Milosti Međugorja kojih često nismo svjesni

O Međugorju ne samo da je mnogo rečeno, nego i svakodnevno govori mnogo ljudi. Malo je onih koji o tom “fenomenu” nemaju već izgrađeno mišljenje i neka iskustva.

Dok jedni govore o neobjašnjivom miru koji osjećaju u Međugorju, drugi kritiziraju stvari koje se događaju oko Međugorja. Jedni su svjesni količine molitve i sakramenata u Međugorju, a drugi sigurni u njegovu neautentičnost.

Bilo kako bilo, izdvojili smo 5 stvari koje ne upadaju u oko na prvi pogled, ali su u svakom slučaju velika milost za posjetitelje Međugorja.

1. Uvijek moguća ispovijed

Mnogi vjernici u svojim sredinama nemaju lako dostupnu ispovijed kada im je potrebna. Većina manjih mjesta nema ni svakodnevnu misu, a i tamo gdje ima, većinom svećenik ne stigne i nema praksu ispovijedati baš svaki put.

Čak i u nekim većim crkvama često nismo sigurni hoće li biti dodatni svećenik na raspolaganju za ispovijed.

U Međugorju “sigurno” znamo da, barem na večernjoj misi, imamo na raspolaganju više svećenika za ispovijed. Čak i preko dana, kada su na rasporedu mise na stranim jezicima, možemo pronaći i domaće ispovjednike, ali i ispovjediti se na nekom stranom jeziku.

2. Sigurnost

Oni koji su nakratko “protutnjali” kroz Međugorje nažalost su najčešće ostali pod dojmom suvenirnica i ugostiteljskih objekata, međutim “biser” Međugorja krije se na njegovim brdima i u tišini prostora u crkvi i oko crkve sv Jakova. Stoga mnogi koji provedu više od par dana u Međugorju više nemaju takve asocijacije prema njemu.

Blaženi Pier Giorgio Frassati je jednom zapisao: “Svaki dan sve sam više oduševljen planinama. Njihov me čar obuzima. Želim sve više upoznavati i osvajati najnedostupnije vrhove i radovati se čistom radošću koju je moguće osjetiti samo na gorskim vrhuncima. Da nemam obveza, želio bih čitave dane provoditi u planinama – udisati čist zrak i razmatrati veličinu Stvoriteljevu.”

Tako se i u Međugorju mnogi mole na brdima, odvojeni od svoje svakodnevice, visoko u Božjoj sigurnosti.

Također, prostor oko vanjskog oltara usmjeren je na veliku crkvu i šator, leđa vam čuva drveće a bokove mnoštvo vjernika u molitvi. Takav prostor zna biti umirujući i duhovno koristan.

3. Narodi i jezici svijeta

Čak i veliki pustolovi i globtroteri nisu imali iskustvo kakvo se svakodnevno viđa u Međugorju. Na više desetaka jezika istovremeno se moli krunica i slavi misa.

Ljudi različitih rasa, kultura i jezika mirno sjede jedni pored drugih s istim mislima ali različitim riječima na usnama.

Takvo iskustvo potiče u nama razmišljanje o Gospodinovoj veličini i univerzalnosti, čega smo, nažalost, svjesni samo u teoriji.

4. Međugorski “lahor”

Gotovo u svako ljetno predvečerje prostor oko vanjskog oltara ispuni topli vjetrić – lahor.

Poznato je kako se Iliji Bog objavio upravo putem lahora, i time je poučen o pravom Božjem veličanstvu. Nije Bog ni u vihoru, ni u ognju ni u potresu.

Bog je u šapatu laganog i blagog lahora. Bog je strpljiv, blag i milosrdan.

Ovo iskustvo posebno osjete oni koji sjede bliže vanjskom oltaru, u prostoru koji drvećem nije zaklonjen od sunca.

Njihovu žrtvu i neugodu sjedenja na suncu Bog nagrađuje upravo – lahorom.

5. Sloboda

Ne treba zaboraviti da mnogi ponekad nemaju ni prostora ni tišine za osobnu molitvu. Neki nemaju ni podršku okoline ili su čak izloženi izrugivanju zbog svoje vjere.

Međugorje velikodušno prima sve koji žele biti s Bogom, nudeći im kratak prostorni i vremenski kutak za slobodu, kako bi je mogli donijeti i drugima.

(www.jabuka.tv)