Ljubimac hrvatskih navijača je i vlasnik hotela u Međugorju: Razvijam vjerski turizam

  1. Marin Šego ljubimac je hrvatskih navijača na Europskom rukometnom prvenstvu, koje se ove godine održava u Austriji i Švedskoj. No, tako je bilo i prošle godine kada je branio na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.

Poput Vlade Šole i Ivana Stevanovića, tek je u tridesetima postao standardni reprezentativac. Doduše, bio je na pripremama reprezentacije za Europsko prvenstvu u Austriji 2010., a jedino veliko natjecanje na kojem je branio bilo je Svjetsko prvenstvo u Švedskoj 2011. gdje je Hrvatska bila peta.

Od 2011. do 2019. izbornici ga nisu pozivali premda je, primjerice, u tom razdoblju osvojio s Kielceom Ligu prvaka.

Nakon godina života u istočnim zemljama (Poljskoj i Mađarskoj, nap. a.), odlučio sam otići malo zapadnije, u toplije krajeve. Branim za francuski Montpellier. Grad je predivan, pogotovo za obiteljski život. Rukomet je ondje jako popularan, imamo puno navijača na svakoj utakmici. Za razliku od Poljske i Mađarske, u Montpellieru se puno trenira i puno putuje.

Francuska je liga takva da niste sigurni hoćete li u gostima pobijediti i zadnjeg na tablici. Mali je problem što se utakmice igraju u 20.45 sati pa kad gostujemo izgubimo i dva-tri dana. Još ako je u tom tjednu i Liga prvaka, gotovo da i nismo doma. Kad sam bio u Mađarskoj, poslije ručka otišao bih na utakmicu i iste večeri vratio se doma, kaže Marin Šego za Večernji list.

Čime se krati vrijeme na tim dugim putovanjima?

Nisam čovjek od igrica, više volim nešto pročitati, gledati kakav dobar film.

Djeca Jakov, Lucija i Petar idu u osnovnu školu.

Idu u francusku školu. Naravno, morali su naučiti francuski, a učili su ga još dok sam bio u Szegedu. Prošlo ljeto, dok smo bili u Međugorju, uzeli smo jednu djevojku koja je s njima učila francuski, više kroz igru nego ozbiljno. I ja polako učim francuski. Znam se već sporazumjeti.

Kad sam bio u Poljskoj dobro sam naučio poljski jezik, mađarski baš i ne jer i nije bilo potrebe. U klubu je igralo puno igrača iz zemalja nastalih raspadom bivše države, a trener, pomoćni trener i trener vratara komunicirali su na engleskom. Inače, Montpellier je za strance osigurao jednom tjedno učenje francuskog, a ja sam i privatno angažirao jednog našeg čovjeka koji me preko interneta uči francuski, priča Šego.

U Montpellieru često koristi skuter Beverly 500

Imam ga već osam-devet godina i kamo god se selim povezem ga sa sobom. No, za neke velike vožnje motociklom nemam vremena. Tu i tamo otputim se njime uz more.

Ali se zato potpuno posvetim vožnji njime kad preko ljeta dođem u Međugorje. Automobil tada parkiram u garažu i uopće ga ne koristim, samo motocikl. Kada poželim voziti malo brže, od prijatelja posudim jači stroj, ističe Šego.

Poput Marina Marića, i Marin Šego je strastveni ribolovac. Jasno, love se pastrve u Neretvi. Pitamo ga tko je bolji ribič – on ili Marić.

Kako Mara laže bolje od mene, onda je on i bolji pecaroš (smijeh). No, zasad nijedan od nas nije uhvatio kapitalca u Neretvi. Inače, ne pecamo na istome mjestu. On lovi bliže Mostaru, a ja pecam u Šurmancima. Kod njega se mogu uloviti puno veći komadi. Kad sam u Međugorju, svaki dan predvečer idem na pecanje, a znam otići i u lov na divlje svinje.

Hotel čiji ste vlasnik radi uspješno.

Radi, ima tridesetak soba, kapacitet je 75 osoba dnevno. Hotel “Tau” je u Međugorju, dakle razvijam vjerski turizam. Ne razmišljam o još jednom hotelu, jedan mi je sasvim dovoljan. Sezona je bila dobra i ne žalim se.

Svirate li neki muzički instrument?

Ma kakvi. Premda sam negdje pročitao da sviram klavir i bubnjeve. Ali to nije istina. Doduše, kao klinac pokušao sam svirati gitaru i to je sve što se toga tiče, kaže hrvatski rukometni vratar.

Osnovnu školu pohađao je u Međugorju, a srednju u Čitluku.

U Mostaru sam upisao Kineziološki fakultet, ali ondje sam se kratko zadržao jer me rukomet odveo u profesionalne vode i za studij nisam imao vremena.

Kao dijete je godinama autostopirao da bi mogao trenirati u 15 kilometara udaljenom Ljubuškom.

Rukomet je jedini sport koji sam trenirao. Počeo sam na betonskom igralištu ŠRC Krstine, tamo gdje su prve sportske korake napravili tenisači Čilić i Dodig. Za Božić se sva trojica znamo naći u tamošnjoj crkvi pa razmjenjujemo iskustva.

U karijeri nije branio za puno klubova. Počeo je u Izviđaču, nastavio u Zrinjskom, a potom karijeru nastavio u Čakovcu te potom u Zagrebu.

Zanimljivo je da sam se u Zagrebu dosad najdulje zadržao, četiri sezone. U Wisli sam branio dvije, u Kielceu dvije, te u Szegedu tri sezone.

Supruga Ana mu je uvijek bila velika potpora.

To je ljubav još iz srednje škole. Zanimljivo je da smo u Međugorju živjeli udaljeni jedno od drugoga samo dva kilometra, ali upoznali smo se tek u školi. Često sam se znao družiti s njezinom braćom. Zajedno smo vozili motocikle.

A kako će biti večeras u susretu s Njemačkom?

Nijemci isprva nisu bili u formi, no sada su puno bolji. Vidjeli ste kako su lako svladali Bjelorusiju. Svi igraju u Bundesligi, najjačoj ligi svijeta. To nam je prva meč-lopta za ulazak u polufinale i moramo biti koncentrirani od prve do zadnje minute, zaključio je Šego.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

  • Nisam znao da se od rukometa može tako profitirati.Svaka čast odmah ću večeras pogledati rukomet a inače ne gledam.Nekako mi je nezanimljivo.Čak ni pravila sva neznam kao probijanje a ponekad i koraci budu čudni pa se ne sviraju.Pasivan napad isto tako.To je igra u kojoj suci odigraju veliku ulogu.

Odgovori na HÜM X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.