“Dezerteri” je hibridni dokumentarni esej o generaciji bosanskohercegovačkih srednjoškolaca iz Mostara koja je na pragu zrelosti pogođena razornim ratom. Ovaj mozaik sjećanja na rane devedesete sastavljen je od suvremenih razglednica i nijemih kadrova mjesta gdje su se nekada vodili ratovi, a koja su protagonisti filma bili prisiljeni napustiti.
Smirenost tih mjesta danas je u suprotnosti s emotivnim isječcima iz pisama upućenih redatelju iz izbjegličkih kampova razasutih diljem Europe. Izbjeglice opisuju svoj bijeg preko granice, svoja iskustva u izbjegličkim kampovima i svoju dugotrajnu mržnju prema neprijateljima koji su im oteli dom i mladost. Film o nestaloj generaciji, egzilu, teškim izborima i odgovoru na najteže pitanje svakog rata: ostati ili bježati.
Damir Markovina je u izjavi za Fenu kazao da ovaj film govori o njemu i njegovim prijateljima koji su zbog ratnih zbivanja morali napustiti svoj grad, svoje domove 1992. godine. Sastavljen je od pisama koje su jedni drugima pisali u doba izbjeglištva, kroz 92/93. godinu.
Govoreći o tome gdje se danas nalaze njegovi prijatelji, Markovina je rekao da su neki tu u sali i gledali film, neki će ga gledati narednih dana, a neki će ga pogledati u Mostaru.
Većina njih, o tome film i govori, našla se u nekim novim životima. Mali broj se vratio u Mostar, nažalost. Razbacani su od Novog Zelanda do Kanade, naveo je Markovina.
U filmu je primjetna i intervencija, crtanje crnom olovkom, flomasterom po slikama, razgednicama, fotografijama.
Markovina kaže da je animacije radio veliki hrvatski vizualni umjetnik Marko Tadić, koji mu je pomogao s filmom.
Ja bih u dogovoru s njim zadao emociju koju bi trebali postići s animacijama koje su neka forma emotivne interpunkcije u filmu. I na kraju to neko crnilo koje proizilazi iz rata koji smo prošli u Mostaru i koje još uvijek nosimo sa sobom je oživotvoreno u tim animacijama. Za mene ta crna linija koja šeće svijetom preko tih razglednica i koja ostaje zauvjek u nama ima tu vrstu simbolike, podvukao je autor filma “Dezerteri” Damir Markovina.
(Fena)
Blago Čuljak, vlasnik tvrtke Green Code iz Širokog Brijega, inženjer računalstva i iskusni stručnjak u…
Ime Tomislava Kiša, koji je u gradskom derbiju protiv Veleža, u 95. minuti, zabio pogodak…
Vlada Litve je uvela sankcije predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS-a Nenadu…
Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa sastao se u utorak u Sarajevu s članovima Predsjedništva Bosne…
Muška košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u 2027. u Kataru…
Sudačko povjerenstvo Europske nogometne federacije (UEFA) odredilo je suce za finala europskih natjecanja u sezoni…
Komentari:
Nije istina da je morao otići iz Mostara
Zbog njega i još takvih Jugoslavena mi smo morali 92, 93 , 94 provesti u Mostaru, niti smo u njemu rođeni niti smo zivili
Jesmo studirali, zabavljali se ali smo znali da se hrvatski narod brani u mostaru.
Zbog svih onih momcima koji su poginuli u Mostaru moram reći da si ti mali režiseru jedan obični dezerter
Supak i nula od čovjeka.
Ja tvoj film nikada neću pogledati
A ti i dalje prdi hrvatskoj u lice
Gdje si se skolovao , zaposlio i uhljebio
Jedan u nizu onih koji žive u RH uzimaju ogroman novac,medijski prostor a isti mrze Hrvatsku ,plenky,milanče kome glumite Hrvatska je nastala na krvi nas branitelja,a ne krilima mostarskih i ostali dezertera,da se zna da je ovu sramotu hrvatsku rodila tada jugoslovenka,pa je bila muslimanka ili bošnjakinja,a živio je u YU gradu Mostaru uz Tuzlu i Vukovar imali su daleko naj više jugoslavena (mješanci),zašto nije išao u BG ili SA neka ga tamo i neka kritizira ,sramota za ovo a neka nekada i fekalija ima prostor za pokazati se ,ne objavljujem prebrzo objavi komentar