Mostarski liječnici iz kliničke smrti vratili u život Ljubu Praljak

Ljuba Praljak porijeklom iz Mostara je uslijed teške bolesti i napada alergije u ljeto prošle godine doživjela kliničku smrt. Nadljudskim naporima liječnika SKB Mostar ona je vraćena u život.

Ova umirovljenica koja je trenutačno nastanjena u Zagrebu tvrdi da joj je u mostarskoj bolnici pružena pomoć koju, kako kaže, ne bi doživjela niti u velikim svjetskim medicinskim centrima.

Želeći se zahvaliti mostarskim liječnicima, ona je ovoga tjedna prigodom prvog posjeta Mostaru od toga događaja kontaktirala našu redakciju i ispričala životnu dramu koju je proživjela dok su se liječnici Odjela za reanimaciju SKB Mostar borili za njezino preživljavanje. Nakon što su liječnici na Zagrebačkom Rebru vidjeli njezine bolničke papire, istaknuli su da bi oporavak u Ljubinom slučaju malo tko uspio učiniti mogućim.

“Ono što su za mene učinili doktori i sestre Odjela za reanimaciju i kasnije Polivalentnog odjela teško da bih doživjela i u jednome drugome medicinskom centru. Ravnatelj bolnice može biti sretan što ima takve stručnjake. Ne mogu izraziti riječima svoju zahvalnost prema njima. Pažnja, njega i ljubaznost koju su mi iskazali tijekom moga boravka u bolnici je izuzetna. Spasili su mi život i nakon toga me njegovali kao da sam im član najuže obitelji”, istaknula je Ljuba.

Ažurnost liječnika

2002. godine njoj je dijagnosticirana autoimuna bolest pod nazivom miastenija gravis, odnosno oboljenje nervnih završetaka mišića. Nakon daljnjih pretraga koje je obavila u Splitu, utvrđena joj je i druga autoimuna bolest dijabetes. Nakon utvrđenih oboljenja, lijekove u Mostaru je morala plaćati i do 500 maraka, jer se isti nisu nalazili na esencijalnoj listi. Primorana je bila napustiti Mostar i preseliti se u Zagreb zbog, kako kaže lakšeg života za takvu vrstu bolesnika. Prošle godine je došla posjetiti Mostar i ne sluteći što će je snaći.

“Naglo mi je pozlilo, osjećala sam se loše. Imala sam mučnine i vrtoglavice”, kazala je Praljak. Hitno je prebačena u bolnicu gdje joj je pružena prva pomoć putem reanimacije.

“Preživjela sam kliničku smrt. U cijelom tom procesu, osjećala sam da se nalazim u jednom tunelu koji se sužava sa svake strane. Osjetila sam da me nešto steže i pritišće u prsima. Nisam mogla disati, bila sam kao pritisnuta nekom mračnom presom i silom sa svih strana. Na kraju toga mraka i crnila sam ugledala svjetlost. Osjećaj je bio tako stvaran. Mislila sam da je kraj. Iznenada sam u jednom trenu počela osjećati tijelo. Jasno sam osjetila da fizički odskačem u zrak! Čula sam glasove i galamu oko sebe. Otvorila sam oči i vidjela doktore koji su stajali iznad mene. Prvo čega se jasno sjećam su riječi. „Vratili smo je! Uspjeli smo!“, Potom sam čula umirujući glas doktora koji me je oslovio s imenom i rekao mi da ne brinem, da me je adrenalin vratio u život. U tome trenutku sam okrenula glavu i ugledala doktoricu Karin kako sjedi na podu pored moga kreveta. Nakon reanimacije bila je toliko iscrpljena da je od umora samo klonula na pod. Mogla sam osjetiti koliko su doktori bili sretni jer sam preživjela. To nikada neću zaboraviti“, u dahu je ispričala Praljak.

Zahvalnost osoblju

Nakon cijelog procesa reanimacije, Ljuba je uspješno vraćena u život. Nakon toga je prebačena na Odjel polivalentne intenzivne njege.

“Na odjelima reanimacije i polivalentne intenzivne njege pružena mi je maksimalna skrb. Veliko hvala doktorima Mati Galiću, Silviji Benedeti- Ćeško, Vlatku Bakoviću, glavnoj sestri Ljilji, doktoricama Karin i Volarić kao i svim djelatnicima ovih odjela čijih se imena ne mogu sjetiti. To je tim mladih stručnjaka koji su punih 9 dana brinuli o meni. Imala sam dojam da se, čim otvorim oči, netko od njih automatski stvori pored moga kreveta. Njihova pažnja me je toliko ganula da sam jednostavno osjećala potrebu da im se javno zahvalim i ispričam ljudima jednu pozitivnu i za mene dirljivu priču o mostarskom medicinskom osoblju. Ležala sam u bolnici na Floridi i u Hrvatskoj. Odgovorno tvrdim da bi se i u tim bolnicama ponosili takvim ljudima ako bi ih imali za suradnike“, kazala je Praljak. Ona je posebno istaknula činjenicu kako ni jedan od doktora niti medicinskih sestara ni u jednome trenutku od nje ni od bilo koga iz njezine obitelji nije zatražio bilo kakav oblik naknade za spašavanje njezinog života. „Želim to naglasiti zbog čestih svjedočenja ljudi koji tvrde suprotno. Moje iskustvo je potpuno drukčije. Od svih medicinskih djelatnika navedenih odjela sam dobila pažnju i skrb koja se može pojasniti samo čistim altruizmom i požrtvovnošću. Hvala im od srca“, poručila je Praljak.

(Dnevni list)