Manje poznate priče herojskog čina: Širokobriježanin Marko Galić zaustavio je tenkove i prije blokade u Pologu

Svake se godine na današnji nadnevak, 7. svibnja, valja prisjetiti herojskog čina golorukog naroda koji je stao pred golemu kolonu tenkova i oklopnjaka agresorske JNA u Pologu prije 34 godine. To je jedan od datuma iz novije povijesti koji zaslužuju posebnu pozornost povjesničara, politologa, sociologa i medija.

Prošle su 34 godine, a sjećanja naviru. Naviru i pitanja o tome što bi i kako bilo, ali i čega ne bi bilo da goloruki hercegovački Hrvati, spremni i na smrt, nisu stali ispred dugačke i prijeteće kolone tenkova i oklopnjaka takozvane JNA, upregnute u velikosrpski projekt osvajanja velikog dijela Republike Hrvatske i čitave Bosne i Hercegovine. Ta nepregledna prijeteća kolona krenula je iz mostarske vojarne JNA i uputila se u smjeru Širokog Brijega kako bi se stacionirala na područje Sinja radi sudjelovanja u presijecanju juga Hrvatske i kako bi se okruženju našle Hercegovina i čitava BiH.

Valja se opet prisjetiti tri dana velike drame na rubu krvoprolića golemih razmjera u mjestu Polog između Mostara i Širokog Brijega. Ozbiljni povjesničari i vojni analitičari slažu se oko toga da je taj događaj u velikoj mjeri utjecao na ukupan rasplet ratne i političke drame 90-ih godina prošloga stoljeća na prostoru i Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tu činjenicu potvrdili su i pripadnici vrha tadašnje JNA. Sasvim je sigurno da bi bez herojskog čina Širokobriježana u Pologu potpuno drugačije izgledala ukupna novija povijest zemalja bivše države. No, herojski čin u Pologu nije dovoljno valoriziran ni u povijesnom ni u politološkom ni u sociološkom smislu, piše Večernji list.

Kako je obaviještena javnost

Nadnevak 7. svibnja proglašen je Danom branitelja Grada Širokog Brijega. Tog datuma 1991. godine goloruki Širokobriježani, kojima su se pridružili hrabri Hercegovci iz susjednih hercegovačkih gradova i općina te iz Dalmacije, stavili su do znanja svima kako su prepoznali namjere Miloševićeve politike koja je u svoje osvajačke ciljeve upregnula takozvanu JNA.

Taj dan duboko se urezao u sjećanja autora ovog teksta. Tog jutra 7. svibnja bili smo ispred tadašnjeg dopisništva Večernjeg lista u Splitskoj ulici u Mostaru i vidjeli veliku kolonu tenkova i oklopnjaka JNA te doznali da ratna mašinerija armade koja je sama sebi tepala da je četvrta vojna sila svijeta te da je jamstvo očuvanja bratstva i jedinstva skreće prema Žovnici u smjeru Širokog Brijega. Kao da je jučer bilo. Valjalo je reagirati i obavijestiti javnost, a radio je tada bio najbrži medij. Uskočili smo u dopisništvo Večernjaka i rekli kolegi Vesi Vegaru da se odmah uključi u program Radiopostaje Split, a autor ovog teksta izravno se uključio u program Hrvatskog radija, studija Zagreb. Potom smo doznali da je djelatnica u kiosku Ruža Marušić s Balinovca javila Kriznom stožeru u Širokom Brijegu da je golema kolona tenkova i oklopnjaka krenula preko Žovnice. U 10 sati tog 7. svibnja trebala se održati sjednica Skupštine općine Širokog Brijega. Nazvali smo ured širokobriješke općine, a na telefon se javio Ivo Zovko i kazao nam da su vijećnici krenuli u Polog kako bi se zaustavila kolona tenkova takozvane JNA.

Prije nekoliko dana sreli smo Anđelka Mikulića, tadašnjeg predsjednika Skupštine općine Lištica, i nakratko se prisjetili njegove reakcije nakon što je saznao da se kolona tenkova i oklopnjaka uputila u smjeru Širokog Brijega. Anđelko je uzeo megafon i s balkona općinske zgrade viknuo: Želim vam reći da nam u nenajavljeni posjet dolaze tenkovi!

Te riječi privukle su pozornost prolaznika i gostiju u obližnjim kafićima, a Mikulić je nastavio: Učinite kako vam srce nalaže. Ja ću isto to učiniti!

Zaustavljanje tenkova u Pologu

Istog trenutka ljudi su izlazili iz kafića na ulicu, a potom se uputili u Polog. Prisjetili smo se i pokojnog Širokobriježanina Mladena Barbarića, zvanog Katolik, koji je prvi svojim kamionom iz Širokog Brijega krenuo u susret tenkovskoj koloni prepriječiti joj put. Kad je doznao da je kolona tenkova krenula u smjeru Širokog Brijega, rekao je Anđelku Mikuliću da kamionima i rovokopačima odmah treba krenuti u susret i zapriječiti im prolaz. Na putu prema Mostaru hrabri Mladen sreo je Marinka Marića, zvanog Devar, koji je svojim kamionom išao u smjeru Širokog Brijega i zaustavio ga te mu kazao:

Okreći se, idemo zaustaviti tenkove JNA!

A gdje ćemo ih zaustaviti?, upitao ga je Marić.

Pa gdje ih zaustavimo, odgovorio je Barbarić koji je sve to ispričao u dokumentarnom filmu “Tri dana” Večernjakova novinara Zdenka Jurilja koji nam je dao podatak da je taj film na YouTubeu otvaran oko tri milijuna puta.

Barbarić i Marić su prvi svojim vozilima u Pologu zapriječili put koloni tenkova JNA. Anđelko Mikulić nazvao je upravu širokobriješke tvrtke Novogradnja, a odmah potom krenuli su kamioni i strojevi ovog građevinskog poduzeća u smjeru Pologa. Mladen Barbarić svojim je činom pokazao što je pravo herojstvo. Okupljene tisuće ljudi vikale su: Nema prolaza, nema prolaza!

Zapovjednici te motorizirane postrojbe JNA bili su više nego šokirani. Iz Generalštaba u Beogradu bilo je zapovjeđeno da kolona tenkova i oklopnjaka mora proći po svaku cijenu. No, tisuće okupljenih bile su spremne to spriječiti također po svaku cijenu, pa i onu najskuplju, svojim životima. Svećenici su bili tu uz svoj vjernički puk. Širokobriježanima u Pologu pridruživali su se i mještani susjednih općina, ali i udaljenijih mjesta, a među njima je bilo i Bošnjaka. Situacija se zaoštrila do ruba krvavoga sukoba, masakra velikih razmjera. Držanju situacije pod kontrolom posebno su doprinijeli širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać i ostali širokobriješki fratri te Anđelko Mikulić, Zdenko Ćosić, Mariofil Ljubić, Jure Skoko i drugi dužnosnici HDZ-a.

Informiranje svjetske javnosti

Trebalo je o svemu obavijestiti i svjetsku javnost. Velika uloga za to pripada novinaru i književniku Petru Milošu, tadašnjem dopisniku TV Sarajevo iz Hercegovine. Petar je dobro znao da urednici te televizije njegov poslani snimljeni materijal u Pologu neće “pustiti” u program. No, Petar je osobnim automobilom stigao u Sarajevo sa snimljenim materijalom i slučajno na hodnicima TV Sarajevo susreo Smiljka Šagolja koji je Petru sugerirao da se snimljeni materijal najprije pošalje u televizijsku razmjenu pa tek onda preda uredniku.

Tako je i bilo, svjetska javnost doznala je što se u Pologu događa. Urednik je Petru zamjerio na “nekorektnom prikazivanju JNA“, odbijajući reportažu objaviti u informativnom programu, a Miloš mu je rekao: Sad je gotovo, prilog je otišao u razmjenu! Onda su urednici na sarajevskoj televiziji bili primorani objaviti Milošev prilog iz Pologa. Ovaj slučaj na svoj poseban način potvrđuje od kolike je važnosti to da jedan suveren narod ima svoje medije.

Iskustvo Marka Galića

Prvi koji je imao vrlo opasan susret s tom tenkovskom kolonom bio je Marko Galić Barlamović, ekonomist i poduzetnik iz Širokog Brijega, koji se prisjeća:

Toga dana vozio sam brata Dragu u bolnicu u Mostar da izvrši potrebne pretrage. U vožnji prema Mostaru vidimo da se događa nešto neobično jer svi koji idu prema Širokom Brijegu upozoravaju, trube, blicaju, a mi nastavljamo put. Kada smo došli na Žovnicu na zavoju prije Šarčevih kuća vidimo da su zaustavljena vozila koja se kreću prema Mostaru. Stanemo i čekamo, što je potrajalo oko pola sata. Ispred mene bili su jedan teretni kamion i dva mala kamiona. Tada se začu tutnjava motora i imamo što vidjeti – tenkovi, vojna vozila! Meni je na umu samo bilo to da moramo u bolnicu i ja pomjerim vozilo prema lijevom traku, misleći da ću preteći ove teretnjake, a da će neko od vojnih vozila stati da nesmetano prođem. Međutim, tenkovi samo grme i prolaze i tako je njih desetak prošlo, a ja i brat u autu čekamo priliku za krenemo prema Mostaru, ne znajući da je u toj koloni stotinu i više tenkova. U jednom trenutku evo jednog tenka pravo na nas. Brat Drago otvara vrata i iskače, a ja se prebacujem na njegovo mjesto, iskočim i ja te imamo što vidjeti – jedan tenk JNA gusjenicama je nagazio prednju lijevu stranu moga vozila. Vidim da je guma moga vozila rasječena. Tenk je stao, a mi čekamo. Onih desetak tenkova je otišlo i nitko se ne osvrće. U jednom trenutku podiže se poklopac na tenku i pojavi se neki vojnik, i zamalo što nije digao ruke u vis, onako preplašen pogledom kao da pita: “Što je bilo?” Sliježem ramenima i vičem da me čuje: “Čekat ćemo policiju!” Vozila koja su bila ispred mene odoše preko Kozica, a u jednom od njih otišao je i moj brat Dragan, a vozila koji su bila iza mene, okretala su se i vraćala prema Širokom. Ostanem sam. To čekanje potrajalo je od 30 do 45 minuta. A to znači da je kretanje kolone tenkova prekinuto, bili su zastali.

Bliski susret s oficirom JNA

Marko Galić potom je imao jako opasan “bliski susret” s oficirom JNA.

Kad odnekud se pojavi neki starješina koji je komunicirao s tenkistom. Ja se uputim prema njemu da ga upitam kada će doći policija radi očevida, a to sam učinio na možda neprimjeren, ali i opasan način, vičući i hvatajući ga za nadlakticu. Tad se pojaviše vojnici, repetiraše oružje, a i starješina se dohvati svog pištolja i naređuje tenkistu: “Polazi, gazi!” Tada tenk ponovno kreće i gusjenicama oštećuje moje vozilo. Mislim da ima nekoliko svjedoka tog događaja. Ja ostajem usamljen, tenkovi i ostala vojna vozila prolaze dok u jednom trenutku stane neki vodnik i pita me: “Što je bilo?” Ja mu objasnim i upitam ga: “Ima li neki zapovjednik ove postrojbe?” Odgovorio je da je vozilo veze udaljeno od 200 do 300 metara prema Mostaru i da se tu nalazi zapovjednik. Ja se uputim i ugledam to vozilo s istaknutim antenama. Približavajući se tom vozilu zapazim da je na desetak metara od vozila onaj starješina kojeg sam vukao za nadlakticu i koji je naredio tenkistu: “Polazi, gazi!” Dođem do vrata vozila veze i čujem: “Ukoliko ima takvih pojedinaca postupite po naredbi štaba!” Tada nisam bio svjestan značenja tih riječi i na koga se odnose. Tek poslije, kada su svi sudionici tih događaja (i starješine JNA) iznijeli svoje mišljenje, shvatio sam značenje te zapovijedi. Ponovno mu se obratim, a on odgovara da čekam i da će doći civilna policija, ali da imena i broj tenka ne smijem spominjati. Broj sam inače bio zapisao radi očevida. Kada su svi tenkovi i vojna vozila prošli, stigla je i civilna policija, napravila zapisnik i pomogla mi da sklonim vozilo.

Potom se Galić uputio pješice prema Širokom i prisjeća se:

Uhvatio me strah, pitam se što se događa? Razmišljam krenuti preko polja, a vidim vojnike kako stoje oko tenkova. Ako me vide, mogu se pitati zašto bježim u polje. A opet da krenem iznad kuća, gdje je bilo malo i šume, bojim se da će čuti kretanje ili lom granja. Odlučim ipak proći pored tenkova. Prolazim pored njih i sve tako do same škole u Pologu gdje su se okupile tisuće ljudi, poprijeko parkirana teretna vozila, autobus i bezbroj osobnih vozila. Bio sam umoran i mokar jer je kiša stalno rominjala pa sam s nekim Imoćanima krenuo u Široki da se presvučem i vratim u Polog. U njihovu automobilu nagazim na neke kante pune streljiva, a oni mi rekoše: “Neka se nađe ako nam zatreba!”

Događaj koji je utjecao na rat

Zanimljiva je činjenica da je motorizirana kolona JNA krenula iz Sjevernog logora u Mostaru preko Širokog Brijega upravo u vrijeme kad je trebala početi sjednica širokobriješke Skupštine općine, baš onda kad je predsjednik Izvršnog odbora općine Široki Brijeg Jago Lasić bio na nekoj sjednici u Sarajevu, kao i njegov kolega iz Gruda Petar Majić, kad je dr. Franjo Tuđman bio u posjetu Velikoj Britaniji i kad se u Sarajevu trebala održati sjednica Glavnog odbora HDZ-a BiH.

Zastupnik u Vijeću općina BiH dr. Ivica Lučić, čim je saznao što se u Pologu događa, predložio je Mati Bobanu i ostalim članovima Glavnog odbora HDZ-a BiH da se automobilima krene u Polog. Slijetanje u Polog vojnim helikopterom nije uspjelo zbog navodne magle! No, čini se da su tu maglu prodavali oni koji su o vojnom helikopteru odlučivali. Više nego mučni bili su pregovori sa zapovjednikom Mostarskog garnizona JNA Milojkom Pantelićem koji je od generala Blagoja Adžića dobio zapovijed da “vojska mora proći!”

U knjizi “Rat je počeo prije” Zdenka Ćosića stoji kako je Pantelić rekao Adžiću da bi mogla pasti krv, a Blagoje je kazao oštro: “Pa neka padne!” Pregovore s predstavnicima JNA vodili su Anđelko Mikulić, Jure Skoko i širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać. Situacija se sve više zaoštravala, prijetio je masakr neslućenih razmjera. Trećeg dana u Polog je stigao i Alija Izetbegović, a iz Zagreba su stizale poruke od dr. Tuđmana i kardinala Franje Kuharića. Nekako se ipak postiglo solomonsko rješenje prihvatljivo hrvatskom političkom vrhu i u Zagrebu i u BiH u tadašnjim delikatnim političkim okolnostima. Slovenac general-bojnik Milovan Zorc, zapovjednik 4. korpusa JNA, u dokumentarnom filmu “Tri dana” jasno je kazao da je tenkovska kolona trebala ići na područje Sinja. Jasna namjera JNA bila je napad na Split i presijecanje Hrvatske te zarobljavanje kliještima južnog dijela Hrvatske i čitave BiH. No, nekako je postignut dogovor da tenkovska kolona ide u smjeru Kupresa pod izlikom vojne vježbe.

Herojski čin hercegovačkih Hrvata u Pologu utjecao je na ukupan rasplet političke i ratne drame 90-ih godina prošloga stoljeća. Bili smo tri dana svjedoci te drame i tog herojskog čina. No, s prolaskom vremena dolazimo do novih spoznaja zahvaljujući dokumentima i svjedočenjima te knjigama, kao što je “Rat je počeo prije” Zdenka Ćosića, ili dokumentarnim filmovima, kao što je dokumentarac “Tri dana” Zdenka Jurilja, i drugim izvorima.

Dr. Ivica Lučić u predgovoru knjige “Rat je počeo prije” ističe: U tom sukobu nije ispaljen ni jedan metak, nije stradao ni jedan vojnik, niti je bilo civilnih žrtava. Ipak, poražena je čitava jedna vojska zajedno sa svim što je simbolizirala: jugoslavenski unitarizam, komunistički dogmatizam i mit o nepobjedivosti. U ta tri dana odvijala se drama u kojoj su oslikani svi segmenti društva i ogoljeni svi akteri tadašnje društvene i političke scene. Generali u Beogradu tražili su krv, a oficiri i vojnici u koloni strahovali su od sukoba. Alija Izetbegović izrekao je dojmljive riječi, ali je sam sebe demantirao nakon pet mjeseci kad je Ravno sravnjeno sa zemljom riječima: “To nije naš rat!” Da se držao rečenog u Pologu, povijest Bosne i Hercegovine izgledala bi potpuno drukčije. Kao što bi bez barikada i hrabrosti naroda u Pologu drugačije izgledala i ukupna povijest bivše Jugoslavije.

Valja podsjetiti na to da su ročnicima s prostora čitave tadašnje Jugoslavije, koji su bili u tenkovima i oklopnim vozilima, hranu i piće dostavljale žene iz Pologa. Trećega dana kolona tenkova i oklopnjaka prošla je kroz Široki Brijeg, što je promatralo mnoštvo građana sa zapaljenim svijećama u rukama. Goloruki Hercegovci su svojim herojstvom izazvali pomutnju, pa i veliki strah, i u Predsjedništvu Jugoslavije, a Generalštab JNA našao se na mukama. Dr. Franjo Tuđman u velikoj je mjeri doprinio raspletu drame u Pologu, rješenju koje je i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH u tom trenutku bilo prihvatljivo. Spriječena je okupacija zapadne Hercegovine i napad na Split. Hrvatskom političkom vodstvu Hrvata u BiH bilo je potpuno jasno što agresor namjerava te je valjalo pripremati obranu. Imali su podršku i Tuđmana i Gojka Šuška. Već u srpnju, samo dva mjeseca nakon herojskog čina u Pologu, u obližnjem Knešpolju utemeljena je Poskok-bojna, prva dragovoljačka postrojba u BiH, klica HVO-a.

Prisjećamo se riječi Zdenka Ćosića, autora knjige “Rat je počeo prije”:

Smisao obilježavanja toga događaja nije samo podsjećanje na događaj i trodnevnu dramu koja se tu odigrala. Obilježavanjem događaja podsjećamo na konflikt vrijednosti koje su se na tom mjestu izravno suočile sa svim svojim suprotnostima koje su do tada bile prigušene metodama proizvodnje zaborava. Agresivnom oružanom pohodu uvijek prethodi manje vidljiva prva faza agresije drugim sredstvima. Bilo je to vrijeme kad su ljudi uvidjeli da je sloboda najveća vrijednost i kad su svojim životima bili spremni braniti od Boga danu slobodu.

Na herojski čin u Pologu valja stalno podsjećati i otkrivati nove poučne detalje. Posebno u ovim turbulentnim vremenima kad se javno, jasno i glasno zvecka oružjem.

(Frano Vukoja | Večernji list BiH | Foto: screenshot “Tri dana”)