Dio javnosti u utorak je ostao neugodno iznenađen kada je ugledni novinar Tvrtko Milović objavio kako je podnio ostavku na dužnost urednika Dokumentarnog programa BHRT-a.
U svojoj objavi na Facebooku napisao je i kako napušta novinarstvo.
Tim povodom razgovarali smo s Milovićem, a ispod možete pročitati što je rekao u intervjuu za portal Jabuka.tv.
Zašto je novinarstvo u BiH, danas po Vama, na vrlo niskim granama?
Ne mogu reći od kada propada novinarstvo točno. Možda od trenutka kad su nestali neovisni oglašivači… kad je politika preuzela kontrolu nad gospodarskim resursima tad su gratis dobili i medije. Novinari koji nisu pristali biti kontrolirani su napustili medije, a oni egzistencijalno ugroženi su pristali. To je nužno dovelo do kraha kvalitete novinarstva. Zatim je izgubljeno povjerenje publike i krug se zatvorio. Danas vise nema oglašivača, nema kvalitetnih medija, nema kvalitetnih slobodnih novinara, nema javnosti… tek lokalno tu i tamo nešto opstaje ali kad govorimo o nacionalnim medijima u smislu slobodnog izvještavanja u korist javnosti – ne postoji.
Jednom prilikom pisali ste kako su političari glavne zvijezde u BiH, zašto ništa drugo ne može doći do većeg izražaja, odnosno kako nismo u stanju dati na važnosti kao društvo i drugim temama?
I to je pitanje gospodarstva pa je i odgovor skoro isti. Politika je preuzela kontrolu nad gospodarstvom, a zatim i medijima. Kad kontrolirate financijske tokove a još su i mediji vaši onda je logično da se mediji vrte oko vas. Političari su zvijezde jer su sve ostale grane društvenog djelovanja devastirane. Ostali su samo političari kao gospodari svakodnevice.
Mediji su preslabi da se tome odupru.
Tvrtko Milović podnio ostavku na BHRT-u i poručio: Napuštam novinarstvo
Gdje vidite svoj prostor u budućnosti nakon službenog napuštanja novinarstva?
Prostora ima na svim stranama gdje pogledam. Još uvijek nisam odlučio gdje ću, ali što god budem radio radit ću ponovo srcem i maksimalnim kapacitetom.
Kad su u pitanju Hrvati u BiH i njihovi medijski kapaciteti, jesu li najveći problemi u nedostatku financija i kvalitetnog kadra, ili ima još nekih drugih poteškoća?
Hrvati su posebno izloženi problemu nedostatku sigurnog financiranja. Ne bih rekao da ima kadrovskih problema. Ima sjajnih novinara Hrvata, ali kad negdje nema novca onda ne možete očekivati da će se ljudi zadržati. I konačno, skoro je nemoguće formirati obitelj s novinarskim prihodom i radnim (ne)vremenom.
Gledajući izdvojeno na Hrvate, objektivan problem je što su hrvatski novinari kao i političari već 12 godina fokusirani samo na jednu temu – politički status Hrvata. A to nije jedino što ljude zanima.
Sami ste po imenovanju na mjesto urednika dokumentarnog programa BHRT-a, zbog svojih stavova i tekstova, doživjeli svojevrstan linč od sarajevskih komentatora, medija i političara. Kako tumačite tu diskreditaciju pojedinaca “koji nisu nekome po volji” na osobnoj razini, gdje nečije kompetencije padaju u skroz peti plan? To nije prisutno samo u sferi medija.
Moj slučaj je specifičan utoliko što su sarajevski mediji držali stanje linča mjesecima, iako pozicija urednika ne opravdava toliku pažnju. Tumačim to na više načina, ali mislim da se tu dominantno radi o jednoj intelektualno-mentalnoj zakržljalosti današnjeg Sarajeva da se suoči s neistomišljenicima.
Ako ih već mora tolerirati onda se to čini lakše kada ti neistomišljenici žive u Banja Luci ili Posušju. Ali kada im “dođu” u Sarajevo onda nastaje problem.
Činjenica da su tako snažno medijski diskreditirali moje kompetencije govori o tome koliko im je stalo da me uklone iz javnog prostora. E sad, zašto takvih medijskih linčeva nema prema hrvatskim političarima najbolje govori o tome kakvi su to političari.
Da se razumijemo, medijski linč nije nikakav sarajevski patent. To se događa u svim sredinama u sličnom intenzitetu, ali u Sarajevu je najveća masa medija i publike pa linč ima veći učinak.
Na što ste najviše ponosni i za čime najviše žalite u svojoj novinarskoj karijeri?
Ponosan sam što nikada nisam napisao nešto u što sam ne vjerujem. A žalim što nisam napustio medije čim sam shvatio da je to mrtva branša, prije nekih desetak godina, zaključio je Milović razgovor za portal Jabuka.tv.
(www.jabuka.tv)
Pitao sam se, ne poznavajući čovjeka, ali njegove teme da, kad će to napraviti, i evo napravio je.
Problem je sto HRVATI HERCEGOVINE OD KUPRESA DO RAVNO NEMAJU SVOJ DISTRIKT.
Odmah se ocjepit od BOSANSKIH HRVATA U FBIH jer ociglegno vidimo da Bosanski Hrvat Komsic kao 3 puta izabrani Hrvat nijedanput nije dosao u Hercegovinu i ruga se sa nama.
Ne samo hrvatski novinari, već je hrvatski ćovjek, kao takav, troćlano opterećen. Mi, pak, nudimo ustaljene performanse, guranje naprijed, mi smo protiv nećuvene i neviđene histerije, ekološki smo osveštani, imamo pregoranićnu suradnju, ljubavotvorne seanse, nudimo žrtvu i redovito propćenje, bojkot i sve-hrvatskog ćovjeka za hrvatskog Ćlana.
“nikada nisam napisao nešto u što sam ne vjerujem” -činjenice i uvjerenja često su na dijametralno suprotnim stranama. možeš biti propagator svojih uvjerenja i od toga populistički profitirati ali to nije novinarstvo.