Mostarski glazbenik Mario Zovko se prvi put u životu prije otprilike dva tjedna odvažio putovati avionom.
Priznaje da je imao strah od letenja za što su, pretpostavlja, najviše krivi filmovi i dokumentarci iz kojih čovjek shvati da mu, ako avion padne, nema spasa.
Stoga mu je nekako prirodnije bilo putovati na čvrstom tlu, piše Jutarnji list.
No, nakon što sam konačno letio avionom, kažem da mi je nakon mog automobila to sada najdraže prijevozno sredstvo. Sada mogu ići kamo god hoću, govori Zovko čije je daleko odredište bio Manchester, u kojem ga je dočekao direktor njegovog omiljenog kluba Richard Arnold kako bi mu zahvalio na pjesmi koju je Manchester United proglasio svojom himnom.
Na Old Traffordu je Zovkova pjesma prvi put izvedena prije gotovo četiri godine, no on je osim zbog straha od letenja svoj odlazak u Englesku, kaže, odgađao i zato što se htio dobro pripremiti. Njegov je posjet bio i poslovne prirode jer je s Arnoldom dogovorio snimanje cijelog albuma s pjesmama posvećenima klubu.
Budući da je ova jedna pjesma jako dobro prihvaćena među navijačima, snimit ću još 9 ili 10 pjesama. Arnoldu se najviše dopala moja ideja da uz pjesme na engleskom jeziku budu i jedna na španjolskom i jedna na kineskom, odnosno mandarinskom. Klub ima velik broj obožavatelja u srednjoj i južnoj Americi, a samo u Kini čak 110 milijuna. Novu španjolsku himnu Manchester Uniteda sam već napisao i uglazbio. Nakon razgovora s direktorom kluba koji u cijelom svijetu ima oko 670 milijuna navijača otvaraju mi se i još neke poslovne prilike na raznim stranama svijeta, govori Zovko koji se u potpunosti slaže sa zaključkom da je on sada Manchesterov čovjek zadužen za glazbu.
Izdao je i jedan roman
To, međutim, ne znači i da će na toj suradnji išta zaraditi jer je odu svom voljenom klubu napisao, otpjevao i u potpunosti sam isproducirao, tvrdi, iz čiste ljubavi. Bavi se pisanjem pjesama, pjevanjem i snimanjem u svom malom kućnom studiju. Sve to radi u slobodno vrijeme i ne voli biti pritisnut rokovima. Ni s Manchester Unitedom nije dogovorio neki rok.
Zanimljivo je da su engleski navijači izvrsno prihvatili činjenicu da himnu jednom od najtrofejnijih klubova na svijetu svih vremena pjeva čovjek kojem njihov jezik nije materinji.
Očito im se pjesma toliko svidjela da im to ne smeta. Izvorni govornik, pogotovo netko iz Manchestera, gdje se govori veoma specifičnim dijalektom engleskog, vrlo lako može shvatiti da je pjesmu otpjevao stranac. Moj je izgovor vjerojatno sličniji američkom nego britanskom. Stoga ću se prilikom pjevanja novih pjesama truditi da zvučim što više britanski. Tu mi puno pomaže apsolutni sluh koji imam, otkriva Zovko, koji se osim engleskog koji govori i piše solidno snalazi i na talijanskom jeziku.
Cijeli je život proveo u Mostaru u kojem je kao dječak preživio rat. Danas, kada razmišlja o tom teškom vremenu, zaključuje da ga je to iskustvo zasigurno obilježilo za cijeli život. U rodnom je gradu završio studije informatike i poslovne komunikacije i kao informatičar danas radi u IT sektoru mostarskog Aluminija. Prije dvije godine se oženio. Njegova supruga Ivona nedavno je u Zagrebu doktorirala psihologiju.
Osim glazbe Mario se bavi i pisanjem, a 2017. godine je izdao roman “Bog i ja, jedan na jedan” u kojem je, kaže, kao vjernik opisao svoju viziju Boga kroz razgovor sa samim sobom, postavlja si razna pitanja i na njih daje odgovore. Da može bi, tvrdi, na svijetu iz korijena sve promijenio. Smeta mu, kaže, kako zapad pod krinkom uvođenja demokracije pokreće ratove širom svijeta s ciljem stvaranja profita.
Utjecaj rata koji je proživio
To mi jako smeta jer sam proživio rat. Prijatelje ne biram po nacionalnosti. Ljudi koji su intelektualno malo iznad prosjeka ne mogu osjećati mržnju prema nikome nego će se baviti svojim životom, poslom, hobijima, obitelji… Oni koji imaju viška slobodnog vremena bave se drugim ljudima. Nisam fanatik, nego samo čovjek koji vjeruje da postoji nešto što je iznad nas, neko superiorno biće koje je ovo sve stvorilo, govori Zovko koji ne razmišlja o odlasku iz Mostara jer si je u svom gradu stvorio uvjete za ugodan život.
Pjeva i na vjenčanjima
Njegov sluh i glazbeni talent otkrila je profesorica u osnovnoj školi i prvi je put pred publikom zapjevao u dobi od samo sedam godina. U vrijeme rata ga svećenik don Dragan Filipović podučava tamburu i gitaru, i dan-danas ga Zovko smatra svojim mentorom. Završio je osnovnu glazbenu školu, a nakon srednje škole upisuje solo pjevanje na Glazbenoj akademiji u Sarajevu na kojoj mu je jako dobro krenulo, ali se iz nekih osobnih razloga morao vratiti u Mostar. Ondje upisuje i završava informatiku zbog čega nikada nije požalio jer da je, kaže, diplomirao solo pjevanje, od toga vjerojatno ne bi mogao živjeti. Svira gitaru, klavir i sve vrste tamburica – bisernicu, brač, čelo, mandoline…
Kada govori o svom glazbenom ukusu ističe da je – metalac. To je glazba koju sluša, no bavi se pretežno klasičnom glazbom. Deset godina je pjevao bas u mostarskoj klapi Krš. Ima dosta velik raspon glasa. Mnogo je nastupao i kao solo pjevač na raznim manifestacijama i koncertima, a pjeva i po vjenčanjima. Od domaćih pjevača posebno cijeni pokojnog Vicu Vukova zbog njegovog iznimnog vokala, kao i Olivera Dragojevića, a od živućih Tomislava Mužeka, Gibonnija, Đanija Stipaničeva…
San mu je jednog dana živjeti isključivo od glazbe, odnosno hobi pretvoriti u posao. Svjestan je da to nije lako, ali i da je suradnja s Manchester Unitedom prijelomna točka u njegovoj glazbenoj karijeri, ujedno i najveći uspjeh do sada. Objašnjava nam kako je sve počelo.
Od svoje 11 godine, punih 25 godina sam navijač Crvenih vragova koji su u to vrijeme bili daleko najbolji. Igrali su najatraktivniji nogomet. Kao dječaku su mi bili idoli. Uz njih navijam za HŠK Zrinjski i hrvatsku reprezentaciju. No, David Beckham je imao posebnu karizmu i energiju. Tako je sve krenulo. U jednom sam trenutku odlučio spojiti dvije ljubavi – prema omiljenom klubu i prema glazbi i 2011. godine sam napisao, a 2012. snimio “Odu Manchester Unitedu”.
Objavio sam je na Facebooku i odmah su mi se počeli javljati brojni novinari, domaći i strani. U tri dana sam dao između 70 i 80 intervjua. Uskoro su me nazvali i iz Manchester Uniteda. Nisam mogao vjerovati. Obećali su mi da će pjesma biti izvedena na Old Traffordu, no do toga su trebale proći tri godine. Očito su zaboravili na svoje obećanje, no ja sam ih nazvao i ubrzo su je pustili na stadionu 3. studenoga 2015., uoči utakmice Lige prvaka protiv moskovskog CSK-a, i proglasili je jednom od svojih službenih himni, govori Zovko koji je engleskom klubu svoju pjesmu poklonio sa svim autorskim pravima.
Da je netko drugi, naplatio bi
Meni je to velika čast. Manchester United je nogometna institucija. Da je netko drugi, sigurno bih naplatio, ističe Zovko koji bi pjesmu besplatno napisao još jedino Zrinjskom i hrvatskoj reprezentaciji. Dinamu ili Hajduku, na primjer, bi, kaže kroz smijeh, uzeo novac. Rado bi napisao pjesmu za hrvatsku reprezentaciju. Jako mu se sviđaju pjesme koje pišu i izvode Dečki iz Zaprešića. Pitamo ga koja je razlika između navijačkih pjesama i himni klubova i reprezentacija.
To ovisi o mentalitetu u nekoj državi. U Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, kao i ostalim balkanskim državama, jedino navijačka pjesma može biti himna kluba kao što je “Dinamo ja volim” od Rippera, koja mi se jako sviđa. U Engleskoj, a pogotovo u Španjolskoj je sasvim drukčije. Tamo klupska himna mora biti klasična glazba, svečana oda koja se mirno sluša, objašnjava Mostarac koji s ljudima iz Manchester Uniteda konstantno komunicira.
Ispod njegovih pjesama koje će izvoditi Manchester United, kao i na CD-u koji će se prodavati u klupskoj trgovini pisat će njegovo ime, što bi mu, vjeruje, moglo otvoriti brojne mogućnosti za skladanje i produciranje glazbe, posebice filmske kojom bi se htio baviti. Prije nekoliko godina imao je dvije slične ponude, jednu iz Los Angelesa i jednu s Novog Zelanda, no nije ih, kaže, htio prihvatiti jer su podrazumijevale da se mora tamo preseliti. Do danas je, ističe, tehnologija toliko uznapredovala da vjeruje da ne postoje prepreke da za strane naručitelje stvara glazbu u svom rodnom gradu.
Popularnost njegove pjesme o Manchester Unitedu se pročula i do Španjolske. Kontaktirali su ga iz udruge navijača madridskog Reala i zamolili ga da im napiše svečanu pjesmu, što je i učinio, također besplatno, jer mu je kraljevski klub posebno drag otkako u njemu igra Luka Modrić. Otpjevao je pjesmu na španjolskom i postao počasni član Reala, a taj status uživa i u Manchester Unitedu čije utakmice na propušta iako nije zadovoljan rezultatima i igrom u ovoj sezoni. No, kaže da svoj klub voli sa svim vrlinama i manama i to se ne može i neće promijeniti do kraja njegovog života.
Koliko mi to sve znači uvjerio sam se tek neki dan, kada sam došao na Old Trafford. Primili su me kao kralja. Supruga i ja smo iz svečane lože gledali zadnju utakmicu engleske lige. Crveni vragovi su igrali protiv Cardiff Cityja i izgubili. Osjećaj je bio neopisiv. Doživio sam na Old Traffordu više nego što sam mogao i zamisliti. Upoznao sam sir Alexa Fergusona. Idući dan su nam priredili privatni tour po stadionu i klupskim prostorijama koje inače turisti ne mogu vidjeti. Na praznom Old Traffordu sam otpjevao svoju odu. Srce mi je bilo puno. Mogu sutra umrijeti, ponosno priča Mario Zovko, koji je saznao i da njegov voljeni klub svakodnevno prima pjesme navijača iz cijeloga svijeta. Njegova im se, otkrili su mu, posebno svidjela jer je izuzetno svečana.
Ja u sve tome jako uživam. Moj ispušni ventil je sjesti u moj studio i stvarati glazbu. Imam i vlastiti album sa sakralnim arijama koji sam izdao 2010. godine. Planiram snimiti i album s obradama najpoznatijih svjetskih evergreena. No, sada mi je prioritet album za Manchester United na kojem sam već napravio otprilike trećinu posla. Bit će tu i svečanih i veselih pjesama barem četiri različita žanra. Pišem ih na engleskom, a našao sam ljude koji će ih prevesti na španjolski i kineski. Uz pomoć profesorice kineskog jezika u Mostaru, Kineskinje, ću se potruditi da zvučim ispravno i na tom jeziku. Snimljene pjesme ostaju za vječnost i tu ne smije biti grešaka. Napisao sam pjesmu za Zrinjski “Volio te jedan Ultras”, ali je tek moram snimiti. Ultrasi su navijači Zrinjskog, govori nam Zovko koji je prije redovito išao na utakmice mostarskog prvoligaša i bio vatreni navijač, no u zadnje vrijeme ode jako rijetko.
Talent i apsolutni sluh
Ima svoja dva YouTube kanala. Na jednom objavljuje različite glazbene uratke, a drugi, EducaKids Entertainment, posvećen je zabavnim i edukativnim sadržajima za djecu na hrvatskom i engleskom jeziku koji je jako popularan na cijelom Balkanu. Ima 30.000 pretplatnika i više od 10 milijuna pregleda. Uz sve to Zovko se bavi i imitacijama. Nedavno je objavio video u trajanju od 9 minuta u kojem imitira 112 svjetskih pjevača, među kojima su Elton John, Iron Maiden, Elvis Presley, Metallica…
Mnogi su ostali iznenađeni kako uspijem oponašati svačiji glas. To je stvar apsolutnog sluha i talenta za glazbu. Kada to imaš u glavi, srcu i duši onda sve jako lako ide, od sviranja i pjevanja do glume. Sve umjetnosti su slične i ne bježe jedna od druge. A te imitacije me prije svega zabavljaju. Kada imitiram nekoga potpuno se poistovjetim s tom osobom. Ja sam u tom trenu, recimo, Tina Turner. Nemam namjeru javno nastupati kao imitator. To je za YouTube i moje prijatelje, da se zabavljamo, ističe Zovko kojem je poznato da u BiH dosta ljudi živi isključivo od sadržaja koje stavljaju na YouTube.
Možda će jednog dana moći i on. Priznaje da se toliko zatrpao raznim hobijima da više gotovo nema slobodnog vremena, a u rijetkim trenucima koje uspije naći voli uživati u prirodi, moru i planinama, čistom zraku, dobrim druženjima…
(www.jabuka.tv | Foto: Cropix)
Bravo majstore