KOLUMNA: Izbori u Širokom Brijegu

Stara njemačka poslovica kaže da je narod kao kugla i da ga se može usmjeriti bilo kamo. To je poslije svakih izbora na bilo kojoj razini države uvijek očigledno.

Piše: freiherr | www.jabuka.tv

Ponekada mi padne na pamet postaviti pitanje postoji li u glavama ljudi naše općine spoznajna sposobnost ili smo ograničeni na neki oblik srednjovjekovne monarhističke organizacije koja se nastavlja iz godine u godinu samo formalnim procesom izbora. U samom tom vrtlogu nepoznanica dolazim do zaključka kako oni koji se neprestano žale da stvari ne funkcioniraju dobro i ne zaslužuju ništa doli prosto nefunkcioniranje jer sami nisu sposobni učiniti ništa da se pokrenu s mrtve točke.

Ne razumijem kako dvadeset godina ljudi mogu podnositi stajanje na jednom mjestu, ili još gore iznova se vraćati natrag, ne trudeći se pokušati doći novim putem do svojega cilja i upotrijebiti druga sredstva kad ova postojeća očito više nisu dovoljna.

Rezultati općinskih izbora pokazali su kako je narod Širokog Brijega odlučio hoditi ustaljenim putem bez ikakvih poboljšanja i stanovitih napredaka u bilo kojem aspektu društvenog, ekonomskog i političkog života. Vjerojatno je prevladao strah od nepoznanice koja je imala veliku šansu da preuzme upravljanje općinom, pa je strah mobilizirao one koji se nisu ni dosadašnjih godina iskazali kao pravovaljani i razumni donositelji odluka.

Između nekoliko zala

Ustaljena floskula kada je riječ o biranju na izborima je „Od dva zla biraj manje“. Čemu uopće potreba da se bira zlo kada postoji u nekim slučajevima opcija koja nije zaslužila dijaboličan predznak ispred stranačkog imena. Bilo bi licemjerno tvrditi kako takvi ne postoje, te nazivati takvo mišljenje djetinjastim, jer naravno izbor uvijek postoji. Na nama je samo da ga prepoznamo i odlučimo se na njega. Kada je bila riječ o izboru za gradonačelnika svi politički upućeni pojedinci znali su kako će se borba voditi između gospode Kraljevića i Ravića. Nekoliko pokušaja diskreditacije gospodina Ravića pojavilo se samo par dana prije izbora ne bi li se umanjile njegove šanse kao realne prijetnje dosadašnjem dugovječnom gradonačelniku Kraljeviću. Igralo se na kartu straha od Lijanovića pa se radilo na promociji ideje kako je svaki glas protiv HDZ-a glas protiv hrvatstva, glas protiv boljeg sutra i u svakom slučaju glas za Lijanoviće koji se eto, u 21.stoljeću ne smiju slobodno prošetati svojim gradom. Oni najbolje znaju zašto. HDZ-ovska mašinerija uspjela je u glavama naivnog puka zgurati g.Ravića sa kriminalnom organizacijom NSRZB u isti koš. Bili su iz stožera „hrvatskih“ stranaka itekako svjesni da se ogroman broj mladih ljudi odlučio na pružanje podrške Raviću jer je i sam on iznikao iz mase koju je već desetljećima gušila lažna i licemjerna politika koju vodi HDZ i svi njegovi ogranci.

Dolaskom na izborno mjesto znam da moram odabrati osobu/osobe koje želim vidjeti u skupštini koja odlučuje o budućnosti moga grada. Pred sobom imam list koji mi nudi gomilu poznatih i nepoznatih osoba i moje je samo staviti „X“ pored njihova imena. Mnogi su znali prije dolaska na biračka mjesta koga odabrati, ali moram priznati da se moje mišljenje promijenilo na ulazu. Evo zbog čega. Pogledam ljude oko sebe, ne želeći čujem razgovore ispred zgrade škole, promotrim lica ljudi i shvaćam da ih veliku većinu poznajem. Znam kome pripadaju i kakvi su njihovi svjetonazori. Znam da su oni došli birati manje od dva zla. Ali svejedno odabrat će zlo i to ne umanjuje njihovu krivnju za sve buduće godine koje će našim gradom upravljati zlo. Manje ili veće, ipak je zlo. Razmatram potom po čemu se ja razlikujem od njih ako ću se prikloniti onome što oni čine. Ako ću i ja birati zlo u skladu sa njegovim opsegom. Stoga uzimam svoj listić i odlazim iza papirne kutije i čitam redom.

HDZ BiH mi nikada nije bio opcija. Iz mojih ranijih tekstova kao i onoga napisanog ovdje, razumljivo vam je da ono što ja smatram pravednim i dobrim izborom nikako nije HDZ. Ako HDZ predstavlja stožernu stranku Hrvata onda ona ne predstavlja njihovo unapređivanje već samo puko unakazivanje. Sve što se moglo uzeti od Hrvata iz BiH uzeo je HDZ BiH i HDZ RH. Nema razlike među njima. Počevši od toga da je jedna od najprosperitetnijih općina u BiH pod vladavinom HDZ-a spala na ništavnu i beznačajnu ekonomsko političku figuru te su njezini žitelji dovedeni na rub gladi i neimaštine. Kao u doba staroga rima dajte narodu kruha i igara i bit će zadovoljni. Ne trebam odati počast ni HDZ-u ni narodu, jer nije za pohvaliti narod koji ima razinu svijesti i sposobnost promišljanja kao prije dvije tisuće godina. Organiziranjem seoskih cirkusa i derneka Kraljević je stekao simpatije ljudi, ali time se samo zamazuju oči i skreće pozornost sa važnijih problema te se apsolutno ne pronalazi nikakvo rješenje za važnije probleme koji su tu i postoje. Narod je nalik budalama koje ne znaju što im pripada i na što imaju pravo, te se zadovoljavaju tim glupostima od kojih nemaju ama baš nikakvu korist osim oštećenja jetre i povećavanja triglicerida. Zanemaruje se ogromna radna snaga pretežito mlađe populacije koja nakon završenih fakulteta provodi vrijeme po kafićima jer ne može doći do radnih mjesta koje su zauzeli nekvalificirani radnici. Zanemaruje se nesposobnost radnika u javnim ustanovama, a ono što najviše iritira je ustrojstvo zdravstva, posebice hitne službe – mjesta gdje nikako ne bi trebalo uplitati politiku ali ona je tu prisutnija nego igdje drugo. Stoga ne shvaćam zbog čega se netko i dalje želi igrati svojim i životima bližnjih riskirajući i samim odlaskom onamo gdje se za spašavanje života brinu nedovoljno educirani radnici. Školstvo je u najvećoj krizi otkako postoji Široki Brijeg. Kriteriji su spušteni na mizerne grane, radnici u školama su nedovoljno upućeni (čitaj sposobni) jer je dio njih zapravo i došao po rođačko-kumskim vezama, a ne prema razini znanja. Profesori nemaju autonomiju koju bi trebali imati kada je riječ o davanju ocjena za znanje učenika, zapravo riječ je o javnoj tajni kako je zabranjeno obarati učenike na godinu ukoliko to zasluže. Da mi se tekst ne bi oduljio na još milijun redaka završit ću ovdje s HDZ-om BiH i neću više izvlačiti njihove pogreške. Kada bi bila riječ o pozitivnostima tekst bi bio mnogo kraći od ovoga. Dakle, HDZ kao ni Miro Kraljević nikako nisu dolazili ni u uži krug moga izbora. Ipak oni su uvjerljivo pobijedili, osvojivši 13 vijećničkih mjesta kao i gradonačelničko – samo još ne vidim koliko veliko zlo ste uspjeli odabrati, dragi moji sugrađani.

HDZ-1990 smatram djetetom HDZ-a BiH. Iako je riječ o stranci koja je u manje godina učinila više za hrvate nego li stranka matica, zamjeram im nedostatak karizme i odlučnosti. Njihovi programi pred izbore obećavali su mnogo i kada bi bilo koji od njih bio ostvaren bio bi to ogroman pomak naprijed za grad. Ipak bilo mi je jasno kako na ovim izborima oni neće odigrati veliku ulogu, što se prema rezultatima pokazalo realnim razmišljanjem. Dva vijećnika strašno su loš rezultat za tako organiziranu stranku sa toliko članova, ali ipak ne mogu se oteti osjećaju žaljenja što nisu dobili snažniju polugu odlučivanja. Imali su priliku barem malo smanjiti monopol koji drži Matica, ali kao što rekoh, karizma je njihov najveći nedostatak.

Ono što me zabrinjava je mogućnost da NSRZB i HSPBiH dobiju iti jedan jedini glas. Zajedno, dobili su šest mandata. Red je spomenuti ih zajedno jer su u koaliciji ove dvije stranke uspjele reducirati hrvatski glas na državnoj razni do ništavnosti. Kvislinški potez Jurišića i Lijanovića odrazio se na cijeli narod koji je nekim čudom ipak uspio zaboraviti na to, ali ujedno i dati krila HDZ-u da ne uloži gotovo ni malo truda da bi dobio glasove. Sreća u nesreći je ipak da se njihov glas neće računati ni u kom slučaju jer su pokazali da ni najmanje stvari ne mogu učiniti ispravno. Ne želim ni zamisliti što bi učinili od Širokog da su uspjeli u naumu. Stoga ni oni nisu bili ni blizu da im dam svoj glas.

Kada se na našoj političkoj sceni pojavio gospodin Ravić sa svojim SOS-om javila se i nada da se može nešto dogoditi na bolje. Iskrena kampanja i program na koji nije utrošeno na tisuće maraka kako to obično biva bilo je dovoljno da se njegova ideja prepozna među mladim ljudima. Nikada do sada nije se dogodilo da u kafićima čujete kako mladež od 18 pa do trideset godina priča o izborima, o opcijama. I to ne samo kratkoročno nego dugačak vremenski period prije i poslije izbora. Pitanje što bi se dogodilo kada bi on postao gradonačelnik sa određenim brojem vijećnika nemoguće je ograničiti samo na mlađu populaciju, jer vjerujem kako bi se generalno cijela općina pretvorila u prosperitetniju sredinu. Zamjerke na njegovo neiskustvo i nepripremljenost, na priče o suradnji s Lijanovićem i slično zasigurno se odrazilo na ljudima i pribjegli su u krilo HDZ-a, pod isto one koje ih godinama guši. Premda su se stvari završile tako kako su se završile pokazao je da ima snagu koja će svoj vrhunac dosegnuti na nekim sljedećim izborima. Vodio je „bitku“ sa najjačima i svrstao se među njih u neočekivanom raspletu na kraju. Očekujem za nekoliko mjeseci čuti tužaljke ljudi kako su trebali dati glas njemu, ali nad prolivenim mlijekom uzalud je plakati. Kako god, jedina realna opcija na glasačkom listiću za mene je bio gospodin Ravić. Jedino on nije svrstan na skalu zla, ni manjeg ni većeg, nego je sa neke druge strane sam stvorio skalu neki boljih stvari. Nakon izlaska s biračkog mjesta moja savjest bila je umirena i spoznaja da moj glas nije otišao uludo nego će složiti jedan djelić snage koju će za buduće dane imati gospodin Ravić ako se odluči na ponovno kandidiranje. Vjerujem kako njegovo vrijeme tek dolazi. Stoga ni sada nakon rezultata izbora, nije mi žao što je SOS na čelu s gospodinom Ravićem bio moj izbor.

Ne mogu skriti razočaranje rezultatima i količinom sebičnosti koja je pokazana, ali jednako tako ne mogu se prestati nadati da će za nekoliko godina ustaljena priča o biranju manjeg zla prestati postojati kada se shvati da se zlo uopće ne mora birati sve dok postoji dobro, pa makar i slabo.

Moja savjest je mirna. Je li vaša?

www.jabuka.tv | freiherr