Luis Ibanez: Odlučio sam živjeti ovdje zbog dobrog života i sigurnosti koju mogu pružiti obitelji

Luis Ibañez argentinski je nogometaš s iznimno bogatom karijerom. Dobar dio života proveo je u Hrvatskoj, odnosno od 2008. godine, kada ga je u svoje redove doveo zagrebački Dinamo.

Od rujna prošle godine dio je mostarskog tima HŠK Zrinjski.

O tome kako je naučio hrvatski jezik, kakav je osjećaj igrati nogomet izvan rodnog grada, te kako se osjeća u Zrinjskom, govorio je u razgovoru za Dnevnik.ba.

U Hrvatsku ste stigli 2008. godine, kada ste potpisali za Dinamo iz Zagreba. Ovdje živite nekih dvanaest godina i, naravno, znate govoriti hrvatski. Budući da je to jedan od najtežih jezika za učenje, pogotovo jer nema sličnosti sa španjolskim, kako ste ga uspjeli savladati?

Kad sam stigao u Hrvatsku, odnosno u Zagreb, nisam znao dobro govoriti ni engleski. Na početku učenja hrvatskoga jezika imali smo prevoditelja koji nam je pomagao. Svaki dan sam ga pitao za nove riječi i tada sam naučio one osnovne, poput “dobro”, “kako si” i “dobar dan”. Tako sam se malo pomalo zanimao za taj jezik. Osim toga, u klubu su mi dali do znanja da im se jako sviđa što govorim hrvatski, pa sam pomislio: “Pa, sviđa im se i tako su sretni sto pričam, da ću morati naučiti još više!” Upravo zato sam se još više trudio.

Također, nakon godinu dana boravka u Hrvatskoj, upoznao sam svoju sadašnju suprugu i s njom sam učio puno više i kvalitetnije. Još uvijek imam poteškoća s pravopisom, jer smatram da je hrvatska gramatika vrlo teška, ali mogu razumjeti apsolutno sve.

Dakle, bilo je dosta teško naučiti hrvatski, jer je vrlo težak jezik. Ali, naučio sam ga prilično dobro i gotovo da mogu reći da se bolje snalazim s hrvatskim, nego sa španjolskim.

Kroz godine je jako dobro naučio hrvatski jezik

Živite u zemlji koja nije vaša rodna zemlja i koja je isto tako na drugom kontinentu. Možete li reći razlike u načinu života ovdje i u Buenos Airesu? Što vam najviše nedostaje iz Vašeg rodnog grada?

Razlika u življenju ovdje i u Buenos Airesu je u tome što mi ovdje svaki dan pijemo kavu i sjedimo. U Buenos Airesu je to vrlo teško, ljudi žive ubrzanim tempom, gotovo da svugdje žure. Ovdje na svakih 50 metara imate kafić, a osim toga, grad je mnogo manji negoli je onaj u kojem sam ja živio. Primjerice, živim u Buenos Airesu i do centra moram putovati 45 minuta, što ponekad traje sat i pol, a opet nikad ne dođete do centra. Ovdje je sve udaljeno tri minute. Od kuće do mjesta na kojem treniram imam svega dvije, tri minute vožnje autom. Sve je jako blizu, a život je puno sigurniji.

Ipak, nedostaje mi Buenos Aires, posebno moja obitelj i prijatelji. Dakako, da nisam dobio suprugu i djecu u Hrvatskoj, živio bih u Buenos Airesu, jer je to moj grad. Volim svoju zemlju, naša je kultura vrlo različita, cijelo vrijeme provodimo u društvu. Nedjeljom ne možete imati obiteljski obrok bez dvadesetak ljudi kod kuće. Ovdje nije baš tako. Ali dobro, to je moj posao, ovdje imam svoju obitelj i odlučio sam ostati ovdje zbog njih. Mogao sam se vratiti u Argentinu i tamo igrati, ali ovdje imam siguran život. Dakle, za sada planiram živjeti u Hrvatskoj, iako se nikad ne zna. Zbog posla, nogometa, možda ću se morati preseliti u bilo koji drugi dio svijeta.

Uz zagrebački Dinamo, predstavljali ste i više klubova. Kakvo je vaše iskustvo s tim timovima?

Počeo sam u Boca Juniorsima, u Dinamu sam bio sedam godina, a u Racingu sam bio godinu dana. Igrao sam i u Crvenoj Zvezdi, u Srbiji, i to je bila jedna od najboljih godina moje karijere. Osobno i u skupinama. Bili smo prvaci, igrali smo finale Kupa, igrali smo i Europu. Postigao sam deset golova i imao petnaest asistencija, tako da je bilo vrlo dobro – jedna od najboljih godina. Nakon toga su me prodali u Tursku. Tamo sam igrao u Trabzonsporu i u Karabuksporu.

Turska liga je vrlo dobra, zasigurno se nalazi među deset najboljih liga u Europi. Infrastruktura i stadioni su vrlo dobri. Ulaže se mnogo novca da bi liga bila kvalitetna, a i timovi puno plaćaju i nose nogometne zvijezde. Na sve utakmice smo putovali avionom. Tamo je nogomet na drugoj razini.

Nedostaje mu Buenos Aires

Igrali ste u četiri različite zemlje, postoji li razlika u načinu na koji igrate nogomet u tim zemljama?

Ne, nogomet kao nogomet isti je u cijelom svijetu. Možda je razlika u tome što u Argentini imamo puno veći pritisak navijača. U Argentini ljudi žive od nogometa. Primjerice, kad se ocu rodi sin, prvo što čini je da ga učlani u neki od klubova. I žene isto tako. Sada se puno igra ženski nogomet. Profesionalno je i plaćeno je.

Zamislite, žene moraju igrati nogomet, jer ako ne igraju – muškarci ne obraćaju pažnju na njih.

Ljudi ne sjedaju na kave jer nemaju novca, ali za ulaznice za utakmicu subotom svi imaju novac. I  ne vrijedi to samo za navijače velikih timova, tako je i na nižim razinama, prva i druga divizija.

Je li se Vaša obitelj prilagodila ili se još uvijek prilagođava na promjene okoline tijekom Vaše karijere?

Vrlo sam zahvalan svojoj supruzi, jer me ona uvijek pratila. Mogla mi je mirno reći da ostaje u Hrvatsko s našom djecom, ali nije. Uvijek je išla sa mnom kamo god sam išao.

Ipak, ako bih uskoro morao otići negdje daleko, ona bi ostala u Zagrebu, posebno zbog djece. Najstariji sin će u rujnu krenuti u školu. Mada, istina je da se oni odlično snalaze, jer sklapaju prijateljstva kamo god krenuli. Vrlo sam im zahvalan, bez njih bi bilo vrlo teško. Imam kolegu koji ima ženu i djecu u Zagrebu i primjećujem da mu nedostaju ako prođu dva mjeseca, a on ih nije vidio. Ali, to je naš posao. Žena, prije nego što se uda za nogometaša, zna za koga će se udati. Da sam ja žena, htio bih da je moj muž nogometaš.

Potpisali ste se za HŠK Zrinjski Mostar u rujnu 2019., početkom ove sezone. Gdje ste bili, na kakvim pripremama? Što ste radili prije dolaska u Zrinjski?

Bio sam tri ili četiri mjeseca bez kluba. Kad sam stigao ovdje bilo mi je preteško, jer nisam igrao predsezonu. Ovo nije bilo slično onim ligama na koje sam navikao. Došao sam iz turske lige, s vrlo dobrim stadionima i trening kampovima, pa je doista težak bio proces prilagodbe na treninge i bosanskohercegovačku ligu. Trebalo mi je dosta vremena za to, ali pomalo se navikavam i snalazim. Vjerujem da ću se još više poboljšati. Teško je, ali moram se mentalizirati. Ovdje moram učiniti dobre stvari, napraviti korak dalje. Tako ću se moći vratiti na višu razinu. Ne vidim se u Real Madridu kao Luka Modrić koji prije ovdje igrao, jer sam već u godinana. Bio bih zadovoljan s povratkom u Tursku ili neku ligu poput hrvatske, koja je također jako dobra.

U rujnu je potpisao za HŠK Zrinjski

Kakav je bio prijem kod Vaših suigrača kad ste stigli u Mostar?

Istina je da su me dobro prihvatili od prvog dana kad sam stigao ovdje. Postoje momci koje poznajem  otprije, jer sam se igrao s njima. A druge poznajem jer sam igrao protiv njih.

Sretan sam što sam prošao kroz mnoge klubove i što imam ovoliko godina. Svi u timu znaju da sa mnom mogu razgovarati o bilo čemu, jer sam stariji od njih i istina je da nemam problema s bilo kime, i to je dobro. U svijetu nogometa nitko ne može biti prijatelj sa svima. Ali vrlo je važno da vas poštuju i da poštujete druge, jer ako nije tako, nećete nigdje dospjeti. Uvijek se trudim biti skroman, jer ako niste skromni, bez obzira jeste li igrali u Real Madridu ili bilo kojem drugom velikom klubu, vaši suigrači vam mogu okrenuti leđa i može se dogoditi da nitko ne želi popiti kavu s vama. Hvala Bogu, svaki dan sjednem na kavu s nekoliko svojih kolega iz Zrinjskog, i to mi se sviđa.

Zrinjski je sada treći u Premijer ligi BiH. Mislite li da biste se mogli vratiti i osvojiti ligu?

Vjerujem da ove godine imamo puno prilika za osvajanje lige. Sada smo treći, ali prvoplasirani nam dolazi u goste. To će biti jako dobro, jer protiv konkurencije igramo na svom terenu. Moje želje, a vjerojatno i želje svih mojih suigrača su da osvojimo Kup i ligu. Mi doista vjerujemo da ćemo to ostvariti. Imamo dobru ekipu, najbolju ekipu u ligi. Ne kažem to jer sam ovdje ili zato što ovdje igram, ali u usporedbi s ostalim skupinama, naša je jedna od najboljih. Dakle, mi smo mirni i ostaje nam samo da vidimo kako će se to sve završiti.

(www.jabuka.tv)

11 komentara

  • Zivio bi ti svugdje sam nek ti se uplacuje..zivio bi ti medju cetnicima na marakani ali za njih vise nevaljas.jado jadni kom prosipas pricu.tvoja igracka vrjednost je na nivou ike buljana.Sad trenutno jer je buljan u svoje vrime bio klaasa za tebe.

  • Mir bagro sa Širokog Briga odakle vama pravo da govorite o moralu i poštenju kad je sa Širokog uvjek dolazi naj vise udbasa, lopova I Hdz bagre
    Lijanovic, Kutle, svi sefovi Hdz uključujući i danasnjeg.
    Prema tome poklopite se i mir naj veci izdajnici naseg naroda

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.