Sud u Den Haagu osudio je na po 12 godina zatvora nekadašnje čelnike SDB-a Jovicu Stanišića i Franka Simatovića Frenkija u ponovljenom postupku za ratne zločine nad Hrvatima i Bošnjacima od 1991. do 1995.
Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT), nasljednik Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) izrekao je prvostupanjsku presudu u ponovljenom suđenju jer je prva, kojom su 2013. bili oslobođeni svih optužbi, ukinuta po žalbi tužitelja. Novi proces počeo je 2017.
Nekadašnji čelnici Službe državne sigurnosti (SDB) Stanišić (71) i Simatović (71) optuženi su za progon, ubojstva, prisilno premještanje i deportaciju Hrvata i Bošnjaka od 1991. do 1995. Stanišića, bivšeg načelnika SDB-a i glavnog operativca Simatovića četiri točke optužnice teretile su za zločine protiv čovječnosti, a jedna za kršenje zakona i običaja ratovanja.
Stanišić i Simatović, koji su bili na privremenoj slobodi u Srbiji, a vraćeni su 24. lipnja u pritvorsku jedinicu u Den Haagu bili su nazočni izricanju presude.
Tužiteljstvo je tražilo kazne doživotnog zatvora, a obrana da im se potvrdi oslobađajuća presuda.
Ovo je prva presuda kojom su neki od nekadašnjih obnašatelja vlasti u Srbiji proglašeni krivim za zlodjela u Hrvatskoj, ali njom proces još nije okončan jer i optužba i obrana imaju pravo žalbe.
Tek nakon pravomoćnosti te presude, završit će svi procesi koje je prethodno počeo ICTY a završio MICT.
U optužnici se navodi da su Jovica Stanišić i Franko Simatović, poznati i kao “Miloševićevi ljudi na terenu”, bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je cilj bio uspostavljanje teritorija s potpunom srpskom dominacijom uz nasilno i trajno protjerivanje nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i BiH.
Stanišića i Simatovića uhitile su srpske vlasti tijekom operacije Sablja, nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003.
Stanišić je prevezen u Den Haag 11. lipnja te godine, a Simatović 30. svibnja. Od tada ih je sud više puta puštao na privremenu slobodu u duljim vremenskim razdobljima.
Prvo suđenje po navedenoj optužnici održano je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) od lipnja 2009. do kraja siječnja 2013. i završeno je oslobađajućom presudom za obojicu.
Većinom glasova tročlano Raspravno vijeće pod predsjedanjem nizozemskog suca Alphonsa Oriea donijelo je takvu odluku, ocijenivši da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za zločine iz optužnice jer nije dokazano da su ih planirali i naredili ni pomagali i podržavali.
U obrazloženju presude navedeno je da su zloglasne jedinice poput Škorpiona, Arkanovaca ili Crvenih beretki činile zločine, ali da pomoć koju su im pružali Stanišić i Simatović nije bila konkretno usmjerena na zločine, nego na podršku njihovim ratnim naporima, prenosi Index.
Žalbeno vijeće je u prosincu 2015. uvažilo je žalbu tužitelja i poništilo prvostupanjsku presudu zbog nekoliko pogrešaka Raspravnog vijeća i naložilo novo suđenje. Ponovljeni proces, prvi takav postupak pred nasljednikom haškog tribunala, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove (MICT), započeo je u srpnju 2017. iznošenjem uvodne riječi tužiteljstva.
(www.jabuka.tv | Foto: EPA)
sve što su Milošević i suradnici napravili 1991 – 1995 u BiH se itekako Srbima isplatilo i MZ to priznala .
Isplatilo se mnogim pojedincima, pa između ostaloga i srbima – “nekome rat, a nekome brat”. Većina se o jadu jadnom zabavila, vraćeni 150 godina unatrag, i gleda kako pobjeći u 21. stoljeće.