Tvoja karijera često se ispreplitala s onom Garetha Balea. Igrali ste zajedno u Tottenhamu pa sada igrate u Realu. Što misliš, zašto proteklih godina nismo viđali najboljeg Balea?
Gareth i ja smo vrlo slični. Sramežljivi smo i ne pričamo puno. Gareth govori i razumije španjolski, u svlačionici je dobra atmosfera i oduševljen je što može biti u Madridu i igrati u najboljem klubu na svijetu. Naravno, svatko uživa na svoj način, tako da to morate poštovati. Osobno imam jako dobar odnos s njim.
Kako je došlo do tvoje transformacije iz kreativnog veznjaka koji je igrao isturenije prema naprijed do povlačenja dublje u vezni red, gdje si više u ulozi razbijača?
E, za to treba otići malo u prošlost. U Spursima sam u Premier ligi igrao prema naprijed, a prvi me na zadnjeg veznog stavio Harry Redknapp. Onda me u reprezentaciji Slaven Bilić spustio na klasičnu veznu poziciju i počeo sam se osjećati komotno i davao sam više za momčad. Točno, kad me Jose Mourinho doveo u Real, stavljao me bliže suparničkom golu, ali već do kraja te prve sezone bio sam u sredini terena.
Misliš li da bez Ramosovog gola kojem je prethodila tvoja asistencija 2014. godine u finalu Lige prvaka protiv Atletica ne bi bilo svega što ste kasnije osvojili?
Teško je nešto takvo zaključiti, ne znam. Možda je taj gol promijenio povijest europskog nogometa. Real Madrid je već dotad bio osvojio puno trofeja, ali pokal Lige prvaka nije podigao 12 godina. Taj gol nešto je promijenio, mentalitet. Od tog trenutka počeli smo biti iznimno jaki u Europi i ostali su nas se bojali. To pokazuje koliko je mentalitet važan u nogometu. Ljudi su 12 godina proveli govoreći o Decimi i to je postala stvar mentalnog sklopa. Mourinho je bio u tri polufinala i bilo je teško prijeći preko te mentalne barijere. Doći u finale i osvojiti ga poslije takvog gola – još se naježim. Pokazali smo snažan karakter i nikad se nismo predali.
(www.jabuka.tv)