Mama i kćerke istovremeno bile trudne pa zajedno krstile djevojčice

Na blagdan Svete obitelji, kao da je baš tako trebalo biti, malena je Klara Pia postala Božjim djetetom, primila je sveti sakrament krštenja.

I bila bi to lijepa obiteljska priča, rezervirana za malen krug ljudi, da se uz Klaru nisu krstile i njene dvije nećakinje Rafaela i Karmen.

Da, dobro ste pročitali, Klara Pia je teta. Prava. Teta i gotovo.

Rodila se na prvi dan jeseni, svega dvadesetak dana poslije sestra joj Petra na svijet je donijela Karmen, a onda nije prošlo niti mjesec, a obitelj je postala bogatija za jednu Rafaelu, koju je rodila Klarina sestra Lucija.

I eto, smijemo se ispunjeni radošću sa mamom (i bakom) Mihaelom, blagoslovljeni prilikom da prenosimo dobru priču, pozitivnu priču, priču o snazi ljubavi i važnosti obitelji.

Klara Pia je naše sedmo dijete, imamo još Tonija, Luciju, Petru, Paolu, Gabrijelu i Jakova. Lucija ima dvije djevojčice Leu i Rafaelu, a Petra malenog Tomu i Karmen, pažljivo nam nabraja, da ne bi od sve sile imena nekoga – ne dao Bog – preskočila, pa se opet smijemo, jer je dobro.

I u rodilištu je za realno “stariju rodilju” sve bilo kako treba.

Molim te, napiši kako je splitsko rodilište mjesto gdje rade sjajni ljudi! Hvala im od srca, oni su čudo, kaže Mihaela Krajina, koja, premda je to nepristojno pitati, ne skriva kako je ispuhala 47 svjećica na torti. Suprug Nikola je pet godina stariji, suprug, tata i dida, sve je. U njegovu snagu i želju da zaštiti svih njih 15, da toliko ih je u obitelji sada, nitko ni trena ne sumnja.

A djeca, to svi znaju, pomlade svoje roditelje, kao da im aktiviraju stanice za vječitu mladost.

Oćeš, nećeš, nekako si življi, muž i ja se zezamo kako nikada nećemo ni ostariti, jer nam ne gine stalni “odlazak u parkić, veli nam mama-baka, priznajući kako se ponekad, ipak, zamisli nad godinama koje su pred njima.

Danas se sa smješkom sjeća dana kada je priopćila svojim kćerima kako je trudna, tada joj, priznaje, nije bilo toliko smješno. Bojala se reakcije.

Odradile smo to video-pozivom, sve smo mahale trudničkom knjižicom!

Izgledalo je to, kaže, kao nekakav šaljivi kućni video. Trudnoće su prošle skladno, cure stigle, jedna po jedna, a roditelji potom odlučili krstiti ih na zajedničkoj ceremoniji, u župnoj crkvi posvećenoj Presvetomu Srcu Isusovu na Visokoj.

Župnik don Božo Plazibat nije uspio izdržati ne reći svojim župljanima kakva ih radost čeka, pa je odmah na početku svete mise kazao: Ne mogu čuvati ovu tajnu!

Na kraju je narod krštenje popratio gromoglasnim pljeskom, veli nam.

U svojoj praksi to nisam doživio, bilo je to jedinstveno iskustvo i velika radost. Istinsko i toplo i pravo, kaže.

(www.jabuka.tv)