Kolumna: Komšić na tečnom bosanskom pogubljen između demagogije, patetike i političke nepismenosti

Gostovanje Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, u emisiji “Nedjeljom u 2” kod urednika Aleksandra Stankovića izazvalo je brojna negodovanja među Hrvatima u BiH.

Našlo se i dosta poziva za bojkotom emisije ili eventualnim prosvjedima ispred HRT-a, ali i onih koji su govorili kako emisiju treba ispratiti sa zanimanjem.

I možda je ovo treće najprije i trebalo razmotriti, prema onoj uzrečici “Prijatelje drži blizu, a neprijatelje još bliže”. Tako i u ovom slučaju, čovjeka kojega smatrate “personom non grata”, koji je po treći put uzurpirao poziciju koja vam po Ustavu kao narodu pripada, koji ne pokazuje niti najmanji interes za kolektivna prava naroda iz kojega dolazi, ne možete tek tako ignorirati.

Na tečnom bosanskom jeziku, Željko Komšić pokazao je svoju vještinu izražavanja demagogije i patetike, ali je isto tako ponovno potvrdio kako se radi o “kafanskom” tipu političara koji ne poznaje ni osnovnu materiju, a kamoli da je sposoban ići u dubinu i podrobniju analizu zemlje u kojoj živi i za koju ističe da je najveći njezin patriot. Ipak neke njegove izjave zaslužuju posebnu pažnju, te ih treba detaljnije analizirati.

Na početku emisije je istaknuo kako one općine koje su ga proglasile “Personom non grata” mogu računati na njegovu pomoć, ali sam nije iskazao namjeru da će sve te općine ikada posjetiti. Smatra kako je to politika HDZ-a, a ne ljudi koji tamo žive jer je on kao sa svim ljudima “dobar”.

Dvije trećine Hrvata nije izašlo na izbore

Na opasku voditelja da je njegov izbor samo homogenizirao glasačko tijelo Hrvata u BiH oko jedne stranke, Komšić na to odgovara da to nije točno jer skoro 2/3 Hrvata nije izašlo na izbore.

Točno je da velik broj Hrvata nije izašao na izbore, ali Komšić tu pokazuje kako ne poznaje osnove liberalne predstavničke demokracije. Svatko ima pravo izaći i ne izaći na izbore, prema tome bi svi Hrvati morali izaći na izaći na izbore kako bi ih on smatrao homogeniziranim.

Zanimljivo je bilo njegovo “idilično” shvaćanje odnosa među narodima u BiH i odnosu prema samoj državi, jer – kako se on kreće “među običnim ljudima” uglavnom u okolici Sarajeva i u Središnjoj Bosni (uglavnom u dijelovima u kojima je većinsko bošnjačko stanovništvo) – smatra da se tu ne osjeti da ljudi ne žele ovakvu Bosnu i Hercegovinu, da je to politika sve nametnula, jer “hoće da nas zavadi”, pa da se ljudi primarno osjećaju Bosancima i Hercegovcima, pa tek onda se opredjeljuju po etničkoj pripadnosti.

Ponovno je u sklopu svoje političke ideje iskazao negativan stav prema pojmu “konstitutivnosti naroda”, uz opasku kako je taj pojam nastao u višenacionalnim zemljama.

Apsurdno mu je što BiH ima tri člana Predsjedništva

Konstitutivnost kao kategorija, nastala je od sovjetskih komunista, a preuzeli su je jugoslavenski za vrijeme Drugoga svjetskog rata, i taj pojam konstitutivnosti je bio dobar dok je jedna vlast i silom mogla kontrolirati društvene i političke procese u BiH. Sada je taj koncept prevaziđen i zalažem se za njegovo ukidanje, iako sam svjestan da to neće ići tek tako lako, kazao je, između ostalog, Komšić na tu temu.

Uz vidljivu nostalgiju prema jugoslavenskim vremenima, ističući kako je taj koncept bio dobar dok je “vlast silom mogla kontrolirati društvene procese”, Komšić uz više puta ponovljenu priču kako se on zalaže za poštivanje Ustava, sam izravno govori protiv temeljnoga ustavnog načela.

Bosna i Hercegovina je zemlja tri konstitutivna naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba i Ostalih i svih građana koji u njoj žive. Moramo poštovati svih pet kategorija, jer svi su oni u istoj ravni, kaže Komšić.

Nema zemlje u svijetu, koja je po svom opredjeljenju demokratska, koja ne ističe uz onaj većinski ili većinske narode koji žive njoj da ne ističe i sve ostale građane koji u njoj žive, kao i nacionalne manjine. Međutim, primat se daje onoj većinskoj nacionalnoj zajednici koja predstavlja apsolutnu većinu stanovništva.

Nije sporno da sve nacionalne manjine trebaju imati svoja zajamčena prava koja im po brojnim međunarodnim konvencijama pripadaju, također nije sporno ni to ako se netko ne želi opredijeliti u etničkom ili nacionalnom smislu u BiH, međutim sporno je Komšićevo tumačenje po kojem bi on osporio kolektivna prava konstitutivnim narodima na račun te “pete kategorije” običnih građana, koji se na posljednjem popisu stanovništva izjasnilo manje od nekoliko postotaka.

Smeta mu kada se njemu kao pojedincu broje krvna zrnca o tome je li on Hrvat ili nije, ali ne smeta mu “diskriminacija u Ustavu po kojoj se kaže kako se mora biti Hrvat, Srbin ili Bošnjak” da bi se moglo postati član Predsjedništva BiH.

Na pitanje zašto misli da BiH ima tri člana Predsjedništva, rekao je da je to po njemu apsurdno, i žali što se kroz “Travanjski paket” ostvario dogovor da BiH ima jednog predsjednika i dva potpredsjednika. Komšić tu ne vidi nikakvu logičnost zašto je u Daytonskom mirovinskom sporazumu dogovoreno Predsjedništvo BiH s tri člana, a nije se zapitao je li oformljeno kako bi predstavljalo i zastupalo tri naroda.

Najzanimljiviji dio emisije je svakako bila Stankovićeva i Komšićeva polemika oko određenih ustavnih odredbi u Ustavu BiH. Stanković mu je citirao Članak 5, stavak 2, Ustava BiH, gdje se izrijekom ističe hrvatski član predsjedništva BiH, a ne član predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, i da on kao takav može potegnuti vitalni nacionalni interes samo kod Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije, što znači da zastupa i predstavlja hrvatski narod.

Zastupa sve građane u BiH, iako u Ustavu primarno piše da se obraća Hrvatima

Komšić je tu stalno isticao kako on zastupa i predstavlja sve građane, iako je tu vidljivo da se može obratiti samo Hrvatima te rekao je kako je Stankoviću netko preveo krivo Ustav BiH. Na kraju je ipak neizravno priznao da tako stvarno stoji u Ustavu, ali istaknuo kako Ustav BiH ima brojne nedorečenosti. Naglasio je kako su on i njegove kolege u Predsjedništvu BiH pripadnici naroda po Ustavu, a ne predstavnici, te da se zaklinju na vjernost Bosni i Hercegovini, a ne narodu.

Nastavak polemike o predstavljanju i zastupanju počinje sa Stankovićevom opaskom kako je Komšić smijenio samo hrvatske veleposlanike i da se opet samo bavi Hrvatima, što znači da bi on trebao predstavljati njih. Komšića je to izbacilo iz takta i rekao je kako ne mora značiti da neće dati inicijativu i za smjenu srpskih i bošnjačkih diplomata.

Komšić je spremno dočekao pitanje o uvredljivom plakatu na predizbornom skupu njegove stranke u Tuzli, gdje se pozivalo da se Dragana Čovića “nabije na kolac”, a Kolindi Grabar Kitarović “zabije do jaja”. Izrazio je žaljenje zbog tog plakata, iako je bio nekoliko metara preko puta njega i mogao je izravno dati molbu da se plakat ukloni, rekao je kako ga tada nije vidio (a plakat je velik nekoliko metara). Posebno je izrazio žalbu zbog uvredljive poruke hrvatskoj predsjednici, dok se nije posebno izrazio oko nabijanja na kolac svoga političkog protivnika Dragana Čovića.

Za uvredljive statuse na društvenim mrežama svoga savjetnika Nihada Hebibovića nije čuo.

Što se tiče odnosa BiH s Republikom Hrvatskom, Komšić je istaknuo kako tu postoje određeni problemi oko Pelješkog mosta, imovine BiH u Hrvatskoj, pitanja granica, i da se slaže sa ostalom dvojicom članova Predsjedništva oko pitanja moguće tužbe, ali će se tek vidjeti hoće li do nje i doći. Posebno je naglasio kako Hrvatska nije imala dobru volju da se to pitanje oko granica riješi.

Za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović rekao je kako se nada da će ona spoznati da može naići na iskrenog partnera u službenom Sarajevu, gdje će prema njemu biti lijepo dočekana i primljena. Međutim tu ostaje za vidjeti hoće li mu Grabar Kitarović izaći u susret i kao hrvatska predsjednica na taj način dati legitimitet zastupanja Hrvata u BiH.

Nema kršenja kolektivnih prava Hrvata, sve je divno i krasno

Pred sami kraj emisije Komšić je, vidno isprovociran pitanjem o nekom kolektivnom pravu Hrvata koje bi on mogao riješiti, jasno pokazao poziciju koju zastupa. Odmah je istaknuo ustaljenu matricu kako Hrvati imaju trećinu vlasti na državnoj razini, a polovinu u Federaciji, što opet nije točno.

Na pitanje o kanalu na hrvatskom jeziku, najprije je istaknuo kako Hrvati imaju pristup državnoj televiziji, te da imaju “svoje ljude” na Federalnoj televiziji”, potom da su bosanski i hrvatski jezik u suštini jedan jezik, te da bi se kroz ovu inicijativu Hrvati doveli u položaj nacionalne manjine, jer po njemu u Europi samo nacionalne manjine imaju svoje TV kanale.

Komšić ovdje pokazuje elementarno nerazumijevanje uloge medija, uz “žmirenje na oba oka” na koji način se Hrvati predstavljaju na dvije spomenute televizije, i ne pita se uopće mogu li ove dvije TV kuće na adekvatan način uopće zastupati Hrvate.

Svakako, bilo bi zanimljivo ovu komparaciju s TV kanalima uputiti u Švicarsku i Belgiju, pa da vidimo tko tamo ima svoje TV kanale.

Na Stankovićevo inzistiranje o kolektivnim pravima Hrvata, Komšić vidi jedini problem u Republici Srpskoj, gdje želi da u njoj postoji mogućnost da se Hrvat izabere kao predsjednik tog entiteta. O Federaciji i kršenju prava Hrvata niti riječi.

Emisija je završila uz Komšićevu maestralnu demonstraciju patetike i demagogije. Na pitanje o brojnim odlascima ljudi iz BiH, te kakvu budućnosti vidi u toj zemlji, kakvu budućnost može predvidjeti svojoj djeci, Komšić je vidno suznih očiju rekao “Ne znam!”

Ova emisija, koliko god nervoze izazvala kod određenog broja ljudi, pokazala je još jednom da je Željko Komšić politički diletant, da se vodi savjetima “kafanskih stručnjaka”, da je njegov politički doseg jako malen, ali da je u stanju zapaliti mase svojim populističkim naletima. Teško je očekivati ikakve vanjsko-političke uspjehe, zbog ograničenog dometa, ali može se očekivati nastavak politike svađe, galame i busanja u prsa pred svojim opčinjenim obožavatelja.

Dakle, ništa što već nismo znali.

Ako je cilj emisije bio da se “ispegla” njegov imidž u Hrvatskoj, onda je taj cilj potpuno bezuspješno završio, a ako je bio cilj da mu se konkretna pitanja postave i da se prezentira apsurdnost Komšićeve političke ideje, onda je taj cilj djelomično uspješno ispunjen.

Iako, bilo je još brojnih pitanja na koje bi bilo zanimljivo čuti njegov odgovor.

(www.jabuka.tv)