Vijest o njegovoj smrti rastužila je mnoge pa i one koji ga nisu slušali, jer iza sebe je ostavio veliko glazbeno naslijeđe.
A diljem gradova Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine okupili su mnogi njegovi fanovi i uz svijeće i molitve uputili mu posljednji pozdrav na neki drugi svijet.
U nedjelju navečer, Mostar u kojemu je Balašević gostovao više puta, je pokazao s kakvom tugom je zaprimio vijest o njegovoj smrti.
Brojni Mostarci okupili su se na Španjolskom trgu i zapalili svijeće u čast velikog Đorđa. Mirno, dostojanstveno i u tišini dok su u pozadini lagano svirali njegovi najveći hitovi uputili su posljednji pozdrav svom omiljenom glazbeniku.
Kako je izgledao oproštaj Mostaraca od Balaševića, pogledajte u našoj fotogaleriji i videu.
(www.jabuka.tv)
Sveta potvrda ili krizma je važan sakrament u životu mladih katolika koji označava potvrdu njihove…
Banane su nevjerojatno hranjivo voće koje je često zanemareno kad je riječ o gubitku masnoće.…
Kako nas je sve više na internetu tako je i sve više prevaranata i prevarenih…
Europska komisija je od BiH zatražila da se prestane s praksom stranačkog zapošljavanja u državnoj…
[gallery ids="682769,682775,682773,682772,682774,682771,682770"] Iz Mostara je u nedjelju za Vukovar krenula 12. po redu Biciklistička karavana…
Ukupna proizvodnja šumskih sortimenata u Federaciji BiH u razdoblju siječanj-ožujak ove godine u odnosu na…
Komentari:
Prekjučer u Zagrebu, na Ilici, plakat na ćirilici. Kažu to mu je bila želja.
Meni sasvim dosta. Ne sviđaju mi se njegove pjesme, ni to silno naricanje, no, kao i svakom drugom umrlom - pokoj vječni daruj mu Gospodine...
Ti si fakat glupa ko kurac. Zaista me zaboli za Balasevicem, postujem lik i djelo, ali nisam fan, ali ako ne znas sta komentiras, radije ne komentiraj nego na svaku vijest ostaviti upis, a da blage veze nemas o materiji koju tako dragovoljno dajes na uvid. Gdje ti, gdje Zagreb, i gdje pogotovo tvoje ''sasvim dosta''. Nekom premalo, a nekom i previse.
Za 22:05- Zabolilo te, a? Koje? Ovo s ćirilicom?
S obzirom da znam tko si i tko su tvoji, iskreno, zaboli me ona stvar za tvoje mišljenje. Nebitan si.
Neki od nas su više u Zagrebu, nego ovdje - tako da ja ovaj vikend vidjeh ćirilicu na Ilici u čast Balaševiću. I točka.
I, daleko si ti od zagrebačkog slenga.
Meni vučeš na nekog polušiptara koji je tek svladao hrvatski al ga još muči naglasak kao i duge rečenice u kojima ne zna di bi stavio točku.
Sto bi me bolilo nesto s cirilicom? Pismo kao pismo, poznavanje cirilice smatram dodatnom pismenosti, nista vise, a samo ortodoksni glupani povezuju neko pismo sa necijom nacionalnosti, tako da, eto sta i koliko ti vidis. Ovo ostalo ne bih komentirao, sama sebe dovoljno diskreditiras turbo glupim upisima i ''misljenjima'' na ama bas svaku temu.
Umre od korone veliki domoljub i borac za Hrvatsku ,mediji iz iste slučajno objave 10 sekundi ,a umre veliko Yugoslaven Srbin(četnik) isti mediji tuguju i na običnim vijestima 5 minuta ,a ginuli smo za Mostar ,ta kasaba će biti i ostati yugo -tursko leglo ,o mrtvim "sve najbolje"ali po čemu ovaj ,heBBBem. vam vašu YU
Zašto se Široki nije oprostio od Doleta
Jedno titno govno manje
Đorđe Balašević: " Ja inače pevam na svom maternjem hrvatskom jeziku ... ali ... ali postoji jedan problem mali u svemu tome, ja govorim jednu iskvarenu verziju hrvatskog, takozvani srpski.
Ovo mu je bilo potpuno ispravno.
Mostarski cigani se opraštaju, mostarskim romima svejedno
Glupa naroda Bože dragi. Pa "Đole" je podupirao četnike pri "oslobađanju" Vukovara, veličao zločinca titu do svoje smrti i bio nepopravljivi "jugos" u vidu srpske dominacije. Čime je on zaslužio bilo kakav spomen kod normalnih ljudi, izuzev Srba i tzv. Jugoslavena?
Dorde je bio primjer kakvi Srbi trebaju biti. On je bio pravi Srbin. sretno mu u raju!
Balašević nije bio srbin nego posrbljeni mađar, Balaš. A kao muzičar je bio nulla. Jedino su mu tekstovi donekle originalni.
Nešto sam zaboravio u kolikom broju su se Mostarci oprostili od Kiće.
Da se prosvjeduje za bolji zivot u ovoj vukojebini, nitko ne bi dosao. Svaka cast Balasevicu, ali i ovo je pokazatelj kakvi smo.
Arsen je u jesen 1991. danima pjevao “Moja domovina“ na HRT-u, a Đorđe je o Arsenovoj domovini mislio onako kako je i rekao u razgovoru za NIN 6. prosinca 1991.:
“Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre koja je u cijeloj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod uhvaćenih ustaša, kod oslododilaca, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedina odavala predumišljaj”.
Arsen i Đorđe su dvije biografije, dvije sudbine, tipične za postjugoslavensku Lijepu našu.
Jugoslavenska nazovi pjevačka baraba koja uspjeh može doživjeti jedino u balkanskim gudurama i šikarama gdje su i začeti većina onih koji u njemu nešto vide.
Nagledali smo se takvih jebivjetra za sljedećih sto godina nam je dosta.