Marko Romić: Broj oboljelih od depresije u Mostaru značajno veći od statističkih pokazatelja

Suvremeni svijet i suvremeni način života idu u potpuno pogrešnom pravcu. Sve je pretvoreno u materijalizaciju i lažno blještavilo.

Nemoguće je ne primijetiti da depresija kao bolest modernog doba u zadnje vrijeme bilježi veliku ekspanziju. U svijetu živi oko 121 milijun ljudi s ovim poremećajem. Prema statistikama simptomi depresivnog poremećaja uglavnom ne budu na vrijeme otkriveni.

Žene češće obolijevaju od depresije iako ista ne zaobilazi ni jači pol. U prosjeku svaka četvrta žena tijekom života makar jednom doživi depresivnu epizodu. S druge strane svaki osmi do deseti muškarac doživi jednu depresivnu epizodu tijekom života.

U posljednje vrijeme u porastu je i broj mlađih osoba koje se javljaju sa simptomima depresije. Kako prepoznati bolest depresije, kako je liječiti te kako se nositi sa svim problemima današnjice razgovarali smo sa psihologom i specijalistom traumatske psihologije u Domu zdravlja Mostar, Markom Romićem. U nastavku pročitajte što nam je to Marko kazao.

Često u svakodnevnom razgovoru čujemo da je neko u depresiji. Kako biste vi definirali što je depresija?

Depresija je jedna vrsta bolesti odnosno bolest suvremenog načina života. Kao bolest suvremenog svijeta, široko je rasprostranjena, posebice na našim područjima. Prema medicinskim podacima to je četvrta bolest po učestalosti uopće u svjetskoj populaciji. Ono što je još karakteristično i kod nas, ali i inače u svijetu, jeste nekako da od depresije češće obolijevaju žene, ali ista ne zaobilazi ni jači pol.

Svako loše raspoloženje koje traje malo dulje skloni smo opisati kao depresija, te zbog toga kada neko stvarno pati od ove bolesti njegovo stanje se najčešće ne shvaća ozbiljno. Koliko se zapravo danas depresija shvaća kao ozbiljna bolest, te kako se boriti protiv nje?

Ne shvaća se dovoljno ozbiljno. Mislim da ljudi nisu dovoljno upućeni i ne znaju što je pojam depresija. A i sama depresija po svojim manifestnim karakteristikama, po onome što ljudi spolja vide na depresivnim osobama je takva da, depresivna osoba često okolini i njenim najbližim osobama izgleda kao bezobrazna osoba. Imate primjer koji je vrlo čest, a to je da depresivna osoba koja ima sve u životu i na prvi pogled nema razloga da je nezadovoljna, ali ona se osjeća kao da je nevino osuđena na smrt.

Ljudi ne znaju da je depresija jednostavno takva vrsta bolesti koja nas uništava u našoj nutrini, tako da sve to u nekom materijalnom drugom smislu što imamo i što bi trebalo vrednovati se ne vidi, jednostavno ne dođe do izražaja, tako da okolina najčešće depresivnu osobu počinje tretirati kao bezobraznu osobu, odnosno kao osobu koja nije dovoljno svjesna svega onoga što ima, a stalno govori o nečemu što nema i stalno se osjeća loše.

Svakodnevno imate kontakt s pacijentima i imate bolji uvid u mentalnu sliku naših građana. Koliko ljudi boluje od bolesti depresije na području Mostara?

Mi možemo govoriti samo o procjenama, jer u Mostaru postoji Centar za mentalno zdravlje u koji se tijekom godine javi određen broj ljudi. Prošle godine smo imali više od pet tisuća intervencija odnosno usluga. No, to ne znači i 5 tisuća pacijenata, jer neki dolaze dva puta, neki tri puta, a neki samo jednom. Prema mojim procjenama, broj oboljelih od depresije u Mostaru je značajno veći od statističkih pokazatelja.

Koliko je danas depresija najčešće vezana za kvalitetu života, a ne za standard?

Jako je vezana za kvalitetu života, jer ne možemo zanemariti činjenicu da kao društvo živimo u vrlo specifičnim, rekao bih otežavajućim i teškim uvjetima. Kad kažem teškim uvjetima mislim tu i na socijalne, ekonomske i opće sfere života koje se direktno svaki dan tiču čovjeka. Ako čovjek ima prethodno neka traumatska iskustva koja često jesu u osnovi depresija i pri tome ne zna kako će danas preživjeti dan, to jednostavno troši mentalnu snagu ljudi što svakako mora doprinositi razvoju i širenju depresije.

Nije svaka tuga depresija, pa čak i ako traje malo dulje. Što su simptomi depresije i kako ih prepoznati?

Ono što bi trebalo znati kada je u pitanju depresija jeste ugovor o jednoj trijadi simptoma koji su veoma bitni, da bi mogli govoriti o depresiji, a ja ću navesti sljedeće. Depresivna osoba je osoba koja ima izrazito negativan doživljaj same sebe, tako da će sebe u osnovi stalno nipodaštavati, iako to manifestno često bude upravo suprotno tome, ali zapravo ona u osnovi sebe doživljava kao negativca. Zatim, ona nema povjerenja u sebe i u okolinu.

Okolinu uglavnom doživljava kao potencijalnu opasnost. Drugi su tu uglavnom da im prave neke probleme ili zamke i depresivna osoba nema nikakvo viđenje budućnosti, odnosno njezino viđenje budućnosti je potpuno crno. Istina je da nije svaka tuga depresija. Postoje različita stanja i raspoloženja koja u nekim svojim elementima sliče depresiji, ali nisu depresija.

U kojem razdoblju života se najčešće javlja depresija?

Ono što mi imamo na našem terenu su ljudi srednje i starije dobi. Ako pogledamo najdrastičnije primjere depresije koji završavaju suicidom onda ćemo vidjeti da su to često stariji ljudi, odnosno umirovljenici. Ako uzmemo statistiku, gledajući Mostar ili bilo koji druge gradove, vidjet ćemo da od 10 ljudi koji su napravili suicid u zadnjih nekoliko godina, barem pola njih je umirovljenika.

Svakodnevna istraživanja pokazuju da od depresije sve više pate djeca i mladi. Kako razlikovati depresiju kod odraslih i djece adolescenata?

Ljudi koji se bave tom strukom sve poremećaje i stanja koja ljudi proživljavaju klasificiraju prema određenim standardima, pa u nekim početnim blažim formama ne možemo ogovoriti o depresiji, već o poremećaju raspoloženja. Nakon toga mogu se javiti blaže depresivne epizode, srednje umjerene, srednje jake, teške depresivne epizode i aneksiozna depresivna stanja, a tek na kraju dolazi depresija.

Što je potrebno učiniti u slučaju sumnje depresije kod djeteta?

Treba čim prije kontaktirati stručnu osobu. Činjenica je da danas imamo pomicanje te dobne granice. Vrlo često imamo slučajeve (ne možemo govoriti o depresiji), ali depresivnih poremećaja te aneksioznih depresivnih poremećaja na vrlo ranim uzrastima kod djece i omladine.

Kakva su Vaša iskustva u dosadašnjem radu s pacijentima? Da li su ljudi skloni poricanju kada su loši ili vrlo rado zatraže pomoć doktora?

Depresivne osobe uglavnom nemaju problem s tim da traže pomoć za razliku od nekih drugih, kao što je kategorija ovisnika kojih je ovaj grad, a i zemlja puna. Sam problem rješavanja pitanja depresije kod nas je jedan širi problem, jer mi kao društvo nemamo dovoljno kapaciteta da se s tim borimo na kvalitetan način.
Ogroman broj ljudi u Mostaru i ne zna da postoji Centar za mentalno zdravlje. S druge strane postoji određena stigmatizacija odlaska psihologu ili psihijatru. Kod velikog broja ljudi je to još uvijek ogroman problem i ne idu baš vrlo rado. Zna se često dogoditi da ljudi dođu pred vrata i vrate se, jer se boje da ih ne bi neko vidio.

Vrlo često prolazimo kroz stres i različite pritiske. Kako da se izborimo s onim što nas muči i koči u životu?

U suštini, trebamo život učiniti što je moguće kvalitetnijim, ispunjenim, sadržajnijim i smislenijim. Mi, kao društvo imamo jedan problem što društvo samo ne nudi dovoljno mogućnosti u smislu poslova, aktivnosti, a na drugoj strani frustracija i zahtjeva je napretek. To vrlo često rezultira prilično kaotičnim i teškim stanjem. Jako je važno osmisliti sebi dan i ispuniti ga različitim sadržajima.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će do 2020. godine postati drugi vodeći javnozdravstveni problem u svijetu.(gledajući žensku populaciju, čak i prvi javnozdravstveni problem). Kako to komentirate?

Suvremeni svijet i suvremeni način života idu u potpuno pogrešnom pravcu. Sve je pretvoreno u materijalizaciju i lažno blještavilo. Ogroman broj ljudi uopće ne živi svoj život, već tuđi, Mnogi od njih su postali robovi kojekome i koječemu. Generalno, vrijednosti kojima ljudi teže su potpuno izopačene i to je jedan od razloga zašto je depresija toliko rasprostranjena.

Žene češće obolijevaju od depresije i mislim da je to biološki, jer su one emotivnije i teže im padaju općenito ružne stvari, pa čak i depresija. One imaju fiziološki, biološki manje mehanizama s kojima se mogu boriti.

Koje korake treba poduzeti da bi se smanjila bolest depresije?

To je čitav niz promjena u društvu. U Njemačkoj nemate toliko depresije kao kod nas. Zašto? Jer ljudi od malih nogu imaju ispunjen život. Usmjereni su na prave vrijednosti u životu. Nemaju frustracija, jer stalno rade, i nemaju vremena misliti na kojekakve gluposti.

Da bismo smanjili depresiju u nekom društvu, to društvo treba se okrenuti razvoju u svakom smislu. Nije dovoljno samo da imamo psihologa, psihijatra i stručnjaka te vrste. To će biti samo gašenje vatre, koja se na kraju neće moći ugasiti. Ako društvo ne ozdravi u smislu da ljudi imaju poslove, da ne misle hoće li moći sastaviti kraj s krajem, tek tada će i uvjeta za depresiju biti manje i takvo stanje će se promijeniti.

Da li postoji dovoljan broj stručnjaka psihologa u Mostaru?

Mislim da ne. Ali, nije samo to problem. I ono što postoji, mnogi od njih nemaju posla i onemogućeni su da budu u funkciji općeg dobra. Jednako, kao što i mnogi ljudi u drugim strukama muku muče s pronalaženjem posla, psiholozi i druge struke jednaku muku muče. Mislim da nije dovoljno prepoznat značaj tih struka.

Na kraju, što biste Vi poručili građanima?

Najviše što čovjek može postići u životu jeste da bude normalan, a biti normalan znači ne trčati za lažnim vrijednostima. Zatim, biti na zemlji i biti svjestan svojih potencijala. Niti se podcjenjivati niti precjenjivati. Jednostavno, razvijati svoje potencijale maksimalno što možemo, na dobrobit nas samih kao i na dobrobit zajednice.

(Dnevni list)

6 komentara

  • ko ima normalan više u ovom ludilu danas nema posla nema para a prdonje sjede i razmišljaju kako da udare namete na narod dobro su u pameti ikako

  • Zapadam u depresivne epizode pa se izvucem.Posebno u pms-u,tada bi otisla negdi u pustinju jer sam sama sebi teška.Gutam sve u sebi i prešućujem da ne bi nekog uvrijedila.Ponekad pomislim da bi bilo bolje svima sprašit sve u lice pa kud puklo!A opet nemam hrabrosti.Mislim da bi se opet loše osjećala.Sta da radim,dajte neki savjet!Barem nek netko napise da ima isti problem,da nisam sama.

  • Za ” mimozu” : dobro se “izlaj ” svima koji ti smetaju’ Posalji j j sto .,,,,,, materini’ lupni nogom o stol ? ne sakom!

Odgovori na yx X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.