju uvijek nove timove – ako se netko u jednoj rundi morao držati zajedno, u sljedećoj akteri postaju smrtni protivnici. Ovdje nitko nije siguran. Jer, najjači mogu postati najslabiji i obrnuto.

Drastičan način na koji je ispričana ova priča svakako treba zahvaliti kulturnoj i političkoj pozadini Južne Koreje.

U Koreji ima mnogo kontradikcija između tradicije i modernog vremena, i ove kontradikcije koegzistiraju, kaže Sulgi Lie.

A te mnoge konfliktne zone su za filmove i serije vrlo zanimljive. Zbog toga se priče pričaju radikalnije. Jer, u društvu vlada stalna napetost, piše DW.