Mate Markić: S moga su se telefona vodili sudbonosni pregovori sa Sarajevom i Beogradom

Zaustavljanje tenkova u mjestu Polog između Mostara i Širokog Brijega u svibnju 1991. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja koji su prethodili ratu BiH i prekretnica u gledanju prema tzv. JNA u BiH, piše Večernji list BiH.

Cilj tadašnje JNA bio je rasporediti se u zapadnom dijelu BiH i prema Hrvatskoj, napose na pravcu prema Splitu, a tri dana, koliko su trajali pregovori o propuštanju vojne kolone s više od sto tenkova i kamiona, bila su dovoljna za dodatnu pripremu hrvatskih vojnih snaga za obranu od JNA.

U pregovorima koji su trajali nepuna tri dana sudjelovao je tadašnji načelnik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, koji je pregovarao na barikadi s pukovnikom mostarskog garnizona JNA Milivojem Petkovićem, pa i tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović koji je vodio telefonske pregovore s najvećim dužnosnicima odnosno generalima JNA.

Osim Alije Izetbegovića, u tim pregovorima bili su Stjepan Kljujić, Mate Boban i Jure Pelivan.

U povodu 27 godina od zaustavljanja tenkova na Pologu posjetili smo Matu Markića, čovjeka u čijoj su se kući u to vrijeme vodili uglavnom sudbonosni telefonski pregovori sa Sarajevom i Beogradom.

Same detalje pregovora Markić nam nije mogao mnogo reći jer tih dana nije smio biti u prostoriji gdje su se nalazili Alija Izetbegović, Mate Boban, Stjepan Kljujić i Jure Pelivan te Markićev telefon koji je bio priključen na specijal za pregovore.

Telefon priključen na specijal

Znam da je moj telefon bio priključen na specijal u Sarajevo i da su tehničke osobe Aliju Izetbegovića spajale sa Sarajevom i Beogradom. Ja sam se nalazio u susjednoj prostoriji s vozačima i njihovom pratnjom te sam samo povremeno ulazio k njima odnijeti im piće i jelo jer su umorni došli s puta. Sjećam se da je na stolu bio domaći kruh i kajmak. Teško vam što mogu reći o detaljima pregovora jer skoro ništa nisam mogao čuti, a ono što je dolazilo do mene bilo je nepovezano. Samo se sjećam da je Alija Izetbegović bio strašno ljutit jer je isključivo htio razgovarati s generalom JNA Veljkom Kadijevićem, a oni su mu uvijek na vezu davali neke druge generale odnosno vojne osobe. Tada mi je se Alija Izetbegović svidio kao čovjek iz naroda koji je inzistirao i nije nimalo popuštao u svojim zahtjevima da dobije Kadijevića na telefon. a telefonski razgovori su trajali skoro četiri sata,  prisjeća se Markić.

Jedina osoba od tadašnjih visokopozicioniranih političara koja je spavala u njegovoj kući je Mate Boban, koji je oko tri sata poslije ponoći stigao iz Sarajeva u njegovu kuću.

Pokojni Mate Boban, inače moj prijatelj, pošao je iz Sarajeva sa sjednice kući u Grude, ali zbog blokade ceste nije mogao dalje proći i odlučio je kod mene prespavati. Sjećam se da je pozvonio na vrata oko tri sata poslije ponoći, bio je sav mokar i drhtao od hladnoće jer je tu večer padala kiša. Skinuo je mokru odjeću sa sebe, ja sam mu dao svoju suhu i onako umoran zaspao je na kauču u dnevnom boravku. Sutradan kad je ustao, izašao je iz kuće te hodao gore-dolje pregovarajući s vojnim osobama. I on je razgovore obavljao s moga telefona, dok nije bio još specijal, jer su Alija i ostatak političara došli tek treći dan, kazuje nam Markić. Dodaje kako su ta tri dana bila vrlo napeta.

Ljudi su bili vrlo nervozni, a taj posljednji, treći, dan zbog svega što se događalo ledio je krv u žilama, nastavlja Markić.

Treći dan je ledio krv u žilama

Ističe kako je treći dan bio zastrašujući kada su se cijevi tenkova podigle te su stavljeni redenici streljiva u strojnice jer je vojska dobila naredbu probiti barikadu.

Ta scena je bila stvarno jeziva i sad se naježim 27 godina kasnije kada se toga sjetim jer se u zraku predosjećalo prolijevanje krvi. Dobro se sjećam, tada je pok. fra Mladen Hrkač rekao: “Gazite mene živog, samo ne pucajte po narodu”. Tada se u narodu osjećao neki duboki strah te je sve ukazivalo da će se nešto ružno dogoditi. Hvala Bogu, na kraju je sve dobro prošlo, kazuje nam Markić na kraju razgovora.

Danas hrvatski predstavnici u BiH pridaju veliku važnost zaustavljanju kolone s tenkovima JNA u mjestu Pologu, smatrajući da je taj događaj bio prekretnica i ubrzao pripreme od nastupajuće agresije na BiH i Hrvatsku – ta tri dana kada je skoro goloruk narod zapadne Hercegovine stao pred višekilometarsku kolonu tenkova.

7. svibnja: Dan kada je narod Hercegovine stao pred tenkove

(www.jabuka.tv)