Hrvatska je među četiri najbolje reprezentacije svijeta i hrvatski nogomet ponovno piše povijest. Nogometaši Zlatka Dalića put do velikog finala tražit će preko Engleske u susretu koji se igra u srijedu od 20 sati. Engleska je jedna od favorita za osvajanje turnira, a Vatreni protiv nje imaju negativan skor.
No, Hrvatska pamti i velike pobjede nad Englezima, a jednu takvu u studenom 2007. na Wembleyju donio je Mladen Petrić. Vatreni su tada u engleskom hramu nogometa svladali (3:2) Engleze i tim ih porazom udaljili od Europskog prvenstva 2008. godine u Austriji i Švicarskoj.
Ovo Svjetsko prvenstvo donijelo je puno iznenađenja, ima dosta velikih momčadi koje su ispale jako rano. Hrvatska? Ne, rekao bih da naš uspjeh nije iznenađenje. Svi koji su ozbiljnije u nogometu su se mogli potajno nadati nečemu ovakvome, ova je generacija izrasla i skupila dosta iskustva, vidjelo se kako su ovi igrači spremni za velike stvari, kazao je u razgovoru za Goal Mladen Petrić.
Legendarni Petrić prisjetio se i kako je pratio utakmicu protiv Danske.
Uh, tu je kod mene bilo puno straha. Pogotovo kada je Luka promašio onaj penal, lagao bih kad bih rekao da mi se u glavi nisu vrtjele slike iz Austrije i onaj poraz od Turske. Teško je i opisati koliko se igračima teško mentalno podići nakon takvog promašaja, kada kao igrač znate kako ste već propustili veliku priliku, ali, momci su bili fenomenalni do kraja utakmice, vrlo odlučni i kod penala, pokazali su mentalnu kvalitetu za velike stvari. Svaka im čast na tome, od prvoga do zadnjega, nastavio je nekadašnji Vatreni.
Kako Vi gledate na dosadašnje partije Hrvatske?
Došli smo do polufinala, to je čudesan uspjeh. Sigurno je na tom putu bilo lakših i težih izazova, pa i nekih sretnijih trenutaka. Nekako sam dojma kako mi još nismo odigrali najbolju utakmicu na turniru, kako ni u jednoj utakmici nokaut faze nismo pokazali maksimum svog potencijala. Protiv Danske je to bilo li-la, osjetio se nekakav psihološki grč kod naših igrača, vjerujem da mi možemo još puno više nego što smo to pokazali protiv Danske i Rusije.
Petrić je dalje nastavio kako smatra da će sada Hrvatskoj biti još teže u polufinalu.
Iza nas su dvije utakmice po 120 minuta, a one su nas maksimalno potrošile. Ipak, ne treba sumnjati u ove igrače, niti u njihove mogućnosti. Koliko god oni bili umorni, svi znaju kako im se pruža životna prilika, igraju utakmicu za finale Svjetskog prvenstva. Tu će naša motivacija biti na najvišoj razini, vjerujem kako će se oni dići i biti još bolji nego do sada. Nešto u stilu drugog poluvremena protiv Rusije, tu je Hrvatska doista bila na visokoj razini.
Kako ste Vi proživljavali ove posljednje utakmice s Danskom i Rusijom, pa i te dramatične penale?
Ma, to je nevjerojatno, tu čovjek ne može ostati miran. Do sada sam sve utakmice radio, bio po nekakvim studijima u Njemačkoj i Švicarskoj, pa sam prvu utakmicu kod kuće pogledao tek protiv Rusije. Moja supruga nije mogla vjerovati, rekla mi je kako me nikada u životu nije vidjela tako nervoznog, nije joj bilo jasno što se sa mnom događa, a ja sam skakao ispred televizora, navijao i vikao, teško je i opisati koliko sam u tim trenucima bio napet.
Obje utakmice s bijele točke odlučio je Vaš veliki prijatelj – Ivan Rakitić.
Kod njega se vidi ta mirnoća, pa i kako je odigrao milijun velikih utakmica u životu. Pa i koliko je izrastao kao čovjek i igrač u posljednjih deset godina. Sjećam se te kobne 2008. godine, on je tada bio mlad, praktički dječak. Sada je drugačiji, puno zreliji kao osoba, naravno drugačije se ponaša i na terenu. Penali su uvijek lutrija, ali kod njega se osjeti ta mirnoća. Dvaput je zabio kada je trebalo, ne bi imao ništa protiv da i kontra Engleske posljednji penal ovisi o njemu.
Jeste li se čuli s njim poslije tih utakmica?
Kako ne, baš sam mu poslije Rusije rekao kako za mene ne treba brinuti. Meni je sva kosa već poispadala od nervoze na zadnjim utakmicama, tako za dalje što se mene tiče nema problema. Ma ovakav je rezultat trebao svima nama, ne mogu vam opisati koliko je ovo za sve Hrvate velika stvar. Kažem, radim te emisije po Njemačkoj i Švicarskoj, ljudima nikako nije jasno otkud nama takvi igrači.
Što Vam kažu u tim zemljama?
Ma oni već godinama znaju za našu kvalitetu, godinama nas ocjenjuju kao neke tajne favorite na velikim turnirima, ali mi to do Rusije nismo pokazali. Svi kažu kako smo zasluženo u vrhu, da je ova generacija rasla postepeno, da naši igrači nastupaju u najvećim klubovima Europe, ali treba biti realan. Pa mi na terenu imamo toliko velik broj osvajača Lige prvaka i Europske lige, time se malo njih može pohvaliti. Očekivali su oni da ćemo mi daleko, ali pa nas ima tek četiri milijuna. Cijeli svijet se pita kako je to sve oko nas moguće, nismo mi samo moćni u nogometu, već i u rukometu, vaterpolu, tenisu, skijanju… Pa neki dan je i Bild napisao kako smo najveća sportska nacija na svijetu, to je za mene nešto nevjerojatno.
Njemački Bild oduševljen Hrvatskom: Najbolja sportska zemlja svijeta tek nešto veća od Berlina
Dobro poznajete ovu našu generaciju, s mnogima ste i igrali u reprezentaciji, no je li Vas tko od hrvatskih reprezentativaca iznenadio?
Ante Rebić! Puno sam znao o tom dečku, stvarno dosta pratim Bundesligu, tako da sam bio svjestan njegove kvalitete, ali nisam bio siguran da on može biti jedan od najboljih igrača ovakve Hrvatske. Vjerojatno mu je i ta posljednja utakmica protiv Bayerna dala toliko samopouzdanja koje je donio i u reprezentaciju. Ma Rebić je strašan, vidi se da igra utakmice života, da u njima maksimalno uživa. Naravno, Luku Modrića neću ni spominjati, čovjek je pravi vođa ove momčadi, svjetska klasa. Fascinira me i naše ponašanje, kako svi na terenu ginu jedni za druge, kako se bore i daju svoj maksimum. To zaista treba cijeniti.
Vi ste jednom na Wembleyju srušili Englesku, a tko u ovoj generaciji može biti “novi” Mladen Petrić?
Ova reprezentacija ima veliku snagu. Kod nas sada ne zabija jedan ili dva igrača, već trpaju njih petorica-šestorica. Tako da ”novi Mladen Petrić” može biti bilo tko, ali imam taj neki predosjećaj, nekako me vuče da će to biti Ivan Perišić. On još nije odigrao čudesnu utakmicu, a svi znamo kako je on ”taj”. Toliko se troši u oba smjera, volio bih da on podigne razinu svoje napadačke igre i sruši Engleze.
Vratimo se još malo tom Vašem pogotku protiv Engleske na Wembleyju.
Ma taj ću gol pamtiti do kraja života, ne moram ni pričati kako mi je to i najdraži u karijeri. Koliko god zabio golova u životu, taj će me nekako zauvijek pratiti, taj se najčešće spominje, a pogotovo kada dolaze utakmice s Engleskom. Vjerujte, taj mi je gol nemoguće zaboraviti, to je nešto što u meni ostaje zauvijek.
A prognoza polufinala?
Uh, teško je reći. Vjerujem da ćemo se uspjeti kvalitetno odmoriti, pa još jednom dobiti Englesku. Vjerujem da je ova generacija sada u stanju odigrati najbolju utakmicu na turniru, plasirati u finale, a onda… Tu je onda sve moguće, sa smješkom je završio Petrić.
(www.jabuka.tv)
Ljudi nisu svjesni kako covjek postaje jak kad te taru od postanka.Gazili nam pradidove,didove ,oceve i majke…cudan je ovaj nas kamen