Međunarodni dan i Europska noć muzeja: Izložba Josipa Mijića u Širokom Brijegu

Do sada je imao 43 samostalne izložbe i sudjelovao na više od 200 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

ZLATAN FILIPOVIĆ O IZLOŽBI:

Izuzetna mi je čast podijeliti s vama uvodne riječi za PROSTRANSTVA, novu samostalnu izložbu dr. art. Josipa Mijića – umjetnika i istraživača koji svojim djelovanjem već godinama pomiče granice digitalne umjetnosti, spajajući računalnu estetiku s dubokim konceptualnim promišljenjem. U središtu ovog ciklusa nalazi se promišljanje algoritamske logike, vizualne poezije i vremenskih mijena – trokut koji smješta PROSTRANSTVA u nasljeđe vremenski utemeljene generativne umjetnosti, dok istodobno predstavlja jedinstven doprinos suvremenoj vizualnoj kulturi.

Ciklus obuhvaća niz vertikalno orijentiranih video-instalacija koje se generiraju uz potporu umjetne inteligencije. Svaka video-kompozicija otvara kontemplativni prostor – uvid u matematičku logiku koja se postupno razvija. U središtu svakog rada nalazi se vizualna struktura u neprestanoj preobrazbi, koja se mijenja u stvarnom vremenu, ukorijenjena u simetriji mreže. Te pulsirajuće forme, nalik apstraktnim konstelacijama ili neuronskim vezama, neprekidno se reorganiziraju, podsjećajući na nevidljivu arhitekturu – možda onu oblikovanu prostim brojevima ili kodiranim algoritmima – koja mapira nespoznatljivu logiku digitalnog uma.

Mijićev formalni pristup ukorijenjen je u estetici transformacije. Algoritam ovdje nije samo alat za animaciju – on postaje koreograf procesa nastajanja. Oblici rađaju nove oblike, linije se granaju u mreže, a skupovi se razgrađuju i iznova rađaju. Sve se to odvija u ritmu koji hipnotizira. Vertikalnost radova priziva asocijacije na svete svitke ili monumentalne kamene ploče, a promatranje postaje iskustvo uzdizanja – ili uranjanja – kroz digitalne slojeve značenja.

Ova izložba dolazi u važnom trenutku Mijićeve umjetničke i istraživačke karijere, predstavljajući kulminaciju gotovo deset godina eksperimentalne prakse na sjecištu digitalnog medija i konceptualne misli. Poznat po ranom korištenju generativnih alata i kritičkom promišljanju koda kao umjetničkog jezika, Mijić se kreće između fizičkog i virtualnog prostora. Njegovi radovi, često objavljeni na blockchain platformama kao NFT-ovi, istražuju ne samo estetske potencijale generativnosti, već i pitanja autorstva, trajnosti i recepcije u digitalnoj kulturi.

PROSTRANSTVA staju uz bok suvremenim umjetnicima koji u matematičkim principima pronalaze pokretače kreativnog izraza. Kao što Xylor Jane strukturira radove prema nizovima prostih brojeva ili Hanne Darboven oblikuje kompozicije koristeći vrijeme i brojčane sustave, tako i Mijić brojevima, strukturama i nizovima pristupa kao živom jeziku. Ove instalacije nisu “o” brojevima – one jesu brojevi: u pokretu, u prostoru, oživljeni kodom i umjetnikovom intuicijom.

Ono što razlikuje Mijićev generativni svemir jest njegova protočnost – svemir u kojem je struktura rođena da bi se mijenjala. Svaki čvor sadrži potencijal za nastanak nečeg sasvim novog. Ovdje nema čvrstih shema, već organizmi u stalnom nastajanju. A u tom procesu postajanja, gledatelj ne pronalazi samo obrasce koje treba dekodirati, već prostore u koje može uroniti, promisliti, zamišljati.

Otvaranjem izložbe PROSTRANSTVA ne predstavljamo samo izniman ciklus radova, već i umjetnika koji ne prestaje širiti granice onoga što digitalna umjetnost može biti. Slikar JoMi svojim generativnim mrežama istražuje istovremeno unutarnje geometrije računala i vanjske strukture svemira i svijesti – pokazujući da se u KODiranom i deKODiranom umu nalazi ono kozmičko.