Kolumna: O novom velikanu Širokoga Brijega

Hodam tako neki dan Brijegom i prolazim kraj širokobriješke Gimnazije fra Dominika Mandića. I ja sam pohađao tu školu, ponešto valjda u njoj i naučio, a rado se i sjetim tih školskih dana. Znate, kad nekad pođete negdje u svijet i kažete da ste pohađali tu školu, ljudi koji su upućeniji u obrazovanje vas zbog toga nekako uvažavaju. Bila je ona nekad slavna, doktori znanosti i vrsni franjevci su u njoj predavali, a učenici postizali izvanredne rezultate. Onako se mislim, dobro je za nas da ljudi ne znaju na što je naša slavna škola spala, na što smo svi mi spali…

I hodam tako dalje, pošao prema parku u blizini škole da malo pogledam grad. Usput na rasvjetnom stupu ugledah nekakav papir u košuljici. Znam da mora biti nešto vrijedno jer je čovjek očito htio da papir preživi prvu kišu, znači radi se o nečem dugoročnom i važnom.

U prvom redu: “Pozdrav!”. Pomislih, zdravo i tebi, gledam dalje. Ispod ljubaznoga pozdrava stoji otvorena knjiga, pomislih da netko prodaje knjige, ima i nekakav cjenik ispod. Ali pobjeglo mi oko odmah na cijene, nešto mi nije jasno tko prodaje knjige po stranici i razvrstava ih po školama i smjerovima. Nešto nisam dobro shvatio, čitam opet ispočetka i vidim da se navodi “pišemo najpovoljnije maturske radove za škole”.

Aha, sad je sve jasnije. I onda opet pogledam cjenik, piše da ekonomisti, komercijalisti i trgovci mogu kupiti maturski rad za po tri KM po stranici, a gimnazijalci za po četiri KM. Za sve ostale škole cijena je po dogovoru. Diskriminacija neka, ali opet ima smisla, može netko iz Gimnazije uzet Tolstoja pa što onda, dok iz “Vodiča” pročitaš sve što je čovjek napisao mogao si možda tri maturska za ekonomiste napisati.

I gledam dalje ponudu, u cijenu su uključeni i prepravci njihovih radova. Znači, pošalju ti rad, ti kažeš da ti ne valja i oni će sami popraviti. Nije loše, ajde, imaš i nekakvu garanciju. Dalje nude i prepravku tuđih radova od 1 KM po stranici i doradu od 3 KM po stranici. Znači, skoro im na isto dođe doraditi i napisati neki novi. Ispod su navedeni kontakt podaci, broj mobitela, Viber, WhatsApp, e-mail, Facebook stranica – maksimalno umreženo.

Naveden neki Stipe, valjda je on glavni urednik jer je u prvim rečenicama napisano “pišemo”, vjerojatno ih ima više. Pogotovo ako ima više posla, ne može to sve jedan čovjek stići. Hvala – mislim se – prijatelju, ja sam to nekako ima sedam-osam godina riješio, a nije mi još nitko od poznanika govorio da mu treba. I baš mislio poći dalje kad ugledah sitna slova na dnu stranice. Piše: “Uslikajte, pokažite prijateljima, te olakšajte sebi i drugima završetak obrazovanja, a ušteđeno vrijeme provedite u uživanju s društvom.”

E hoću kad si ljudina, odlučih. Zamisli žrtve, jedan čovjek (ili glavni i odgovorni) svim učenicima širokobrijeških škola nudi da lijepo uživaju s društvom, dok on samotnjački izvršava i dorađuje znanstvene i obrazovne potrebe cijeloga grada. Ma što mu ne bih napravio reklamu, treba ljudima pomoći da se probiju i da se čuje za njih. Onako se mislim, tko zna, očito je čovjek danas bez posla pa se snalazi, ali sutra možda bude i ministar, valja čovjeku pomoć da se uspne, a možda će i upamtit pa i on meni pomoć, ako – ne daj Bože – bude potrebe pa mi baš on zatreba.

Iza toga rasvjetnoga stupa proviruje skulptura fra Didaka Buntića. On skroz staromodan, sam stoji i čita knjigu. Sažalim se nad čovjekom, u njegovo vrijeme ovoga vjerojatno nije ni bilo. Čovjek morao sam učiti i pisati. Ali, sve u svoje vrijeme, obojica su naši velikani, možda će i Stipe uskoro u bronci stati pored Didaka. Dobri naš fra Didak našu je djecu spasio od gladi, a dobri naš Stipe djecu spašava od rada.

(www.jabuka.tv | Beat Čolak)


19 komentara

Odgovori na RUŽA X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.