Mostarsko ljeto 2018: Upriličena “Književna večer s Dževadom Karahasanom”

U utorak je u velikoj sali Centra za kulturu grada Mostara, a u okviru kulturno-turističke manifestacije “Mostarsko ljeto 2018“, upriličena književna večer s Dževadom Karahasanom.

Prije samog početka, posjetiteljima se kratko obratio direktor Narodne knjižnice Mostar, u čijoj je organizaciji bio događaj, Rasim Prguda.

Književno veče, uvaženi gost je otpočeo čitanjem odlomka iz svog djela “Šahrijarov prsten” rečenicama:

Moderni namještaj je upravo čudesno pogodan za selidbu, toliko da je čovjek sklon pomisliti kako je on i namijenjen prije svega selidbi. Sklopljen je od dijelova međusobno povezanih polugicama i zavrtnjima tako da se bez ikakvih problema može rasklopiti, složiti u jednostavne pakete, prenijeti na neko drugo mjesto i tamo opet sklopiti kao da se ništa nije dogodilo. A to rasklapanje isklapanje toliko je jednostavno i tako dosljedno sastavljeno od postupaka koji su gola mehanička nužnost da bi se njime mogli, sasvim uspješno, tješiti muškarci opterećeni kompleksom tehničkog idiota.

Događaju su prisustvovali mnogobrojni građani Mostara, koji su sa oduševljenjem slušali velikog pisca, a koji je na vrlo jednostavan, šaljiv način, uz razna prepričavanja i anegdote, govorio o svojim prvobitnim planovima, selidbama, načinu na koji je upoznao svoju ljepšu polovinu, i o ljubavi općenito.

Bez ljubavi nema ništa. Nakon što sam saznao da se Zemlja kreće oko Sunca, što se mene tiče moglo bi se kretati i Sunce oko Zemlje i Zemlja oko Mjeseca, u mom životu se sve okrenulo tumbe kad sam se zaljubio. Ja mislim da bez ljubavi prije svega nema radosti. Ja ne znam jeste li primjetili jednu zanimljivu činjenicu. Samo ljubav,  emocija u nama oslobađa energiju. Empedokla, jedan od mojih učitelja, tvrdio je da je ljubav kosmička sila. Ljubav je ono što svijet drži na okupu., istakao je naš gost Dževad Karahasan.

Književnik nam je pročitao i odjeljke iz djela „Što pepeo priča“, i „Anatomija tuge“. Sa posebnom radošću posjetiocima je objasnio radnju pripovijetke „Anatomija tuge“, jer je centralni dio iste vezan za Mostar.

Riječ je o pripovijetki koju pripovijeda Emilijano Monteki, Mostarac, sin talijanskog partizana i jugoslovenske partizanke. Monteki je 1992. godine otišao u Pjaćencu (Piacenza), grad svog oca, i umire od tuge za Sarajevom i Mostarom.

Središnji dio pripovijetke je govor o Mostaru iz piščevog djetinjstva i mladosti, o Mostaru kojeg se Karahasan sjeća. Kako nam je kazao uvaženi gost, intimno, u sebi, književnu veče je posvetio svom dragom pokojnom prijatelju, sjajnom glumcu Toniju Peharu. Nakon završetka književne večeri, posjetioci su imali priliku pitati velikog književnika ono što ih posebno interesuje. Pitanja je bilo mnogo, a jedno od njih je bilo vezano za njegov odnos prema Mostaru.

Moj odnos prema Mostaru je jako kompliciran. U Mostaru sam otkrio nešto čega je moje djetinjstvo, moje odrastanje u Duvnu bilo pošteđeno, za šta je bilo uskraćeno. Otkrio sam rituale koji nam pomažu da reflektiramo svoje odrastanje. Mostar je grad svjetlosti, to nam je Andrić sjajno otkrio. Mene je za Mostar vezivala moja ovisnost o svjetlosti. Istovremeno Mostar je grad u kojem sam se najgore u životu smrznuo. Ja nikad nisam došao na ideju da živim u Mostaru, a uvijek sam sa zahvalnošću i radošću prihvatao svaki poziv da dođem ovamo. Provesti 5 dana u Mostaru je čudo od ljepote, ja mislim da bi bilo nepodnošljivo živjeti u njemu stalno., kazao je kroz šalu naš uvaženi gost.

Moderator je bila prof. Anisa Husnić, a događaj je uveličao profesor muzike i direktor Muzičke škole Mustafa Šantić izvođenjem 3 predivne sevdalinke, stoji u priopćenju.

(www.jabuka.tv)