Miris smilja ”preplavit” će kraška polja Hercegovine

Kada se razmišlja o Hercegovini kao regiji, nameće se konstatacija da se radi o kršu, kamenu i malim površinama plodnog zemljišta. Ta percepcija se u posljednjih 20 – 50 godina temeljno promijenila.

Danas statistički podaci nude iznenađujuću sliku tog krajolika koji u pogledu poljoprivredne proizvodnje mijenja tradicionalnu proizvodnju, tako da se u relativno kratko vremena prihvaćaju novije tehnologije, nove kulture, obrada zemljišta i konačno novi proizvodi za domaću uporabu pa čak i za izvoz u druge zemlje.

Nove kulture

Taj ruralni mentalitet približava se skoro urbanoj filozofiji i tu su granice sasvim izmijenjene. Osamdesetih godina, pored tradicionalnih kultura, grožđa i duhana, javljaju se staklenici i plastenici u obiteljskim gospodarstvima kao zaštićeni prostori u kojima čovjek upravlja gospodarskim utjecajima, tako da se tu gube stroge sezonske operacije u pogledu uzgoja, obujma i kvalitete proizvoda.

Početkom 2000. godine pojavljuju se i plantaže masline kao kulture koja nije ‘stanovala’ u području Hercegovine. Prvi pokušaji i rezultati su ohrabrujući i ta kultura zauzima veće površine i to na kamenitom kršu koji se smatrao neupotrebljivim za bilo kakvu proizvodnju. Postupno se te površine pretvaraju u obradiva zemljišta uporabom određenih strojeva koji melju kamen te on pomiješan sa skromnim zemljištem stvara dobru podlogu za kulturne biljke. Stasaju i rasadnici kao reproduktivni centri koji osiguravaju početni materijal, tako da se kompletan krug zatvara, pa sve do organiziranja banke gena za pojedine kulture.

Međutim, u posljednje dvije do tri godine u središtu zanimanja naših ljudi našlo se ljekovito i aromatično bilje, a posebno smilje koje je trenutačno top tema kod naših poljoprivrednih proizvođača pa čak i onih koji se nisu nikada bavili poljoprivredom. Stoga će u daljnjim izlaganjima teksta biti predmet smilje kao biljka koja osvaja sve veće površine u području Hercegovine i to relativno brzo. I ovo pokazuje kako je naš čovjek prilagodljiv, marljiv i spreman prihvatiti sve što može biti korisno, uz sve rizike koji se mogu pojaviti. Smilje u botaničkom smislu spada u skupinu ljekovitog, začinskog i eteričnog bilja, niskog rasta, bogatih cvjetova i u botaničkom registru se vodi kao Helichrysum italicum. To je zeljasta biljka koja se rasprostire u prirodnom staništu na škrtim zemljištima, uglavnom u brdovitim područjima, pa sve do 800 metara nadmorske visine.

Zemljište treba očistiti i uništiti korov, zatim pristupiti oranju terena i kultiviranju za brazdu. Odgovaraju lakša zemljišta i obvezno je otkloniti korov, ali ne s herbicidima, nego kultiviranjem zemljišta. Kultiviranje se mora obavljati svake godine. Zemljišta su kamenita ili konglomerati, potrebno ih je mehanički usitniti s drobilicama, tako da se dobije povoljan supstrat za podizanje plantaže.

Prije nego što se uđe u posao podizanja nasada, potrebno je izvršiti analizu zemljišta, kako bi se dobili podaci o kvaliteti i sastojcima koji najbolje odgovaraju smilju. To se obavlja u Federalnom agromediteranskom zavodu. Sadnice smilja se proizvode generativnim putem, odnosno iz sjemena. Sjetva se obavlja u proljeće u zaštićenom prostoru. Nakon dobivanja četiri do pet listova, sadnice se pikiraju u veće posude i tako se nose na teren gdje se obavlja sadnja.

Za ovaj način preporučljivo je, uz nasad, zasaditi nekoliko busena smilja iz prirode i s njega brati sjeme za sjetvu. Sadnice se mogu proizvesti i vegetativnim putem, tj. iz reznica dužine 7 – 8 cm. To treba pažljivo uraditi i po svim pravilima ovoga načina razmnožavanja. Polaganje sadnica u zemlju obavlja se u razmaku 1.,20 m x 0. 45 m, tako da se po jednom hektaru može zasaditi 18.500 sadnica. Sadnja se obavlja ručno ili sa strojem koji je za tu svrhu namijenjen.

U sadno mjesto dodaje se peletirano organsko gnojivo. Vrijeme sadnje je u jesen ili koncem ožujka i nakon sadnje obvezno je obaviti zalijevanje vodom. Održavanje i uzgoj nasada je pretpostavka za dobar uspjeh. U prvoj godini biljke se orezuju na 10 cm visine, a u drugoj godini se pušta i kosi na visini od 15 cm. Ova operacija kosidbe se vrši ručno ili sa strojem za rezidbu i tako se vrši obnova nasada. Potrebno je osigurati navodnjavanje za intenzivni uzgoj, a svake 2 – 3 godine vršiti pomlađivanje. U slučaju pojave štetnika ili bolesti, potrebno je konzultirati stručne osobe i to se radi samo kad je nasad ugrožen za opstanak.

Berba zelene mase se obavlja krajem lipnja i početkom srpnja u našim uvjetima. Žetvu treba pažljivo obavljati i biljke uvezati u snopove radi lakšeg prijevoza do mjesta prerade.

Prinosi po jednoj stabljici kreću se do 250 g, odnosno do 7 000 kg po hektaru. Ako se radi o većim plantažama, berba se obavlja s odgovarajućom mehanizacijom jer strojna berba može u jednom danu obaviti žetvu na površini od 2,5 ha. Krajnji cilj uzgoja smilja kao eteričnog i ljekovitog bilja jest dobivanje eteričnog ulja njegovom preradom. Zapravo, to je postupak destilacije kao najčešći način dobivanja ulja. Tehnološki postupak destilacije obavljaju stručne osobe s opremom koja je namijenjena za tu svrhu.

Ovdje je najvažnije ostvariti dobar randman svježe mase. Prema dosadašnjim iskustvima, to se kreće na razini od 2,5 l po toni zelene mase. Na našim terenima već imamo nekoliko pogona za preradu i to je dobro.

Cijena 1 l tako dobivenog eteričnog ulja kreće se oko 2000 eura. Na ovakvoj cijeni treba graditi interes i dobro sračunati sve troškove od podizanja nasada do žetve. Cijena 1 kg zelene mase se kreće od 2,5 – 3 KM, što je prihvatljivo i treba očekivati i nižu cijenu zbog velikog interesa. Ta agroekonomska iskustva još nemamo u cijelosti kako bi se znala donja granica.

Problem otpada koji se dobije nakon prerade, odnosno destilacije je otvoreno pitanje i treba ga razmotriti s više gledišta, a posebno se ne smije zanemariti ekološki aspekt. Treba očekivati ogromne količine otpada, jer površine plantaža smilja se stalno povećavaju. Postoji potreba sagledavanja njihove uporabe u korisne svrhe jer se radi o otpadu biljne mase koja se može upotrijebiti kao organsko gnojivo ili energent za proizvodnju energije. To treba elaborirati. S obzirom da se radi o novoj kulturi za naša područja, nameće se niz pitanja za njezin uzgoj i preradu. U ovom slučaju ušlo se u proizvodnju na velikim površinama, bez određenih spoznaja koje proizvođač mora znati.

Edukacija i certifikat

Dakle, radi se o potrebi edukacije proizvođača i prerađivača, jer naša iskustva su vrlo skromna i na početku. Napominjem da ovdje u Mostaru imamo instituciju koja to sve obavlja. Radi se o Federalnom agromediteranskom zavodu (ranije Agronomski institut). Ovo je registrirana ustanova, ovlaštena za sve vrste analiza, od zemljišta do krajnjeg proizvoda. Vrlo je važno napomenuti da ova institucija izdaje certifikat koji se mora osigurati za proizvod jer jedino tako može legalno ići na tržište. Ovo treba shvatiti vrlo ozbiljno, jer je narod ušao u novu proizvodnju i, prema procjeni, samo u području Hercegovine te površine će rasti i više od 1000 ha.

Koristim priliku upoznati i uputiti sve proizvođače da se obrate ovoj instituciji čiji će se predstavnici na vaš poziv redovito odazvati i preuzeti ulogu stručne i znanstvene usluge bez koje nema sigurne proizvodnje za vrlo zahtjevno tržište.

Podizanje plantaža smilja u našem području koje podrazumijeva skoro cijelu Hercegovinu je prihvaćeno kao izlaz iz teške situacije ruralnog područja koje se na neki način želi aktivirati. Ovo je vrlo važan pothvat jer povećava broj zaposlenih u situaciji kada je broj nezaposlenih iz dana u dan sve veći. Taj problem je usko vezan i za migracije, odnosno odlazak u druge zemlje što otvara problem demografske krize i skoro potpune deagrarizacije sela i poljoprivrednih obiteljskih gospodarstava.

Ovdje se treba ozbiljno uključiti u društvo i poticati ovakvu aktivnost u cilju smanjenja broja nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje, posebno kada se radi o mlađoj populaciji koja je spremna raditi uz poznatu pjesmu “…to je zemlja dida mog, oca mog i ostat ću na njoj…”

(Večernji list)

32 komentara

  • Moze dobro i uspjeva majcina dusica koje ima u izobilju ,na cistom i drugih ali su zbog smilja unisteni ,prirodna stanista su na ovim prostorima.

  • Trebate napisati narodu tko je sve dobio zemljista na koncesiju I na koji nacin,da se nije pitalo lokalnih stanovnika svakog sela,da su koncesije dobili lokalni tajkuni I kriminalci,a da se obicnog puka nije nista pitalo,ima puno kandidata za koncesije ali se natjecaji rade daleko od ociju javnosti I to za vrijeme Bozica I za vrijeme neki praznika,rokovi za apliciranje premali (8 dana),sve iscenirano samo za odabrane unaprijed

  • JEBLO,VAS,CMILJE,,NABAVITE,OVCE,I,KRAVE,NEMOJ,TE,JESTI,GOVNA,I,PITI,KISELI,JOGURT,,,RANITE,SE,DOMACE..A,NE,RAK,OD,OVOG,RAK,OD,ONOG,,KOMU,GA,SADITE,,TRIBA,OKO,CMILJA,RADIT,KO,OKO,ZENE,,

  • Na zapadu se svaki centimetar zemlje obradiva.Nije sramota raditi zemlju,samo je problem kod nas sto nismo organizirani u vezi cijena smilja to ce biti aktualno par godina i doce do pada otkupne cijene.Najbolje rijesenje je naci trziste vani i izvotiti ulje od smilja

    • Cijena se ne “organizira”, to je moguće samo u polusvijetu kakvi smo mi Hercegovci. Cijenu diktira tržište, a jedini način da je očuvamo i podignemo je održavanje i povećanje kvalitete smilja koje uzgajamo. To znači samo jedno – NE KEMIJI I MEHANIZACIJI u nikojem obliku. To narod ne sluša i bit će mu kako i zaslužuje.

  • Sad se javlja federalni agromediteranski institut zar nije prije pola godine prinos bio po stabljici 1kg i razmak sadnje 0.8mx0.4m

    sad je razmak sadnje 1.25m x 0.45m ?? to je sramota od instituta pogotovo je sramota Marko Ivanković direktor.

    Nitko nije vršio analizu svjetskog tržišta i bezzveze pišu gluposti Nitko je zna kolika je potražnja a kolika ponuda

    • Mudro rečeno, odlično detektiran problem. Meni se čini da je ovaj članak napisao netko tko nije zasadio 50 m2 smilja i nije vidio ulja. Glupost do gluposti.

  • prof.dr.sc Marko Ivanković će bit odgovoran za neuspjeh projekt SMILJE” jer je plasirao priču među naivne biznismene gdje su povukli male proizvođače..

    Hercegovina treba izvozit prirodnu vodu jer je u svijet nestašica pitke vode a ne smilja.

  • Ovo je kao povijesna zlatna groznica,ljudi bezglavo idu u nesto nepoznato jer nista nije unaprijed postavljeno kako treba za jedan komplicirani projekat kao sto je ovaj,velika je nepoznanica samo smilje,sjeme je upitne kvalitete ,sve biljke iz prirode nose sa sobom određenu vrstu genoma sa predodređenim bolestima a I ne moraju se se pojaviti,zato je vrlo bitno kupovati sadnice od certificiranih proizvođača sadnica eteričnih biljaka,laboratorijska obrada.takvih kod nas nema

  • nemojte vi sadit bit će meni više kad bi samo 3 godine potrajala cijena iz ovog članka hercegovina bi se izvukla iz krize a ovi propali tajkuni koji uzmu koncesije će propast pa će ostat poštenom svijetu

  • Thompson piva e moj narode di cmilje raste tu nista nece a sad posadite oranice na kojem ste prije sadili zito kad padne cijena smilja bit ce kasno

  • Kod nas sve naopako i drugo ljekovito bilje koje uspjeva ce unistit ,i do sad su majku prirodu ali ovo je korjenito .
    Neka svoju djedovinu svak koristi kako hoce ali ovakvo nametanje neceg nije dobro.
    Cijene ce past kad euforija prode ,ovdje je cilj drzavno sto vise preuzet u privatno ,udovara se na brzinu i na stetu pojedinaca ,ljudi nemaju pristup svojoj zemlji.

    • Cijena će pasti samo ako ljudi ostanu neposlušni i nastave koristiti kemiju. Cijenu diktira potrošač ulja, a on neće plaćati živu, arsen, benzene i slične otrove pomiješane u “organskom” ulju..

  • Ne kakite nego sadite i radite!!! Minimalna cijena mora bit 5 KM i nepotpisujte nista ispod!!! Cijena zelene mase u eu se placa 8.3eur po kilogramu.

    • U Europi nitko ne kupuje “zelenu masu”, a pogotovo ne za € 8,30. Ako je to istina eto ti biznisa, plaćaj ljudima po 7 KM kilogram i prodaji u EU za € 8,30. Nitko bolje neće proći od tebe 🙂

  • zašto čovjek koji ima nakoliko duluma crvenice zemlje nebi probao sa smiljem. Neće propast ako cijen naglo padne a ako cijena ostane oko 2 Km može dobro zaraditi. Netreba mljeti kamen dakle troškovi su samo sadnice smilja koje se mogu uzgojitit u vlastitom rasodu.

    • Zato što smilju prirodno stanište nije radna zemlja i polje. To ne znači da nije dobro tamo saditi, ali kvaliteta nije ista kao na plantažama u kamenjaru. Ali svakako, onome tko samostalno sadi bez velikih troškova radne snage ne može ispasti loša računica. Jedino samo-proizvodnja sadnica stvara problem pošto ljudi nemaju predispozicije za uzgoj kvalitetne sadnice i tu gube na kvaliteti.

  • Za gospodina “antu” …sta mislis kome prodaju zelenu masu poljoprivrednici u ITALIJI.GRCKOJ.SPANJOLSKOJ.MAKEDONIJI…cak ide cijena do 10eur zavisi od kvalitete

  • Je li bolje radit nešto i nadat se nečemu? Ovi što govore da će otkupna cijena smilja biti niža, na osnovu čega to zaključuju?

    • Moguća je pojava hiperprodukcije smilja gdje će otkupljivači birati od koga će otkupiti smilje i tada će krenuti licitacije cijenom. Konačna cijena u tom slučaju može biti vrlo niska. Nadam se da do toga neće doći. Također, moguće je nadmetanje otkupljivača na ljeto 2016 jer su obećali određene količine svojim kupcija i u tom slučaju je moguće da ćemo vidjeti rast cijena otkupa.

Odgovori na bumerang X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.