Pravila je skulpture u drvu, najčešće životinja. Ostavila je nekoliko tisuća skulptura. Organizirala je niz samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Preminula je 22. lipnja 1994.
Djetinjstvo provodi u velikom siromaštvu. Tijekom njenog ranog djetinjstva, osobito za vrijeme trajanja Prvog svjetskog rata, u Hercegovini vladaju velika suša i glad. Situacija je bila toliko teška i ozbiljna da fra Didak Buntić 1917. godine organizira premještaj oko 17.000 hercegovačke djece u Slavoniju, kako bi ih spasio od gladi.
Nije nikada išla u školu, već se u desetoj godini života sama opismenila. Udaje se u Oklaje kraj Širokog Brijega, gdje provodi većinu života baveći se kućanskim poslovima i poljoprivredom. Godine 1942. postaje udovica i otada nosi crninu, koja joj uz cigaretu koju puši od svoje 8. godine, postaje zaštitni znak. Nakon smrti muža Marijana postaje glava obitelji te sama podiže djecu i unuke, koji su joj oduvijek bili snažan životni oslonac.
Godine 1977. iznenada umire njezin sin Vitomir što ostavlja dubok trag u njenom životu. Iste se godine Sofija Naletilić, u dobi od 64 godine, počinje baviti kiparstvom (diljanjem), nakon što je unuku pomogla napraviti skulpturu ptice za školu.
Najbolji i najpoznatiji dio njenog opusa čine kipovi životinja, a izrađivala je i povijesne i biblijske likove. Otkriva ju likovni kritičar i književnik Dubravko Horvatić. Prvi put samostalno izlaže 1982. godine u Zagrebu, u privatnoj Galeriji Schira. Bilo joj je tada šezdeset i devet godina.
Otada sudjeluje u brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Među ostalim, njena djela bila su izložena u Đurđevcu, Vinkovcima, Opuzenu, Dubrovniku, Varaždinu, Hlebinama, Velikoj Gorici, Zagrebu, Ljubuškom, Sarajevu, Bratislavi i Bergenu.
Godine 1985. u anketi revije Start proglašena je “osobom godine”. Zbog rata, 1992. godine prvi puta u životu napušta svoju kuću i rodni kraj te odlazi u izbjeglištvo. Tada privremeno živi na otoku Čiovu, kraj Trogira. Umire 22. lipnja 1994. u Širokom Brijegu, dva mjeseca prije međunarodnog priznanja na svjetskom trijenalu naivne umjetnosti Insita 94 u Bratislavi.
Jedno izložbeno djelo bake Penavuše u FG na Širokom Brijegu
Veliki dio njenog kiparskog opusa danas čuva obitelj, a brojna djela nalaze se u privatnim kolekcijama te u nekoliko muzeja i galerija (Franjevačka galerija u Širokom Brijegu, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Moderna galerija, Galerija Klovićevi dvori u Zagrebu i Galerija Petar Smajić u Ernestinovu).
Zanimljivo je kako baka Penavuša u rodnom Širokom Brijegu još uvijek nema ulicu ili neku bistu sa svojim karakterističnim likom. Gotovo svi gradovi drže do svojih poznatih sugrađana, a Sofija Naletilić je sigurno svojim radom uvelike promovirala mjesto iz kojeg dolazi. I možda je to ideja o kojoj bi u budućnosti mogli razmisliti i u vladajućim strukturama u Širokom Brijegu.
Penavušini radovi itekako su cijenjeni u svijetu umjetnosti
(www.jabuka.tv)
Blago Čuljak, vlasnik tvrtke Green Code iz Širokog Brijega, inženjer računalstva i iskusni stručnjak u…
Ime Tomislava Kiša, koji je u gradskom derbiju protiv Veleža, u 95. minuti, zabio pogodak…
Vlada Litve je uvela sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS-a Nenadu…
Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa sastao se u utorak u Sarajevu s članovima Predsjedništva Bosne…
Muška košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u 2027. u Kataru…
Sudačko povjerenstvo Europske nogometne federacije (UEFA) odredilo je suce za finala europskih natjecanja u sezoni…
Komentari:
Sto me nasmija ulicu,nek joj unuci posvete ime na kafiću galeriji a ne ulicu trazit.
Tko kaže da išta traži, a kamoli ulicu? Novinar želi reći da mu je nejasno kako Sofija nema svoju ulicu, a ne da bilo tko od njenih stvarno traži ime ulice po njoj. A što se tiče imena kafića Galerija, sami naziv 'Galerija' ti govori da je kafić nazvan po njoj, jer se u kafiću nalazi veći broj njezinih skulptura, a povodom toga nastalo je i ime 'Galerija'. Ponekad kad zbrojiš dva i dva, uistinu se lako skopčaju neke stvari. Svako dobro
Hahaha bravo majstore, prvo pročitam komentar ovog iznad i kontam koji debil, on bi vjerojatno dao ulicu Paveliću mada nema pojma tko je taj isti Pavelić bio...zatim pročitam tvoj komentar i baš se nasmijem, genijalac nije shvatio ni zašto se zove Galerija ali mu smeta i Galerija i baba Penavuša...nevjerojatno je da je ovakva djela radila jedna baba iz Oklaja, ovo je svjetski danas a tek tada!
Ti našeg Antišu Pavelića ne diraj znamo mi malo bolje tko je i što je naš Antiša .Ok
@Gost Galerije Svaka čast na gospodskom komentaru, bez iti malo vrijeđanja.
Ovo je dika Hecegovine ! S ovim pobjeđujemo svake izbore!
Ima svoju ulicu, pogledajte na karti grada, u Oklajima gdje se udala i živjela.
LP
Koliko je Dušica pomola i kiparica i svetica.
Koliko je Dušica pomogla i kiparica i svetica.
Naravno da ima svoju ulicu u Oklajima
Baba Penavuša je dika svih pravih širokobriježana
Koji su krivi širokobriježani?
Siroki jos 24g nije ulice,kucne brojeve rijesio pa kad vlast hdz misli oznacit ulice i kucne brojeve,smjesno do boli.
I navigaciju ti dati kad se voziš širokim aj ne dipli.demonski nekršćane.
Draga nasa Penausa pokoj vjecni daruj joj Gospodine
Oće Grga Zlatoper da unovči babu,napravite i jedan trg na kojem će štemat kamen i turpijat drvo,sa odmakom